- 1 -              Revd 1015/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1015/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. L. iz L., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik V. D., odvjetnik iz O., protiv I. tuženika E. osiguranje d.d., Z., OIB: ..., i II. tuženika J. osiguranje d.d., Z., OIB: ..., koje zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & P. iz Z., uz sudjelovanje u postupku I. B. iz Z., OIB ..., kao umješača na strani I. tuženika, kojeg zastupa punomoćnica A. P., odvjetnica iz Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-1077/2018-2 od 10. listopada 2019. kojom je djelomično potvrđena odluka (djelomična presuda i međupresuda) Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli posl. br. Pn-42/2015 od 9. studenoga 2016., u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-1077/2018-2 od 10. listopada 2019. kojom je djelomično potvrđena odluka (djelomična presuda i međupresuda) Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli posl. br. Pn-42/2015 od 9. studenoga 2016. - u dijelu u kojem nije uspio u sporu.

 

Na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

 

Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da dva pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u ovom sporu (konkretnu poziciju tužitelja).

 

Naime, takva (općenito) postavljena pitanja samo su preslika zakonskih odredaba i to:

 

- (prvo) čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, kojom je propisano: „Bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji: ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika“, te

 

- (drugo) čl. 8. ZPP-a, kojom je propisano: „Koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka“, u vezi s čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, kojom je propisano: „Bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog Zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude“.

 

Prema tome, odgovor na takva (općenito) postavljena pitanja (onako kako su formulirana) je uvijek pozitivan (potvrdan), i ne odnose se na shvaćanje iz osporene presude.

 

Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 26. svibnja 2020.