Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj Gž R-604/2019-2
|
Republika Hrvatska Županijski sud u Rijeci Žrtava fašizma 7 51000 Rijeka |
Poslovni broj Gž R-604/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Larise Crnković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. Z. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici V. J., odvjetnici iz Z., protiv tuženika Hrvatska radiotelevizija iz Zagreba, Prisavlje 3, OIB: …, zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva G., G., P. i p. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, rješavajući žalbu tuženika, izjavljenu protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-5387/2018 od 29. listopada 2019., u sjednici vijeća održanoj 25. svibnja 2020.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-5387/2018 od 29. listopada 2019.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja u točki I/ izreke utvrđeno je da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 25. rujna 2018. kojom je tuženik tužitelju otkazao Ugovor o radu sklopljen 27. listopada 2010., točkom II/ izreke naloženo je tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto urednika - koordinatora u roku od osam dana te je u točki III/ izreke naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, preciziranom u stopi i tijeku, u roku od osam dana.
Protiv presude žalbu podnosi tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev te tuženiku priznaju troškovi postupka podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Tužitelj je u odgovoru na žalbu osporio osnovanost žalbenih navoda s prijedlogom da se žalba tuženika odbije kao neosnovana.
Žalba nije osnovana.
Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenim izvanrednog otkaza ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa te posljedični zahtjev za vraćanje tužitelja na dosadašnje radno mjesto.
U provedenom postupku utvrđeno je:
- tužitelj je bio u radnom odnosu kod tuženika od 2001., dok je temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 27. listopada 2010. (dalje Ugovor o radu) radio na poslovima urednika - koordinatora, time da je kroz kraća razdoblja obavljao i poslove voditelja Deska planiranja i prikupljanja te voditelja redakcije Unutarnja politika i društvo, a od 23. ožujka 2018. postavljen je na radno mjesto izvršnog urednika HTV4;
- tužitelj je e-mail porukom od 12. rujna 2018. zatražio od nadređene osobe K. P. Č. - urednice IMS-a, da ga razriješi dužnosti izvršnog urednika HTV4, koji zahtjev je detaljnije obrazložio u e-mail poruci od 13. rujna 2018., povodom čega je tužitelj pozvan na dva razgovora kod nadređene osobe 13. rujna 2018., od kojih je drugi susret rezultirao ponašanjem tužitelja radi kojeg je K. Č. P. podnijela prijavu nadležnim osobama poslodavca;
- nakon pribavljenih pismenih očitovanja od 14. rujna 2018. o predmetnom događaju od suradnica N. V., A. P., I. C. i A. K. te pismene obrane tužitelja, tuženik je 25. rujna 2018. donio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu (dalje Odluka o otkazu), pri čemu je neprimjereno ponašanje i komunikaciju tužitelja sa njemu nadređenom osobom K. P. Č. koja se dogodila 13. rujna 2018., tuženik kao poslodavac okvalificirano kao osobito tešku povredu radne obveze iz članka 93. stavak 2. točka 12. Pravilnika o radu tužitelja iz siječnja 2015. (dalje Pravilnik o radu) te povredu obveza iz članka 2.1., članka 2.2., članka 2.4. i članka 2.7. Općih pravila o radu i ponašanju iz svibnja 2013. (dalje Pravila ponašanja), radi čega je uručio tužitelju izvanredni otkaz sukladno članku 116. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14. i 127/17. - dalje ZR);
- u obrazloženju Odluke o otkazu se u bitnome navodi da je tužitelj kao radnik počinio osobito teške povrede radne obveze na način što je verbalno uputio nadređenoj osobi i kolegicama niz uvreda, nepristojno se ponašao, verbalno uputio nadređenoj osobi niz krajnje neprimjerenih, neprofesionalnih izjava izvan granica pristojne komunikacije, imao nasilnički ispad prema radnim kolegicama, histerično se ophodio i vikao na neposredno nadređenu osobu te se krajnje nedolično ponašao.
Tijekom prvostupanjskog postupka nije bilo sporno da je Odluka o otkazu donesena u zakonskom roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji sukladno članku 116. stavak 2. ZR-a, da su ispoštivane sve procesne pretpostavke i rokovi iz odredbe članka 133. ZR-a za pravovremeno traženje zaštite prava iz radnog odnosa pred poslodavcem te nastavno sudske zaštite, uvažavajući utvrđenja vezano za datume primitka Odluke o otkazu, podnošenja Zahtjeva za zaštitu prava od strane tužitelja na kojeg tuženik nije odgovorio te datum podnošenja tužbe u ovome postupku.
Nije bilo sporno da je tuženik proveo zakonom predviđeni postupak prije otkazivanja odnosno ispoštovao obvezu omogućavanja iznošenja obrane radniku prema članku 119. stavak 2. ZR-a te obvezu savjetovanja sa radničkim vijećem prije donošenja Odluke o otkazu sukladno članku 150. stavak 1. i 3. ZR-a.
Povodom izvansudskog zahtjeva tužitelja sukladno članku 150. stavak 9. ZR-a, s obzirom na činjenicu da se radničko vijeće protivilo Odluci o otkazu, tuženik je vratio tužitelja na rad na radno mjesto urednik-koordinator do okončanja predmetnog radnog spora, uz privremeno udaljenje tužitelja s posla te isplatu naknade ½ prosječne mjesečne plaće.
U odnosu na postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu, cijeneći da tužitelj nije sporio da je predmetne prilike polemika s obje strane prešla granice profesionalnog i uljuđenog ponašanja uključujući i psovke, da nije osporio da bi se u jednom trenutku incidenta verbalno uvredljivo ponašao prema nadređenoj osobi K. P. Č. ali da je kategorički odbio navode da bi fizički nasrnuo na istu i da bi joj prijetio, sud prvog stupnja zaključuje da je došlo do narušene komunikacije između tužitelja i njemu nadređene osobe, ali da je riječ o opsegu koji ne može biti razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. Iako je utvrdio da se radi o nepristojnom ponašanju tužitelja na spornom sastanku koje je uključivalo psovke i jedno lupanje vratima u zid, mišljenje je suda da takva svađa između tužitelja i urednice IMS-a ne predstavlja opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu niti za gubitak povjerenja poslodavca prema tužitelju, zbog kojeg nastavak radnog odnosa ne bi bio moguć. Sud smatra da je urednica kao hijerarhijski nadređena osoba trebala biti otvorenija prema navodima i kritikama radnika, s obzirom da je tuženik javni servis koji ga razlikuje od ponašanja u radnopravnim odnosima od poslodavaca koji posluju na tržištu.
Osim toga, sud prvog stupnja indikativnim nalazi činjenicu što je tuženik pokrenuo postupak izvanrednog otkazivanja tužitelju Ugovora o radu pozvavši ga na davanje obrane prije nego što je pribavio pismena očitovanja osoba koje su pozvane očitovati se o događaju od 13. rujna 2018. kao i činjenicu što je urednica IMS-a podnijela prijavu protiv tužitelja istog dana ali tek u večernjim satima, više od šest sati nakon incidenta. Uvažavajući sadržaj odredbe članka 120. stavak 1. i 2. ZR-a o pisanom obliku otkaza i njegovu obrazloženju, prvostupanjski sud smatra da, iako pobijana Odluka o otkazu sadrži sedam stranica teksta, sve se svodi na nabrajanje kronologije i očitovanja sudionika incidenta, te da je zaključak poslodavca o teškoj povredi radne obveze vrlo paušalan jer tuženik ne navodi što je utvrdio iz izjava sudionika i što se zapravo tužitelju stavlja na teret.
Nadalje, analizirajući sadržaj odredbi članka 2.1., članka 2.2., članka 2.4. i članka 2.7. Pravila ponašanja čija povreda se nameće tužitelju u Odluci u otkazu, sud izvodi zaključak da su Pravila ponašanja donesena afirmativno u smislu kakvo se ponašanje potiče a što nije dopušteno, ali da se iz toga ne može zaključiti da bi svako ponašanje protivno Pravilima ponašanja bila osobito teška povreda radnih obveza jer da je suprotno propisano u članku 13.2., članku 13.3. i članku 13.4. istih Pravila ponašanja.
Stoga prvostupanjski sud zaključuje da je Odluka o otkazu u konkretnom slučaju nedopuštena kako se to tvrdilo podnesenom tužbom pa prihvaća tužbeni zahtjev i nalaže tuženiku vratiti tužitelja na dosadašnje radno mjesto dok odluku o troškovima postupka donosi pozivom na članak 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. stavak 1. ZPP-a.
U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a pa tako niti apsolutno bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano upire u žalbi tuženika s obzirom da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.
Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da bi bila počinjena bitna povreda odredbi postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a, zbog toga što se u obrazloženju pobijane presude sud prvog stupnja upustio u, prema mišljenju tuženika neovlašteno, ocjenjivanje postupanja K. P. Č. prema tužitelju tijekom njihova razgovora, koje postupanje je ocijenjeno povredom odredbe članka 2.5. Pravila ponašanja. Sud prvog stupnja time nije prekoračio tužbeni zahtjev jer je odlukom u izreci presude odlučio u granicama istog sukladno članku 2. stavak 1. ZPP-a.
Prema stajalištu ovoga suda, navodi obrazloženja presude o tome kako se možebitno trebala postaviti urednica u redakciji državne televizije HTV4 kao „javnom servisu“ te „pokazati veću toleranciju na kritiku od strane podređenog“ novinara u cilju slobode izražavanja njegova mišljenja, imaju svrhu utvrđivanja cjelokupnog konteksta događaja koji su doveli do nesporno utvrđene neprimjerene reakcije tužitelja.
Protivno žalbi, obrazloženje presude sadrži sve što je propisano procesnim pravilima te nije počinjena relativno bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 338. stavak 4. ZPP-a.
Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja dovoljno je ispitao sve okolnosti koje su pravno relevantne za donošenje zakonite odluke u ovome sporu te je na temelju provedenih dokaza u okviru dokaznih prijedloga stranaka i njihove pravilne ocjene, u obrazloženju presude utvrdio potrebno činjenično stanje, stoga nije počinjena u žalbi sadržajno istaknuta relativno bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a.
Ovaj sud prihvaća izneseno činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje te pravne zaključke suda prvog stupnja u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva, koji žalbenim navodima tuženika nisu s uspjehom dovedeni u pitanje.
U ovoj fazi žalbenog postupka nije sporna ispunjenost formalnih zakonskih pretpostavki iz članka 116. stavak 2. ZR-a za davanje izvanrednog otkaza ugovora o radu i članka 133. ZR-a za traženje sudske zaštite prava iz radnog odnosa, niti je utvrđeno postojanje formalnopravnih propusta u postupku koji je prethodio otkazivanju u smislu članka 119. stavak 2. ZR-a i članka 150. stavak 1. i 3. ZR-a.
S pravom tuženik u žalbi osporava stajalište prvostupanjskog suda o tome da je Odluka o otkazu, unatoč svojoj opširnosti, paušalna i da nije jasno što se tužitelju stavlja na teret. Osporavana Odluka o otkazu sukladno članku 120. stavak 1. i 2. ZR-a sadrži obrazloženje iz kojeg jasno i određeno proizlazi koje ponašanje i na temelju čega tuženik kao poslodavac smatra osobito teškom povredom obveze iz radnog odnosa, a drugo je pitanje dokazanosti i osnovanosti takvih navoda iz Odluke o otkazu.
Naime, u radnom sporu na poslodavcu leži teret dokaza da su razlozi za otkaz bili opravdani u smislu odredbe članka 135. stavak 3. ZR-a, pa je tako u ovome sporu na tuženiku bio teret dokaza postojanja opravdanog razloga za izvanredni otkaz odnosno da je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa ili da je ostvarena neka druga osobito važna činjenica pa da niti uz uvažavanje svih okolnosti slučaja i interesa ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć u smislu članka 116. stavak 1. ZR-a.
Žalbom tuženika prvenstveno se osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda vezano za narav i težinu tužiteljevog postupanja predmetne prilike te ocjenjivanje istog u odnosu na termin osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa te se posljedično tome osporava pravilnost zaključka suda o nepostojanju opravdanog razloga za izvanredni otkaz Ugovora o radu. U tom pravcu tuženik u žalbi ukazuje i citira sadržaj odredbi Pravila ponašanja i to članka 2.1. (zahtjev za primjereno i profesionalno ponašanje), članka 2.2. (pošteno, savjesno, profesionalno i zakonito obavljanje radnih obveza), članka 2.4. (poštivanje načela objektivnosti, nepristranosti, korektnosti, dijaloga i tolerancije u međusobnom kontaktu) i članka 2.7. (zabrana sustavnog ponižavanja i zlostavljanja). Tuženik ustraje u žalbi na tvrdnjama da je tijekom postupka dokazano kako je tužitelj prekršio sve citirane odredbe Pravila ponašanja i time ostvario osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa predviđenu člankom 93. stavak 2. točka 12. Pravilnika zbog koje je predviđen izvanredni otkaz.
Sadržajem žalbe tuženik izdvaja dijelove iskaza saslušanih osoba te iznosi subjektivnu ocjenu tih iskaza. Vezano za opisane žalbene navode ističe se da je prvostupanjski sud analizirajući provedene dokaze, kao što je već rečeno, pravilno primijenio članak 8. ZPP-a, zbog čega neosnovano tuženik svojom subjektivnom prosudbom iznosi (i citira) dijelove iskaza saslušanih svjedoka.
U odnosu na postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu, na dokazivanje kojeg je bio usmjeren najveći dio postupka, sud prvog stupnja je analizom i ocjenom provedenih dokaza utvrdio stvarnu težinu incidenta koji se nesporno dogodio 13. rujna 2018. oko 15,00 sati između tužitelja i nadređene mu osobe K. P. Č.. Pritom je sud cijenio utvrđenja koja proizlaze iz prepiske e-mail poruka, iz navoda Prijave nadređene osobe koje su prenesene u Pozivu tužitelju za iznošenje obrane a i kasnije u obrazloženju Odluke o otkazu te utvrđenja iz pismenih očitovanja radnih kolegica N. V., A. P., I. C. i A. K. koje su najvećim djelom čule sporni događaj.
Navedena utvrđenja prvostupanjski je sud doveo u vezu sa utvrđenjima koja proizlaze iz iskaza istih tih osoba neposredno saslušanih kao svjedokinja pred sudom te s utvrđenjima iz iskaza tužitelja i svjedokinja K. P. Č. i M. S..
Prema utvrđenju provedenog postupka zidovi ureda napravljeni su od materijala kroz koji se sve čuje slijedom čega je utvrđeno da su tajnica I. C., koja je sjedila u prostoriji ispred ureda urednice IMS-a kao i djelatnice N. V., A. P. i A. K. koje su zajedno sjedile u uredu pored, čule sporni incident prije nego su reagirale ulaskom u ured urednice i koje su potvrdile vikanje, neprimjereni ton glasa, psovke i povišene tonove tužitelja spram K. P. Č..
Prvostupanjski je sud utvrdio da se tužitelj uopće nije obraćao četiri od pet osoba koje se navode u Odluci o otkazu kao verbalno napadnute osobe (V., C., P. i K.) te da tri osobe (C., P. i K.) od navedenih pet osoba koje se spominju u Odluci otkazu uopće ne smatraju da bi im tužitelj upućivao uvrede ili da bi imao nasilnički ispad prema njima. Sud je utvrdio da tri osobe (C., P. i K.) od četiri koje su se nalazile izvan sobe urednice IMS-a nisu čule nikakve udarce, osim zvuka jednokratnog lupanja vratima o zid.
Provedenim dokazima nije utvrđeno da bi neka od sudionica događaja primila tužitelja za ruku kako bi ga smirila, niti da bi došlo do nasilničkog ponašanja tužitelja ili prijetnji, posebno je sud našao nedokazanim navode iz Odluke o otkazu o lupanju šakama u stol te o ponašanju tužitelja koje je "prestrašilo pet radnica i kod tuženika uzrokovao zastrašujuće, neprijateljsko i uvredljivo okruženje". Kako je utvrdio da se radilo o jednokratnom incidentu u trajanju od nekoliko minuta, prvostupanjski sud je zauzeo stajalište da se ne može govoriti o sustavnom ponižavanju i zlostavljanju.
Cijeneći dalje razlog drugog sastanka tužitelja toga dana sa nadređenom osobom, utvrđujući da se na istome urednica obratila tužitelju s navodima da bi bio loš čovjek i manipulator (vezano za njegovu funkciju predsjednika društva, izbivanja s radnog mjesta te slanje e-maila poruke o tehničkim poteškoćama u studiju nadređenim osobama bez znanja urednice IMS-a), sud prvog stupnja je zaključio da su izrečene psovke tužitelja bile izraz frustracije radnim odnosima i slobodom izbora tema emisija, te da nisu bile upućene K. P. Č. kao osobi.
Kada se ima u vidu tako utvrđeno činjenično stanje, tada i prema stajalištu ovoga suda u konkretnom slučaju postupci tužitelja ne predstavljaju tako osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog čega nastavak radnog odnosa između poslodavca i radnika ne bi moguć i zbog čega bi bilo opravdano radniku izreći najdrastičniju mjeru po prava radnika iz radnog odnosa - izvanredni otkaz ugovora o radu.
Ocjena o tome ima li postupanje radnika značenje osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja i ne može se uopćiti. Pritom postojanje druge osobito važne činjenice, kao opravdanog razloga za izvanredni otkaz mora biti takvo da se od poslodavca ne može zahtijevati da nastavi radni odnos s radnikom ako ta činjenica narušava taj radni odnos.
Da bi se moglo smatrati da je poslodavac dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz, potrebno je nedvojbeno utvrditi da je riječ o ponašaju radnika koje je teška povreda obveza iz radnog odnosa prilikom ocjene opravdanosti izvanrednog otkaza. Pritom pojedinačni postupak radnika valja ocjenjivati u sklopu cjelokupnog događaja na kojem poslodavac temelji razloge za otkaz, imajući na umu posljedice takvog postupka radnika.
U konkretnom slučaju treba imati u vidu kako nije utvrđeno da bi tužitelj u dugogodišnjem radnom odnosu kod tuženika imao zabilježen neki takav neprimjereni incident, zatim okolnost da se je sukobio sa osobom s kojom se poznaje i surađuje oko dvadeset godina radi čega se urednica K. P. Č., iako u početku vidno potresena i uzrujana, premišljala da li uopće prijaviti nadređenim osobama predmetni događaj, da je tužitelj nakon odlaska iz njezina ureda odradio posao do kraja radnog vremena te da je i drugdje kod tuženika proces rada nastavljen bez poremećaja.
Svakako treba naglasiti da je ovaj sud mišljenja kako način na koji se tužitelj predmetne prilike ophodio prema nadređenoj osobi ženskog spola uvelike nadilazi granice pristojnog i profesionalnog ponašanja te da je korištenje psovki potpuno neprimjereno razini složenosti i odgovornosti poslovnih pozicija tužitelja i urednice IMS-a na HRT-u.
Međutim, utvrđenja provedenog postupka (posebice iskaz svjedokinje M. S.) ukazuju na činjenicu da kod tuženika nisu neuobičajene „redakcijske svađe“, vikanje i iskazivanje frustracija a sve zbog prirode posla u redakcijama, visokog stupnja stresa i zahtjeva hitnoće kojima su djelatnici izloženi u realizaciji svojih programa. Očito je i to razlog što je tuženik donio Opća pravila o radu i ponašanju, kako bi između ostalog u takovim situacijama, predvidio i propisao standarde ponašanja, koji su u konkretnom slučaju povrijeđeni ali i prema stajalištu ovoga suda ne u tolikoj mjeri da je bilo opravdano tužitelju dati izvanredni otkaz.
Radi navedenog pravilno je odlučeno kada je utvrđeno da Odluka o otkazu u konkretnom slučaju nije dopuštena i kada je posljedično tome udovoljeno i dijelu tužbenog zahtjeva za vraćanje tužitelja na rad u smislu članka 124. stavak 1. ZR-a.
Odluka o troškovima postupka donesena je uz pravilnu primjenu članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.).
U Rijeci 25. svibnja 2020.
Predsjednica vijeća
Ksenija Dimec v.r.
Za točnost otpravka – ovlašteni službenik
Svetlana Popović