- 1 -

                                                                                                                                Broj: Jž-807/2020

 

 

                                         

Broj: Jž-807/2020

 

 

U   I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Siniše Senjanovića kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog O.Ž. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17 i 126/19), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave koprivničko-križevačke, Policijske postaje Križevci, protiv presude Prekršajnog suda u Bjelovaru od                       7. veljače 2020. broj: 42. Pp J-1255/2019, na sjednici vijeća održanoj 25. svibnja 2020.,

 

p r e s u d i o j e :

 

              Odbija se kao neosnovana žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave koprivničko-križevačke, Policijske postaje Križevci i potvrđuje se pobijana presuda                                                                                                                     

                                                            Obrazloženje

 

Pobijanom presudom je, temeljem članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona okrivljenik O.Ž. oslobođen od optužbe zbog počinjenja prekršaja iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci iste, s obrazloženjem prvostupanjskog suda da nije mogao nedvojbeno utvrditi da bi počinio djelo na način kako je to opisano u optužnom prijedlogu.

 

Protiv te presude ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj u žalbi ističe u bitnom, da je sud proveo glavnu raspravu bez sudjelovanja svih stranaka i sudionika protivno odredbama Prekršajnog postupka, odnosno nije saslušao policijskog službenika koji je utvrdio prekršaj i nije uzeo u obzir kao dokaz izjavu oštećenice koja je uzeta na zapisnik od strane policije, predlažući da se pobijana presuda ukine i u novom postupku okrivljenika oglasi krivim, te odredi primjerena sankcija. 

 

Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u postupku ispitao okrivljenika koji je porekao počinjenje prekršaja i svjedokinju – konkretno oštećenicu M.Ž..

 

Na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, prvostupanjski sud je našao da utvrđene činjenice ne daju osnova za zaključak o nespornoj krivnji okrivljenika.

 

U odnosu na žalbene navode žalitelja, ističe se da je sud donio odluku nakon analize i dovođenja u vezu obrane okrivljenika i iskaza oštećenice, a činjenica da je okrivljenik dosad kažnjavan za iste prekršaje u ovom konkretnom slučaju nije bila dovoljna za nedvojben zaključak o krivnji.

 

Također se ističe da drugih svjedoka – neposrednih očevidaca događaja nije bilo, te da se u spisu nalazi izjava koju je oštećenica dala na zapisnik policijskim službenicima PU koprivničko-križevačke.

 

Međutim, po stajalištu ovog Suda, predmetna izjava ne može biti osnova za utvrđivanje odlučnih činjenica i donošenja sudske odluke. Naime, sukladno članku 158. stavku 7. i 8. Prekršajnog zakona, ovlaštena osoba tijela državne uprave, kada postupa u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora, može ispitati i osobe u svojstvu svjedoka sukladno odredbama Prekršajnog zakona o ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku i takvi se zapisnici o ispitivanju svjedoka mogu koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku. Dakle, da bi se ono što ovlaštena osoba sazna prilikom ispitivanja svjedoka moglo koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku, to ispitivanje mora biti provedeno sukladno odredbama Prekršajnog zakona o ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku, što u konkretnom slučaju nije učinjeno, a sva ostala saznanja dobivena prilikom ispitivanja građana postaju neformalne obavijesti, koje ne mogu biti dokaz u prekršajnom postupku.

 

Čl. 173. Prekršajnog zakona propisuje da će se pri ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku smisleno primjenjivati odredbe koje važe u Zakonu o kaznenom postupku za ispitivanje svjedoka, a iz zapisnika o ispitivanju svjedokinje nije razvidno da je svjedokinja poučena o svojim pravima i dužnostima, odnosno, da je ispitana sukladno odredbama čl. 285. Zakona o kaznenom postupku.

 

Čl. 285. st. 1. toč. 1. ZKP/08 propisano je :"(1) Oslobođeni su obveze svjedočenja:

„2)              srodnici okrivljenika u ravnoj lozi, srodnici u pobočnoj lozi do trećega stupnja zaključno te srodnici po tazbini do drugoga stupnja zaključno,“;

dok čl. 285. st. 3. ZKP/08 propisuje:

"(3) Tijelo koje vodi postupak dužno je osobe spomenute u stavku 1. ovog članka, prije njihova ispitivanja ili čim sazna za njihov odnos prema okrivljeniku, upozoriti da ne moraju svjedočiti. Osobe navedene u stavku 1. točki 1. do 3. ovog članka će se upozoriti da će se njihov iskaz, ako odluče svjedočiti, bez obzira na njihovu kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz. Upozorenja i odgovori unose se u zapisnik."

 

Čl. 300. st. 1. ZKP/08. propisano je: “Iskaz svjedoka se, osim u slučajevima posebno propisanim  ovim Zakonom, ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku ako:

3) upozorenje iz članka 285. stavka 3. ovoga Zakona i odricanje nije ubilježeno u zapisnik.

             

Iz zapisnika o ispitivanju svjedokinje od strane policijskih službenika razvidno je da svjedokinja nije upozorena po čl. 285. st. 3. ZKP/08, odnosno da ne mora svjedočiti u postupku u kojem je okrivljenik njezin sin, niti je upozorena u smislu čl. 285. st. 3. ZKP/08. da će se njezin iskaz, ako odluči svjedočiti, bez obzira na njezinu kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz, te njezino očitovanje nije navedeno u zapisniku.

 

Dakle, čitanjem takve izjave bi se unijeli u dokazni materijal oni elementi koji ne mogu biti osnova donošenja sudske presude.

 

Stoga, suprotno žalbenim navodima, ovaj Sud nalazi da nije došlo do bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka na koje upire žalitelj.

 

Također, policijski službenik koji je utvrdio počinjenje prekršaja nije bio očevidac događaja, već je postupao naknadno pružajući intervenciju po pozivu medicinske ekipe koja je došla na mjesto adresu okrivljenika. Stoga policijski službenik može eventualno prepričati što je tom prilikom saznao od okrivljenika i oštećenice, no takav iskaz ne može biti osnova za utvrđivanje odlučnih činjenica i donošenja sudske odluke, jer se time na posredan i zaobilazan način u dokazni materijal unosi nešto što ne može biti dokaz u prekršajnom postupku.

 

Iako je nesporno da su okrivljenik i oštećenica u kritičnom razdoblju imali probleme, navedene činjenice nisu dovoljne da bude ispunjeno zakonsko biće prekršaja koji je okrivljeniku stavljen na teret, budući da je za osuđujuću presudu potrebno s potpunom izvjesnošću utvrditi da je okrivljenik počinio prekršaj upravo na način kako je to opisano u činjeničnom opisu djela, a što provedenim postupkom nije utvrđeno.

 

Stoga je opravdano sud prvog stupnja temeljem načela „u dvojbi u korist okrivljenika“ oslobodio okrivljenika optužbe, te za svoju odluku dao zadovoljavajuće razloge koji su po mišljenju ovog Suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni.

 

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.         

 

U Zagrebu, 25. svibnja 2020.

                                                             

   Zapisničar:                                                                                         Predsjednik vijeća:

                                                                                                            

Robert Završki, v. r                                                                            Siniša Senjanović, v.r.

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, oštećenicu i tužitelja.