- 1 -

                                                                                                                                Broj: Jž-703/2020

 

 

 

  

 

Broj: Jž-703/2020

 

 

U   I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Siniše Senjanovića kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog D.H., zbog prekršaja iz članka 54. stavka 1. točka 1. i stavka 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“, broj 107/01, 87/02, 163/03, 141/04, 40/07, 149/09 i 84/11), odlučujući o žalbi okrivljenog D.H., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Crikvenici broj: 5. Pp J-902/2019 od 7. studenog 2019., na sjednici vijeća održanoj 25. svibnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o j e :

 

I.              Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog D.H. i potvrđuje se pobijana presuda.

 

II.       Temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), okrivljenik se oslobađa obveze naknade paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom okrivljeni D.H. je proglašen krivim zbog počinjenja prekršaja iz iz članka 54. stavka 1. točka 1. i stavka 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga činjenično opisanog u izreci pobijane presude, za koje djelo mu je uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 2.500,00 kuna.

 

Istom presudom, okrivljenik je, temeljem članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 150,00 kuna.

 

Također je navedenom presudom, a temeljem članka 76.a Prekršajnog zakona i članka 64. stavka 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, od okrivljenika oduzeto 2,28 grama droge marihuana.

 

Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog odluke o kazni, navodeći u bitnom, da je priznao prekršaj i surađivao s policijom, te moli da mu se kazna dodatno umanji zbog izuzetno teške materijalne situacije. Ističe da je posljednjih mjeseci bio nezaposlen, da radi tek mjesec dana i od plaće od 3.200 kuna uzdržava nezaposlenu suprugu i plaća podstanarstvo 1.000 kuna, predlažući da se njegova žalba prihvati i kazna umanji, odnosno zamijeni radom za opće dobro.

 

Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Razmotrivši odluku o izrečenoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao odgovarajuću kaznu, pravilno utvrdivši sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu na vrstu i mjeru kazne, te je okrivljeniku izrekao kaznu primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

 

Ovaj Sud nalazi da kazna izrečena u iznosu ublaženom ispod posebnog minimuma novčane kazne propisane za to djelo prekršaja nije previsoka. Naime, za počinjeni prekršaj propisana je novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora do 90 dana,, pa je iz navedenog evidentno da je prvostupanjski sud uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika na temelju kojih je istom ublažio novčanu kaznu ispod posebnog minimuma propisanog za to djelo prekršaja.

 

Vrednujući razmjere i objektivnu težinu djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja i analitičkog postupka pri sudskom odmjeravanju kazne, upravo ovako izrečena novčana kazna je primjerena i dostatna težini i načinu počinjenja prekršaja, ličnosti žalitelja i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, držeći da se njome postići kako opća svrha kažnjavanja iz članka 6. Prekršajnog zakona, tako i svrha kažnjavanja iz  članka 32. istog Zakona. Upravo ovako izrečenom novčanom kaznom će se, po mišljenju ovog Suda, ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.

 

Također, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

 

O istaknutom prijedlogu za zamjenu izrečene novčane kazne radom za opće dobro nije u ovoj fazi postupka moguće odlučivati, jer o tome odlučuje nadležni prvostupanjski sud u postupku izvršenja, a nakon pravomoćnosti presude.

 

Temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, žalitelj je oslobođen obveze naknade paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka.

 

Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude .

 

U Zagrebu, 25. svibnja 2020.

 

      Zapisničar:                                                                                     Predsjednik vijeća:

                                                                                                            

Robert Završki, v. r.                                                                          Siniša Senjanović, v.r.

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Crikvenici u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.