- 1 -

                                                                                                                   Broj: Jž-690/2020

 

  

 

Broj: Jž-690/2020

 

 

U   I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Siniše Senjanovića kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog J.G., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenog J.G., podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Solinu od dana 10. veljače 2020., broj: 10. Pp J-1963/2019, na sjednici vijeća održanoj 25. svibnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o  j e :

 

 

I.              Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog J.G. i potvrđuje se pobijana presuda.

 

II.              Temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), okrivljenik se oslobađa obveze naknade paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka.

 

 

                                                         Obrazloženje

 

 

Pobijanom presudom okrivljeni J.G. je proglašen krivim i kažnjen zbog počinjenja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira činjenično opisanog u izreci iste, za koje djelo mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 600,00 kuna u protuvrijednosti domaće valute od 80,53 €.

 

Istom presudom okrivljenik je, temeljem članka 138. i članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna.

 

Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni. Žalitelj u žalbi ističe, u bitnom, da nije kriv i da je sud poklonio vjeru svjedokinji koja je imala razloga krivo svjedočiti. Nije se tukao, svađao niti vikao – sve što je rekao bilo je rečeno normalnim glasom i bez namjere izazivanja svađe, sve je izrekao isključivo s namjerom da vozilo hitne pomoći bude adekvatno opremljeno i spremno za intervenciju, te nisu ispunjena obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koji ga se tereti. Stoga predlaže da se iz navedenih razloga njegova žalba prihvat i njega oslobodi krivnje, podredno da se izrečena kazna ublaži s obzirom na izražene olakotne okolnostii.

 

Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Nadalje, u odnosu na utvrđeno činjenično stanje, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji žalitelja.

 

Naime, prvostupanjski sud je utvrdio činjenično stanje na temelju ocjene i analize obrane okrivljenika i iskaza svjedoka – I.S., A.M. i I.Dž., kao i pregleda i čitanja dokumentaciju u spisu.

 

Iskaze ispitanih osoba i sve provedene dokaze, prvostupanjski sud je cijenio slobodnom ocjenom, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima.

 

Svoju odluku o dinamici odvijanja događaja prvostupanjski sud je donio nakon detaljne analize i dovođenjem u međusobnu vezu iskaza ispitanih osoba, utvrdivši da je okrivljenik bio na mjestu događaja i počinio djelo prekršaja, te je dao jasne, konkretne i pravno utemeljene razloge za svoju odluku, a koje razloge prihvaća i ovaj Sud. Svjedokinje S. i M. su po navodima prvostupanjskog suda iskazivale uvjerljivo, te je sud prvog stupnja svoju odluku temeljio na njihovu iskazu, valjano obrazloživši razloge zbog kojih je prihvatio njihovo svjedočenje, a zbog čega nije prihvatio obranu okrivljenika. Činjenica da je prihvaćen iskaz oštećenice koja je ispitana kao svjedok, ne dovodi do nezakonitosti presude, s obzirom da pravilo koje bi se temeljilo na formalnoj ocjeni dokaza ne postoji, već se činjenice utvrđuju po načelu slobodne ocjene dokaza, a istinitost iskaza svjedoka u postupku nije dovedena u sumnju činjenicama zbog kojih bi bilo osnove za sumnju da se radio o „namještenom“ lažnom iskazu sa svrhom neistinitog terećenja okrivljenika.

 

Nadalje, analizirajući u cjelini predmetni događaj valja uzeti u obzir da se radilo o ponašanju koje znatno prelazi granice pristojnosti među ljudima na javnom mjestu, što svakako predstavlja uznemirujuće ponašanje ne samo za osobu kojoj su riječi upućene, već predstavlja ponašanje koje općenito stvara nemir, neraspoloženje i uznemirenost građana koji bi eventualno nazočili takvom činu, čime djelo u cijelosti ispunjava sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

 

Razlozi koje navodi okrivljenik, a koji se odnose na motive i razloge radi kojih je do događaja došlo, ne mogu dovesti do njegova oslobođenja od optužbe, nisu opravdanje za njegovo postupanje i ne predstavljaju razloge isključenja krivnje ili protupravnosti.

 

Razmotrivši povodom žalbe odluku o izrečenoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud žalitelju za počinjeni prekršaj izrekao odgovarajuću kaznu, pravilno utvrdivši sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu na vrstu i mjeru kazne, te je žalitelju izrekao kaznu primjerenu opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

 

Pritom treba istaknuti da je za predmetno djelo prekršaja propisana novčana kazna u rasponu od 50,00 do 200,00 Dem-a (u protuvrijednosti domaće valute preračunato u Euro) ili alternativno kazna zatvora u trajanju do 30 dana, pa je iz svega navedenog evidentno da je prvostupanjski sud izričući blažu kaznu - novčanu kaznu unutar zakonskih okvira za to djelo prekršaja, uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na  visinu iste.

 

Po ocjeni ovog Suda, imajući u vidu prirodu i težinu počinjenog djela prekršaja, kao i sve vidove zakonske svrhe kažnjavanja, izrečena kazna nije previsoka, te je od strane prvostupanjskog suda valjano i argumentirano obrazložena, koje obrazloženje prihvaća i ovaj Sud, držeći takvu kaznu primjerenom svim okolnostima počinjenog prekršaja, ličnosti žalitelja i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

 

Upravo ovako izrečenom kaznom, po mišljenju ovog Suda, ostvariti će se kako opća svrha kažnjavanja iz članka 6. Prekršajnog zakona, tako i svrha kažnjavanja iz  članka 32. istog Zakona, a otklonjena je mogućnost da bi se opća i specijalna svrha kažnjavanja mogla postići blažim kažnjavanjem ili izricanjem novčane kazne ublažene ispod posebnog zakonskog minimuma primjenom članka 37. Prekršajnog zakona, jer sve utvrđene okolnosti događaja nisu takve okolnosti da bi na temelju njih ovaj Sud mogao žalitelju ublažiti novčanu kaznu ispod posebnog minimuma propisanog za to djela prekršaja.

 

Temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, žalitelj je oslobođen obveze naknade paušalnog iznosa troškova ovog žalbenog postupka.   

 

Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu, 25. svibnja 2020.

 

      Zapisničar:                                                                                     Predsjednik vijeća:

                                                                                                            

Robert Završki, v. r.                                                                          Siniša Senjanović, v.r.

 

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.