- 1 -              Rev 213/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 213/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. G. iz V., OIB: ..., zastupane  po punomoćniku N. P., odvjetniku u V., protiv tuženice Srednja škola Fra. A. K. M., M., OIB: ..., zastupane po ravnatelju S. G., radi poništenja odluke i rasporeda na radno mjesto, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-805/2018-2 od 11. listopada 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-2/18 od 8. lipnja 2018., u sjednici održanoj 26. svibnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž R-805/2018-2 od 11. listopada 2018. potvrđena je presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-2/18 od 8. lipnja 2018. kojom je odbijen zahtjev tužiteljice na poništenje odluke tuženika na temelju koje je na radno mjesto nastavnika sociologije na neodređeno vrijeme, a povodom natječaja objavljenog za to radno mjesto 30. prosinca 2014. zaposlena M. R. profesor sociologije i povijesti iz M., te naložiti tuženiku na to radno mjesto na neodređeno vrijeme zaposliti tužiteljicu.

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužiteljice ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Neosnovano se u reviziji prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a počinjenoj kako pred prvostupanjskim tako i drugostupanjskim sudom. Naime, suprotno revizijskim navodima tužiteljice obje nižestupanjske presude, i to prvostupanjska presuda sadrži razloge o svim za ovaj spor odlučnim činjenicama, a koji razlozi su jasni, zbog čega je njezinu pravilnost bilo moguće ispitati, a što je drugostupanjski sud i učinio u pobijanoj presudi, jasno u njoj iskazavši zašto je ocijenio pravilno utvrđenim činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, te pravilno primijenjenim materijalnim pravom, a kada je odbio tužbeni zahtjev. Kako je pritom drugostupanjski sud u pobijanoj presudi odgovorio na sve odlučne žalbene navode tužiteljice, to nema ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a.

 

Revizijski pak navodi tužiteljice kojima pokušavajući osporiti pravilnost pobijane presude, a kojom je odbijen njezin tužbeni zahtjev, vrši preocjenu izvedenih dokaza, sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi neodlučni u revizijskom stupnju postupka kao što je ovaj, sve u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a.

 

Predmet spora je zahtjev za poništenje odluke tuženika kojom je na radno mjesto nastavnika sociologije na neodređeno vrijeme, u Srednjoj školi Fra A. K. M. zaposlena M. R., profesor sociologije i povijesti iz M., te naložiti tuženici na to radno mjesto zaposliti tužiteljicu.

 

Nižestupanjski sudovi odbili su takav tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenivši ga neosnovanim, polazeći od nespornih te u postupku utvrđenih činjenica:

 

- da je Odlukom o prednosti pri zapošljavanju Službe za državne djelatnosti, Ureda državne uprave Splitsko-dalmatinske županije od 12. prosinca 2014. tužiteljica, profesor sociologije i povijesti, zaposlena u Srednjoj školi T. U. u V. na temelju ugovora o radu na neodređeno nepuno vrijeme za školsku godinu 2014./2015., upućuje u Srednju školu F. A. K. M., a koja je iskazala potrebu za nastavnikom sociologije za dva sata nastave (4 tjedno) na neodređeno radno vrijeme, te joj je u tom smislu izdata uputnica,

 

- da je tuženica Srednja škola F. A. K. M. 30. prosinca 2014. objavila natječaj za radno mjesto nastavnika sociologije na neodređeno nepuno radno vrijeme dva sata nastave tjedno, a na koji natječaj

 

- da su se prijavile tužiteljica i M. R., a koja je u to vrijeme već radila kod tuženice na radnom mjestu profesora sociologije dva sata nastave tjedno na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme i kao asistent u nastavi učenici sa teškoćama u razvoju,

 

- da je na sjednici školskog odbora od 16. siječnja 2015. donesen zaključak kojim se jednoglasno daje suglasnost da se na radno mjesto nastavnika sociologije na neodređeno radno vrijeme dva sata nastave tjedno primi M. R. profesor sociologije i povijesti, s time

 

- da je prethodno očitovanjem od 22. prosinca 2014. upućenom Uredu državne uprave Splitsko-dalmatinske županije, Služba za državne djelatnosti, a povodom dostavljene odluke o prednosti zapošljavanja I. G., tuženica određeno obrazložila zašto joj je u konkretnim okolnostima neprihvatljivo zaposliti tužiteljicu na upražnjeno radno mjesto profesora sociologije u nastavi dva sata tjedno, a sve kod činjenice da na tom radnom mjestu na određeno radno vrijeme već radi M. R. iz M., također profesor sociologije, a koja ujedno i radi u toj školi kao asistent u nastavi učenici sa teškoćama u razvoju pet sati dnevno, dok tužiteljica živi u V. gdje radi u školi sa nepunim radnim vremenom,

 

- da je Odlukom o izboru ravnatelja tužene od 19. siječnja 2015. na radno mjesto nastavnika sociologije na neodređeno nepuno radno vrijeme dva sata tjedno nastave izabrana M. R. iz M.,

 

- da je povodom prijave tužiteljice nezadovoljne takvom odlukom o izboru, od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja i športa Republike Hrvatske obavljen nadzor kod tuženice i o tome sastavljen zapisnik 3. veljače 2015. u kojem je, po izvršenom inspekcijskom nadzoru konstatirano da nisu utvrđene povrede zakona ili drugih propisa, a zbog kojih bi prosvjetni inspektor bio dužan poduzimati mjere iz nadležnosti prosvjetne inspekcije

 

pri čemu izražavaju pravno shvaćanje da odluka o prednosti pri zapošljavanju od 12. prosinca 2014. Zajedničke prosudbene komisije za raspoređivanje zaposlenika u srednjoškolskim ustanovama u Splitsko-dalmatinskoj županiji, pri Odjelu za prosvjetu, kulturu, informatiku, šport i tehničku kulturu, Službe za društvene djelatnosti Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji nije bila obvezujuća za tuženicu, a prilikom odlučivanja o izboru po objavljenom natječaju. Odnosno da odluka o prednosti pri zapošljavanju nije isključivala primjenu odredbe čl. 114. st. 1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, a prema kojoj o zasnivanju i prestanku radnog odnosa odlučuje ravnatelj škole uz prethodnu suglasnost školskog odbora, jer bi u protivnom značilo da takve odluke ne donosi ravnatelj škole već Ured državne uprave, a što je suprotno izričitoj zakonskoj odredbi.

 

Naime, prema odredbi čl. 114. st. 1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ("Narodne novine", broj 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 05/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13 i 152/14 – dalje: ZOOOSŠ) o zasnivanju i prestanku radnog odnosa odlučuje ravnatelj uz prethodnu suglasnost školskog odbora, a samostalno u slučaju kada je zbog obavljanja poslova koji ne trpe odgodu potrebno zaposliti osobu na vrijeme do 15 dana.

 

Osporavajući pravilnost takvog pravnog shvaćanja tužiteljica i dalje u reviziji ustraje u tome da je na temelju odluke o prednosti pri zapošljavanju donesene od strane upravnog tijela u njenu korist, tuženica bila dužna postupiti po istoj te ju izabrati za nastavnika sociologije na neodređeno nepuno radno vrijeme dva sata nastave tjedno.

 

Odluka o prednosti pri zapošljavanju na koju se tužiteljica poziva, donesena je od strane Zajedničke prosudbene komisije za raspoređivanje zaposlenika u srednjoškolskim ustanovama Splitsko-dalmatinske županije, utemeljena je na odredbi čl. 35. i čl. 36. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama ("Narodne novine", broj 74/14 – dalje: KU).

 

Odredbom čl. 35. KU propisan je djelokrug rada te komisije, uz ostalo i donošenje odluke o prednosti pri zapošljavanju zaposlenika iskazanih kao organizacijski višak za ostvarivanje prava na prednost pri novom zaposlenju, te upućivanje zaposlenika iz evidencije putem uputnice u srednjoškolske ustanove koje su prijavile potrebu za zaposlenicima.

 

Odredbom čl. 36. st. 15. KU propisano je da s nastavnikom koji ima zasnovan radni odnos u srednjoškolskoj ustanovi s nepunom tjednom normom, može se zasnovati radni odnos u istoj i u drugoj školskoj ustanovi do propisane tjedne norme, odlukom o prednosti pri zapošljavanju zajedničke prosudbene komisije za raspoređivanje zaposlenika, a na temelju iskazane potrebe srednjoškolske ustanove.

 

Sadržaj citirane odredbe, a kako to pravilno ocjenjuje drugostupanjski sud nije imperativne naravi u smislu da ona obvezatno nalaže školskoj ustanovi da na temelju odluke o prednosti pri zapošljavanju donesene u korist određenog nastavnika, s njim zasnuje radni odnos. Naprotiv ona daje mogućnost školskoj ustanovi da, ako prihvaćajući prijedlog iz odluke o prednosti pri zapošljavanju, s predloženim nastavnikom zasnuje radni odnos (u čl. 36. st. 15. KU koristi se izraz "može zasnovati", dakle može ali i ne mora, a ne koristi se izraz "će zasnovati", što bi značilo obvezatnost takvog postupanja).

 

U protivnom, odluka o izboru se donosi na način kako je to propisano odredbom čl. 114. st. 1. ZOOOSŠ, uz prethodno ispunjenje pretpostavki propisanih odredbom čl. 107. st. 8. tog Zakona, tj. nakon što je školska ustanova Uredu državne uprave, Gradskom uredu koji vodi evidenciju o radnicima za kojima je prestala potreba u punom ili dijelu radnog vremena, se pismeno očitovalo o razlozima zbog kojih nije primljena upućena osoba.

 

U konkretnom slučaju utvrđeno je da se tuženica pisano očitovala o tome zašto joj tužiteljica, kao upućena osoba iz odluke o prednosti pri zapošljavanju nije prihvatljiva, a koji razlozi su u okolnostima konkretnog slučaja razumljivi, čak i ekonomski opravdani, a koje pismeno od 22. prosinca 2014. je dostavljeno nadležnom upravnom tijelu, nakon čega je tuženica, postupajući sukladno odredbi čl. 114. st. 1. ZOOOSŠ i bila ovlaštena donijeti odluku o izboru M. R. za nastavnika sociologije.

 

Slijedom navedenog, a kako je odbijanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo pravilno primijenjeno, reviziju je trebalo odbiti sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

 

Zagreb, 26. svibnja 2020.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.