- 1 -

                                                                                                                    Broj: Jž-726/2020

Broj: Jž-726/2020

U   I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Siniše Senjanovića kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog M.B., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenog M.B., podnesenoj po branitelju cc, odvjetniku iz K., protiv presude Općinskog suda u Kutini od dana 4. ožujka 2020., broj: 10. Pp J-247/2019, na sjednici vijeća održanoj 25. svibnja 2020.,

p r e s u d i o  j e :

I.              Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog M.B. i potvrđuje se pobijana presuda.

II.              Temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), okrivljenik se oslobađa obveze naknade paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka.

                                                         Obrazloženje

Pobijanom presudom okrivljeni M.B. je proglašen krivim i kažnjen zbog počinjenja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira činjenično opisanog u izreci iste, za koje djelo mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 755,00 kuna u protuvrijednosti domaće valute od 102,90 €.

Istom presudom okrivljenik je, temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, oslobođen obveze plaćanja troškova prekršajnog postupka.

Protiv te presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog odluke o kazni. Žalitelj u žalbi ističe, u bitnom, da je uzimajući u obzir iskreno priznanje, i žaljenje, kao i činjenicu da je očito s razlogom reagirao obzirom mu je oštećenik zagledavao ženu pa je u trenutku očitog ljubomornog bijesa djelo počinio u afektu, dakle stanju koje isključuje namjeru, ukazujući da su stoga ostvareni uvjeti za ublažavanje kazne, predlažući da se iz navedenih razloga njegova žalba prihvati.

Žalba nije osnovana.

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

Razmotrivši povodom žalbe odluku o izrečenoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud žalitelju za počinjeni prekršaj izrekao odgovarajuću kaznu, pravilno utvrdivši sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu na vrstu i mjeru kazne, te je žalitelju izrekao kaznu primjerenu opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

Pritom treba istaknuti da je za predmetno djelo prekršaja propisana novčana kazna u rasponu od 50,00 do 200,00 Dem-a (u protuvrijednosti domaće valute preračunato u Euro) ili alternativno kazna zatvora u trajanju do 30 dana, pa je iz svega navedenog evidentno da je prvostupanjski sud izričući blažu kaznu - novčanu kaznu unutar zakonskih okvira za to djelo prekršaja, uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na  visinu iste.

Po ocjeni ovog Suda, imajući u vidu prirodu i težinu počinjenog djela prekršaja, kao i sve vidove zakonske svrhe kažnjavanja, a cijeneći da se radilo o agresivnom fizičkom napadu (između ostalog više puta udaranje šakom u glavu oštećenika) izrečena kazna nije previsoka, te je od strane prvostupanjskog suda valjano i argumentirano obrazložena, koje obrazloženje prihvaća i ovaj Sud, držeći takvu kaznu primjerenom svim okolnostima počinjenog prekršaja, ličnosti žalitelja i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

Upravo ovako izrečenom kaznom, po mišljenju ovog Suda, ostvariti će se kako opća svrha kažnjavanja iz članka 6. Prekršajnog zakona, tako i svrha kažnjavanja iz  članka 32. istog Zakona, a otklonjena je mogućnost da bi se opća i specijalna svrha kažnjavanja mogla postići blažim kažnjavanjem ili izricanjem novčane kazne ublažene ispod posebnog zakonskog minimuma primjenom članka 37. Prekršajnog zakona, jer sve utvrđene okolnosti događaja (bez obzira na okrivljenikovo afektivno postupanje) nisu takve okolnosti da bi na temelju njih ovaj Sud mogao žalitelju ublažiti novčanu kaznu ispod posebnog minimuma propisanog za to djela prekršaja.

Temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, žalitelj je oslobođen obveze naknade paušalnog iznosa troškova ovog žalbenog postupka, a cijeneći da ima mala primanja i da ima šestero djece.

Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 25. svibnja 2020.

      Zapisničar:                                                                                     Predsjednik vijeća:

Robert Završki, v. r.                                                                          Siniša Senjanović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Kutini u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.