Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

- 1 -                                                                                             

                                                                                                        Broj: Jž-864/2020

 

                                  

                                                                                            Broj: Jž-864/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

            Zagreb

 

                         U   I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

                                         P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Siniše Senjanovića kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog M.M., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17 i 126/19), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 26. veljače 2020., broj: 32. Pp J-2228/2019, na sjednici vijeća održanoj 25. svibnja 2020.,

 

p r e s u d i o j e :

 

I.     Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog M.M. i potvrđuje se prvostupanjska presuda

 

II.       Temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona okrivljenik se oslobađa obveze naknade paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka.

 

                                                 Obrazloženje

 

Pobijanom presudom okrivljeni M.M. je proglašen krivim i kažnjen zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci iste za koje djelo mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 15 dana.

 

Istom presudom okrivljenik je, temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, oslobođen obveze plaćanja troškova prekršajnog postupka.

 

Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni. Žalitelj u žalbi navodi da mu adresa prebivališta nije Osječka ulica kao što je navedeno u odluci, da je odjavljen s te adrese i nema gdje stanovati, a da su riječi koje je izrekao bile isprovocirane. Ukazuje da je to bio plan M.M. da ga se tereti pred sudom, a zatvorska kazna ni u kojem slučaju neće pozitivno utjecati na njega, jer to doista nije zaslužio, a kako se njegov brat ponio kukavički povlači svoje riječi iz prvobitnog iskaza, predlažući da se žalba prihvati.

 

Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Činjenica da je u izreci pobijane presude u osobnim podacima žalitelja navedena adresa stanovanja na kojoj više nije prijavljen (jer je odjavljen u siječnju 2020 ne predstavlja počinjenje bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i ne utječe na zakonitost i pravilnost presude. Da bi se radilo o bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka, proturječnost mora biti u znatnoj mjeri i mora se odnositi isključivo na odlučne činjenice.

 

Činjenično stanje je prvostupanjski sud utvrdio analizom i ocjenom obrane okrivljenika, iskaza svjedoka Maria Milovca, kao i uvida u dokumentaciju u spisu, konkretno potvrdu prekršajne evidencije o dosadašnjoj kažnjavanosti okrivljenika.

 

Sud prvog stupnja je na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, za svoju odluku dao razloge, koji su po mišljenju ovog Suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni.

 

Prema mišljenju ovog Suda, nema mjesta dvojbi glede odlučnih činjenica koje je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio, u obrazloženju prvostupanjske odluke navedeni su zadovoljavajući razlozi na temelju kojih je okrivljenik proglašen krivim, a koji razlozi koji su po mišljenju ovog Suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni.

 

Razmotrivši odluku o izrečenoj kazni zatvora ovaj Sud je utvrdio da se prvostupanjski sud, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, opravdano odlučio za strožu kaznu – kaznu zatvora u navedenom trajanju.

 

Uzimajući u obzir težinu i način počinjenja djela, cijeneći da je okrivljenik prekršajno kažnjavan zbog istog prekršaja, te da evidentno ranije izrečene sankcije nisu postigle svoju svrhu (uvjetna osuda), otklonjena je mogućnost da bi se svrha kažnjavanja mogla postići novčanom kaznom, niti su se stekli uvjeti za preinaku izrečene kazne zatvora na uvjetnu osudu, držeći da će se jedino kaznom zatvora postići svrha kažnjavanja, odnosno utjecati kako na počinitelje da ubuduće ne ponove takvo ponašanje, tako i na građane da poštuju pravni sustav.

 

Kazna zatvora izrečena žalitelju je od strane prvostupanjskog suda valjano i argumentirano obrazložena, koje obrazloženje prihvaća i ovaj Sud, držeći takvu kaznu primjerenom svim okolnostima počinjenog prekršaja, ličnosti okrivljenika i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te će se upravo ovako izrečenom kaznom, po mišljenju ovog Suda, ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.

 

Temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, žalitelj je oslobođen obveze naknade paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka, a cijeneći da je nezaposlen.

 

Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu, 25. svibnja 2020.

 

     Zapisničar:                                                                                 Predsjednik vijeća:

                                                                                                            

Robert Završki, v. r.                                                                    Siniša Senjanović, v.r.

 

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.                                         

                                                    

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu