- 1 -              Rev 846/2019-4

 

 

 

 

 

Broj: Rev 846/2019-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. M., iz K. L., zastupanog po punomoćniku J. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika A. C. I. C. d.d. iz O., zastupanog po punomoćniku Ž. P. odvjetniku u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, vraćanja na rad i povrede dostojanstva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-34/2015-2 od 21. ožujka 2018., kojom se dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj Pr-75/2015 od 27. travnja 2015., u sjednici održanoj 26. svibnja 2020.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I Ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-34/2015-2 od 21. ožujka 2018. u dijelu pod toč. 1 gdje je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za vraćanje na radno mjesto "suradnik za unaprijeđenje odnosa s kupcima" u ACI M. S. ili na drugo slično radno mjesto i u dijelu pod toč. 2 i toč. 3 izreke te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II Revizija tužitelja protiv iste drugostupanjske presude u dijelu pod toč. 1 gdje je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da je za vrijeme rada kod tuženika tužitelju povrijeđeno radno dostojanstvo, odbacuje se kao nedopuštena.

 

III Odluka o naknadi troška revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I – D j e l o m i č n o   s e   prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja B. M. koji glasi:

 

„I – Utvrđuje se da je otkaz ugovora o o radu tuženika A. C. I. C. d.d. iz O., od 21. listopada 2013. godine, kojim je tužitelju B. M., iz K. L., otkazan ugovor o radu br. 3004 od 14. lipnja 2004. godine, nedopušten, te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

 

II – Nalaže se tuženiku A. C. I. C. d.d. iz O., u roku od 8 dana tužitelja B. M., iz K. L., vratiti na radno mjesto „recepcionera“ u ACI m. S..“

 

II – O d b i j a   s e   tužbeni zahtjev tužitelja B. M. u dijelu koji glasi: 

 

„II – Nalaže se tuženiku A. C. I. C. d.d. iz O., u roku od 8 dana tužitelja B. M., iz vratiti na radno mjesto „Suradnik za unaprjeđenje odnosa s kupcima“ u ACI M. S. ili na drugo slično radno mjesto.

 

III – Utvrđuje se da je tužitelju B. M., iz K. L., za vrijeme rada kod tuženika A. C. I. C. d.d. iz O., povrijeđeno radno dostojanstvo.“

 

IV – Nalaže se tuženiku A. C. I. C. d.d. u roku od 8 (osam) dana tužitelju B. M. naknaditi parnični trošak u iznosu od 15.376,00 kn (slovima: petnaesttisuća tristosedamdesetšest kuna), a odbija se tužitelj B. M. sa preostalim dijelom zahtjeva za nadoknadu parničnog troška."

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

" 1.              Odbija se žalba tužiteljakao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Pr-75/2015 od 27. travnja 2015. u toč. II/II i II/III izreke i odbijajućem dijelu toč. III izreke, uz istovremeni ispravak presude suda prvog stupnja u izreci na način da nakon toč. II/II i II/III izreke treba ispravno stajati toč. III umjesto toč. IV.

 

2.              Uvažavaju se žalbe tuženika i preinačuje citirana presuda suda prvog stupnja u toč. I/I i I/II i dosuđujućem dijelu toč.III izreke te se sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je otkaz ugovora o radu tuženika A. C. I. C. d.d. iz O., od 21. listopada 2013. kojim je tužitelju B. M. iz K. L., otkazan ugovor o radu broj 3004 od 14. lipnja 2004. nedopušten te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

 

Nalaže se tuženiku A. C. I. C. d.d. iz O., u roku od 8 dana tužitelja B. M. iz K. L., vratiti na radno mjesto recepcionera u ACI m. S."

 

Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 200,00 kn u roku od 8 dana.

 

3. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 1.150,00 kn u roku od 8 dana, dok se preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbija kao neosnovan."

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) podnio tužitelj iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tuženik u odgovoru na reviziju tužitelja osporava dopuštenost i osnovanost te revizije. Zahtjeva naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju.

 

Revizija tužitelja protiv drugostupanjske presude u dijelu u kome je odlučeno o tužbenom zahtjevu tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti predmetnog otkaza ugovora o radu, te za vraćanje na rad je osnovana.

 

Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti o predmetnom otkazu ugovora o radu te za vraćanje na rad, drugostupanjski sud počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. U tom dijelu drugostupanjska presuda ima nedostatke radi kojih se ne može ispitati. Ovo stoga što pobijana drugostupanjska presuda u tom dijelu ne sadrži jasne i potpune razloge o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama.

 

Naime iako prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelj nije počinio povrede obveze iz radnog odnosa vezano za preregistraciju jahte imena D. 1 (kao niti preostale tri povrede radi kojih mu je otkazan ugovor o radu), drugostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj tu povredu počinio i to radi ostvarivanja novčane dobiti za sebe. No ostaje nejasno na temelju čega drugostupanjski sud zaključuje da bi tužitelj tu radnju obavio radi ostvarivanje novčane dobiti za sebe. Ova nejasnoća je tim izraženija imajući u vidu tvrdnju tužitelja da je samo želio pomoći vlasniku navedene jahte (i gostu marine tuženika) koji je bio u kašnjenju sa namjeravanom preregistracijom jahte, uvjetujući pri tome svoju pomoć ostajanjem toga gosta i nadalje u marini tuženika.

 

Navedeno okolnosti su od odlučnog značaja za ishod spornog odnosa među strankama glede tužbenog zahtjeva tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti predmetnog otkaza ugovora o radu. Ovo tim više što je i sam direktor tuženika iskazao da je njegova početna ocjena bila da ne bi bilo mjesta tužitelju otkazati ugovor o radi samo radi sporne preregistracije jahte, već i radi preostale tri povrede obveza iz radnog odnosa (fizičkog sukoba od 27. srpnja 2007, nepravilnog izdavanja računa od 1. svibnja 2008., te izrada sporne vizit karte). Ovdje je za ponoviti da prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelj nije počinio navedene preostale tri obveze iz radnog odnosa (kao niti povredu vezanu za preregistraciju prije navedene jahte), a da drugostupanjski sud prihvaća utvrđenja prvostupanjskog suda vezana za preostale tri povrede.

S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP odlučiti kao pod stavkom I ovog rješenja.

 

U ponovnom postupku drugostupanjski sud će otkloniti nedostatke na kojemu je ukazano ovim rješenjem te će ponovno odlučiti po žalbi tuženika i o žalbi tužitelja u dijelu koji se odnosi na vraćanje na radno mjesto "suradnika za unapređenje odnosa s kupcima" u ACI M. S. ili dugo slično radno mjesto, a u kojoj odluci će dati jasne i potpune razloge o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama.

 

Revizija tužitelja protiv drugostupanjske presude u dijelu gdje je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da mu je povrijeđeno radno dostojanstvo, nije dopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

 

1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn,

 

2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

 

3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a. i 373. b. toga Zakona.

 

Kako pobijana drugostupanjska presude u netom navedenom dijelu nije donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te kako ta presuda u tom dijelu nije donesena nit prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP, to je dopuštenost predmetne revizije tužitelja u tom dijelu ispitana prema vrijednosnom kriteriju te je utvrđeno da tom kriteriju nije udovoljeno. Naime tužitelj je u tužbi kao vrijednost predmeta spora naznačio 5.000,00 kuna (čl. 40. st. 2. ZPP) a što ne prelazi iznos od 200.000,00 kuna.

 

Stoga dakle revizija tužitelja u navedenom dijelu koja je sastavljena kao revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP nije dopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. toga članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji st. 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Predmetna revizija tužitelja nema sadržaj za reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP propisan odredbom čl. 382. st. 3. ZPP. Ovo stoga što tužitelj u reviziji nije određeno naznačio pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnio, a posljedično tome nije niti izložio razloge zbog kojih bi smatrao da bi određeno pravno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Radi iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odlučiti kao pod stavkom II izreke ovog rješenja.

 

 

 

 

Odluka o naknadi troška revizijskog postupka osnova se na čl. 166. st. 3. ZPP (st. III izreke ovog rješenja).

 

Zagreb, 26. svibnja 2020.