REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac Pr-88/2015

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u
pravnoj stvari tužitelja-protutuženika D. B., iz Z., S., OIB: … zastupanog po punomoćniku I. V. odvjetniku u S., protiv
tuženika-protutužitelja P. d.o.o., otok H. (grad H.), OIB:
…, zastupanog po punomoćniku I. Š. odvjetniku u S., radi isplate,
nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika
punomoćnika tuženika prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave,
dana 25.svibnja 2020.godine,

p r e s u d i o j e:

I/ Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja kao neosnovan u cijelosti, a
koji glasi:''Nalaže se tužitelju-protutuženiku da isplati tuženiku-protutužitelju iznos od

11.000,00 Kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od

01.10.2014.godine do 31.07.2015.godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja
je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet
postotnih poena, a od 01.08.2015.godine do isplate, po stopi od 8,14% godišnje, a u slučaju
promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu
za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom
ovrhe.

II/ Svaka stranka snosi svoje parnične troškove kako u odnosu na tužbeni zahtjev tako i u odnosu na protutužbeni zahtjev.

i

r i j e š i o j e:

I/ Utvrđuje se da je tužba u ovoj pravnoj stvari u cijelosti povučena sukladno odredbi članka 193.stavka 2. ZPP-a.

2

Pr-88/2015

II/ Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja za izdavanje privremene mjere kao
neosnovan, a koji glasi:''Nalaže se FINI odnosno bilo kojoj drugoj banci kod koje tuženik ima
otvoren kunski ili devizni račun da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika uskrati isplatu
iznosa od 135.667,34 Kuna.''

Obrazloženje

U tužbi predanoj ovom sudu dana 05.02.2015.godine tužitelj navodi da je bivši
djelatnik tuženika kod kojeg da je radio u restoranu na P. na određeno vrijeme u
periodu od 22.04.2014.godine do 30.09.2014.godine na poslovima šefa konobara. Ističe se da
je za navedeni period tuženik tužitelju platio ugovorene iznose po osnovi redovnog radnog
vremena, ali da mu za isti period sukladno članku II stavku 4. Ugovora o radu na određeno
vrijeme (rad u dane blagdana i neradne dane, rad nedjeljom, prekovremeni rad, rad u drugoj
smjeni u slučaju stalnog smjenskog rada) nije platio netto iznos od 93.470,64 odnosno bruto
iznos od 202.941,15 Kuna. Ističe se da je tužitelj dopisima od 01.12. i 02.12.2014.godine koji
su ponovljeni 15.12.2014.godine zatražio isplatu navedenih iznosa odnosno obračun istih, ali
da su preporučene pošiljke tužitelja odnosno njegovog punomoćnika vraćene uz naznaku da je
tuženik obavješten, ali da nije predigao iste, te da su identični dopisi tužitelja poslani članu
uprave tuženika ovlaštenoj za zastupanje gospođi E. R., te da se ista po njima nije
očitovala do dana podnošenja predmetne tužbe. U navedenom smislu tužitelj predlaže
donošenje presude kojom će sud obvezati tuženika da tužitelju isplati bruto iznos od

202.941,15 Kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Tužitelj je u tužbi
predložio i donošenje privremene mjere kojom se nalaže Fini odnosno bilo kojoj drugoj banci
kod koje tuženik ima otvoren kunski ili devizni račun da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu
tuženika uskrati isplatu iznosa od 202.941,15 Kuna do pravomoćnog okončanja spora.
Tužitelj je podneskom od 27.06.2017.godine (list 132 spisa) precizirao tužbeni zahtjev
tako da s osnove prekovremenog rada, rada nedjeljom i blagdanom, rada u drugoj smjeni u
slučaju stalnog smjenskog rada potražuje bruto iznos od 135.667,34 Kuna sa pripadajućom
kamatom. Također je istim podneskom tužitelj uredio zahtjev za izdavanje privremene mjere
na način da traži uskratu isplate iznosa od 135.667,34 Kuna. Tužitelj-protutuženik je
prigovorio i aktivnoj legitimaciji tuženika protutužitelja na ročištu od 17.01.2019.godine, a
vezano za postavljeni tužbeni zahtjev, dok tuženik protutužitelj u odnosu na to navodi da je
E. R. zz tuženika postupala u ime i za račun tuženika.

Tuženik u odgovoru na tužbu (list 29-30) navodi da ne postoji nikakvo dugovanje
tuženika prema tužitelju po bilo kakvom osnovu već da su obračunu plaća tužitelja za utuženo
razdoblje vršeni na temelju evidencije o radu koju da je vodio i potpisao tužitelj, te da su ti
obračuni uključivali sve naknade pa da u tom smislu ne postoji dugovanje tuženika prema
tužitelju po utuženoj osnovi. Istaknuto je da je tužitelj kao dodatni uvjet za rad usmeno
ugovorio sa tuženikom zajamčeni iznos zarade bez obzira na stvarni opseg rada, a koji da mu
je tuženik jamčio u iznosu od 9.000,00 Kuna za svaki mjesec tijekom utuženog razdoblja, te
da je svakog mjeseca tijekom istog razdoblja pored plaće i pripadajućih naknada tuženik
isplatio tužitelju i razliku do zajamčenog iznosa zarade. Istaknuto je da je tužitelj od zz
tuženika prije početka rada posudio ukupno 3.000,00 Eura i 4.000,00 Kuna koje da je samo
djelomično vratio i to od mjesečnih razlika do zajamčenog iznosa zarade. Za evidenciju o
radu tužitelja koja je priložena uz tužbu tuženik tvrdi da je ista krivotvorina. Tuženik u
navedenom smislu predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3

Pr-88/2015

Na ročištu od 30.kolovoza 2016.godine je predana od strane tuženika protutužba za
koju je odlučeno da će se zavesti pod posebnim poslovnim brojem i odlučiti o eventualnom
pripajanju ovom predmetu. U protutužbi koja je dostavljena na ročištu od 30. kolovoza

2016.godine i koja je zavedena kao zasebni predmet pod poslovnim brojem Pr-677/16 tuženik
protutužitelj navodi da je tužitelj od tuženika prije početka rada posudio 3.000,00 Eura i

4.000,00 Kuna, odnosno ukupan iznos od 26.500,00 Kuna, te da je navedeni iznos tužitelj
samo djelomično vratio i to od mjesečnih razlika do zajamčenog iznosa zarade na način da je
vratio ukupno 15.500,00 Kuna dok da preostali iznos nepodmirenog dugovanja tužitelja
prema tuženiku iznosi 11.000,00 Kuna, te da se tužitelj obvezao ovaj iznos vratiti do kraja
sezone 2014.godine, te da to potvrđuje potvrda ''U K. 27.01.2014.'' koja je priložena uz
odgovor na tužbu. U navedenom smislu tuženik protutužitelj traži da mu tužitelj protutuženik
isplati dugovani iznos od 11.000,00 Kuna sa kamatama koje teku počevši od

01.10.2014.godine pa nadalje. Tužitelj protutuženik u odgovoru na protutužbu (list 54-55
spisa) navodi da je predmet protutužbe posudba zajma kojeg da je tužitelj protutuženik u
cijelosti vratio. Na ročištu od 30.studenog 2016.godine je odlučeno da se spajaju postupci
koji se vode pred ovim sudom i to predmetni postupak po tužbi broj Pr-88/15 sa postupkom
pod brojem Pr-677/16 koji se vodi po protutužbi u jedan postupak koji će se voditi pod
brojem Pr-88/15.

Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom pregledom ugovora o radu na
određeno vrijeme od 22.04.2014.godine; prijave početka osiguranja tužitelja kod tuženika
prema potvrdi HZMO-a; prijave o prestanku osiguranja prema potvrdi HZMO-a; odluke o
prestanku rada od 03.10.2014.godine; dopisa punomoćnika tužitelja tuženiku od

01.12.2014.godine; dopisa punomoćnika tužitelja tuženiku od 02.12.2014.godine; dokaza iz
kojih proizlazi da tuženik nije predigao dopise od 01.12.2014. i 02.12.2014.godine; primka
povratnica; evidencija rada tužitelja; obračuna plaće tužitelja; ugovora o radu na određeno
vrijeme od 12.07.2013.godine, 22.04.2014 (list 31-32 spisa); evidencija o radnom vremenu
radnika (list 33-38 spisa); obračuna plaća tužitelja (list 39-44 spisa); potvrde (list 45 i 139
spisa); zapisnika od 15.07.2014.godine (list 46-47 spisa); evidencije rada i prekovremenog
rada sastavljene od strane tužitelja (list 51 spisa); računovodstvena dokumentacija tuženika
protutužitelja (list 62-127 spisa). Proveden je i dokaz saslušanjem tužitelja –protutuženika
D. B. (list 136-137 spisa);zz tuženika E. R. (list 140-141 spisa); presude i
rješenja ovog suda Pr-98/15 od 14.01.2019.godine (list 143-155 spisa); presude Županijskog
suda u Zagrebu broj 10 Gž R-447/19-2 od 19.11.2019.godine (list 156-159 spisa), dok se
odustalo od izvođenja daljnjih dokaza kao suvišnih.

Protutužbeni zahtjev tuženika protutužitelja u cijelosti je neosnovan.

Tužitelj-protutuženik je na ročištu od 26.veljače 2020.godine povukao glavnu tužbu u
predmetnoj pravnoj stvari te se zamjenik punomoćnika tuženika-protutužitelja nije protivio
povlačenju tužbe slijedom čega je sud utvrdio da je sukladno odredbi članka 193.stavka 2.
ZPP-a tužba u predmetnoj pravnoj stvari u cijelosti povučena, a kako je i u odlučeno u izreci
rješenja ovog suda.

U navedenom smislu kao sporno pitanje je ostalo raspraviti pitanje osnovanosti
protutužbenog zahtjeva tuženika –protutužitelja i to da li je tuženik protutužitelj aktivno
legitimiran tražiti od tužitelja protutuženika po osnovi dugovanja na ime zajma ukupan iznos
od 11.000,00 Kuna sa pripadajućom kamatom od 01.10.2014.godine pa do isplate. Nije
sporno među strankama da je tužitelj protutuženik bio zaposlenik kod tuženika protutužitelja
temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme na radnom mjestu šefa konobara (voditelja) od

22.04.2014.godine do zaključno 30.rujna 2014.godine, a koja činjenica proizlazi iz
pregledanih ugovora o radu na određeno vrijeme od 22.04.2014.godine te prijave o prestanku
osiguranja prema potvrdi HZMO kao i odluke o
prestanku njegova rada izdane od strane tuženika protutužitelja 03.10.2014.godine. Sporna je

4

Pr-88/2015

činjenica da li je tužitelj protutuženik pozajmio prije početka rada kod tuženika protutužitelja
ikakav novčani iznos, te ukoliko je pozajmio određeni iznos da li ga je i u kojem obimu vratio
te da li je u tom smislu po osnovi zajma ostao dužan tuženiku protutužitelju vratiti utuženi
iznos od 11.000,00 Kuna. Također je sporno i pitanje od koga je tužitelj protutuženik zatražio
zajam, da li od E. R. kao fizičke osobe ili od E. R. kao zakonske zastupnice
tuženika protutužitelj te da li je u tom smislu osnovan prigovor promašene aktivne
legitimacije istaknut od strane tužitelja –protutuženika u ovom postupku.

Iz pregledane potvrde (list 139 spisa) proizlazi da ista nije ovjerena ni pečatirana
pečatom tuženika-protutužitelja niti je potpisana od strane zakonske zastupnice tuženika-
protutužitelja već je ista potpisana samo od strane tužitelja protutuženika. Tužitelj-
protutuženik nije osporavao tijekom predmetnog postupka činjenicu da su potpisi na
navedenoj potvrdi njegovi niti je osporavao činjenicu da je pozajmljivao u više navrata
određene novčane iznose kao ni činjenicu da je vratio dio zajma u iznosu od 15.500,00 Kuna
kako to navodi tuženik-protutužitelj. Međutim, tuženik protutužitelj osporava činjenicu da je
pozajmio navedene iznose u potvrdi od tuženika –protutužitelja kao i od E. R. kao
zakonske zakonske zastupnice tuženika protutužitelja već potvrđuje da je pozajmio navedene
iznose ali od E. R. kao fizičke osobe te navodi da joj je pozajmljene iznose u cijelosti
vratio. Iz navedene potvrde proizlazi da je tužitelj protutuženik pozajmio od E. R.

1.000 eura koje se obvezao vratiti do kraja sezone 2014. godine te prema potvrdi proizlazi da
je taj iznos pozajmio od E. R. 27.01.2014.godine, a potom je 17.02.2014.godine od iste
pozajmio također iznos od 1000 Eura, te u ožujku 2014.godine još 1.000 Eura, a 20.svibnja

2014.godine je pozajmio od iste iznos od 4.000,00 Kuna. Iz iste potvrde proizlazi da je
zaključno s datumom 15.10.2014.godine vratio na ime duga E. R. 15.500,00 Kuna. Svi
navedeni iznosi osim iznosa od 4.000,00 Kuna kojeg je tužitelj protutuženik pozajmio

20.05.2014.godine su pozajmljeni prije nego se tužitelj protutuženik zaposlio kod tuženika
protutužitelja.

Iz iskaza saslušanog tužitelja protutuženika u odnosu na protutužbeni zahtjev proizlazi
da isti ne poriče da je primio zajam u ukupnom iznosu od 3.000 EUR te 4.000 kn, ali navodi
da mu je navedene iznose pozajmila gospođa E. R. kao fizička osoba, a ne kao zz
tuženika P. d.o.o. njegovog poslodavca u sezoni 2014. g. Navodi da prilikom
posuđivanja tog novca nije potpisao nikakvu priznanicu, ali da je postojao dogovor da će taj
pozajmljeni iznos vratiti u razdoblju njegovog rada kod tuženika od svoje zarade. Isti
navodi da je gospođi R. isplatio 15.500,00 Kuna kao dio od manče koju je zaradio radeći
kod tuženika te dio od svoje plaće, a da je dio posudio od radnih kolega i ljudi kojima je bio
dužan kao i gospođi R.. Istakao je da je navedene novce pozajmio jer da nije imao
nikakvih prihoda. Tužitelj protutuženik navodi da je prilikom vračanja novca gospođa R.
iznose zapisivala svojom rukom na papir, a da bi on taj iznos potpisao prilikom vraćanja.
Tužitelj protutuženik navodi da je E. R. plaćao dug na način da joj je rekao da mu plaću
umanji na ime pozajmice-duga koji je imao prema njoj kako bi se dogovorili te da je točno da
je vraćene iznose i potpisivao na potvrdi koja prileže uz protutužbu tuženika, te da u dijelu
potvrde stoji i vraćanje duga na točno određene datume uz koje stoji iznos koji je platio.
Zaključno u odnosu na protutužbeni zahtjev tužitelj protutuženik navodi da je na temelju
navedene pozajmice gospođi E. R. dužan iznos od 11.000,00 Kuna.

Iz iskaza saslušane zz tuženika E. R. u odnosu na protutužbeni zahtjev
proizlazi da se sa tužiteljem i njegovim bratom D. našla radi dogovora kako u S.
tako i u H.. ZZ tuženika je istakla da se sa tužiteljem protutuženikom dogovorila da će
mu tuženik posuditi novce jer da je to tužitelj od nje tražio, a novce koje je tužitelju dala da je
bio gotovinski polog blagajne ostvaren obavljanjem djelatnosti tuženika, a koji da joj je kao
zz tuženika bio potreban pri gotovinskim plaćanjima. Ista je istakla da je točno, a da tako stoji
i u potvrdi da je tuženik tužitelju isplatio određene novčane iznose i to 1.000 EUR u K.

5

Pr-88/2015

27.1.2014. g., 1.000 EUR 17.2.2014. g. također u S. – K., nadalje 1.000,00 EUR u
ožujku 2014. u N. M., te 4.000 kn 20.5.2014. g. na P.. ZZ tuženika je istakla
da se sa tužiteljem dogovorila da će joj te iznose vraćati od svoje plaće, te da se posuđeni
iznos obvezao vratiti do kraja sezone 2014. ZZ tuženika navodi da su na drugom djelu
potvrde navedeni datumi i iznosi koje je tužitelj vratio od plaća koje je zaradio radeći kod
tuženika, a što da je sve potpisao. Zaključno je zz tuženika navela da je radni odnos tužitelju
protutuženiku prestao 30.09.2014.godine temeljem sporazumnog prestanka radnog odnosa te
da je tužitelju protutuženiku bila isplaćena plaća na tekući račun za rujan 2014.godine, a da je
ostatak na ime duga-pozajmice zadržala.

Temeljem odredbe članka 499. stavka 1.Zakona o obveznim odnosima (''NN'' 35/05,
41/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO-a) ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati
zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a
zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu
količinu stvari iste vrste i kakvoće. Iz svih pregledanih i provedenih dokaza u ovom postupku
nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tužitelj-protutuženik pozajmio novčane
iznose od po 1.000,00 Eura 27.01.2014.godine, 1.000,00 Eura 17.02.2014.godine, 1.000 Eura
u ožujku 2014.godine te 4.000,00 Kuna 20.svibnja 2014.godine. Tužitelj protutuženik je u
svome iskazu istakao da je je točno da je pozajmio navedene iznose te da je vratio na ime
zajma ukupno 15.500,00 Kuna i to sve kako se navodi u potvrdi koja prileže ovom spisu i
koju je tuženik protutužitelj dostavio uz protutužbu (list 139 spisa). Također tužitelj
protutuženik priznaje da su njegovi potpisi na navedenoj potvrdi kao i činjenicu da je ostao po
osnovi zajma dužan vratiti novčani iznos od 11.000,00 Kuna. Međutim, isti poriče da je ovaj
zajam primio od gospođe E. R. kao zakonske zastupnice tuženika protutužitelja već
ističe da je on taj iznos primio od gospođe E. R. kao fizičke osobe i da je vraćao dug
postepeno E. R. kao fizičkoj osobi. Ovaj sud u cijelosti poklanja vjeru navedenom
iskazu tužitelja protutuženika. Naime, nije logičan niti uvjerljiv dio iskaza zz tuženika E.
R. da se ona s tužieljem protutuženikom dogovorila da će tuženik pozajmiti navedene
novčane iznose tužitelju protutuženiku budući se tužitelj protutuženi u protutužbi poziva kao
na dokaz na potvrdu (list 139 spisa), a iz te potvrde je razvidno da je tužitelj protutužitelj
pozajmio navedene novčane iznose od gospođe E. R., a ne od zakonske zastupnice
tuženika E. R.. Također nigdje u navedenoj potvrdi nije spomenuto da su navedena
novčana pozajmljena sredstva u navedenim iznosima, a čije pozajmljivanje tužitelj
protutuženik ne osporava pozajmljena od tuženika i da predstavljaju novčana sredstva
gotovinskog pologa blagajne ostvarenog obavljanjem djelatnosti tuženika, a sam tuženik
protutužitelj nije ovom sudu tijekom trajanja postupka dostavio niti jedan relevantan dokaz
koji bi potvrdio navedeni dio iskaza zz tužene budući ovom spisu ne prileže blagajnička
izvješća tuženika iz kojih bi to bilo razvidno niti je tuženik protutužitelj dostavio sudu iti
jedan relevantan dokaz, primjerice punomoć iz koje bi proizlazilo da je zz tuženika bila u
vrijeme pozajmljivanja ovlaštena od strane tuženika na takvo raspolaganje novčanim
sredstvima iz blagajne tuženika. Nasuprot ovome i sama zz tuženika ističe da se dogovorila sa
tužiteljem protutuženikom da njoj osobno vraća pozajmljena sredstva od plaće te da je
tužitelju protutuženiku bila isplaćena plaća na tekući račun za rujan 2014.godine, a da je
ostatak na ime duga-pozajmice ona osobno zadržala, a pri tome ista ne spominje da je
navedeni ostatak na ime duga – pozajmice zadržala u ime i za račun firme. ZZ tuženika u
svom iskazu niti ne spominje da je bila ovlaštena od strane tuženika pozajmiti navedeni
novčani iznos na ime zajma tužitelju protutuženiku već proizlazi da je ista izvršila pozajmicu
tužitelju navedenih novčanih sredstava zajma iz spomenute potvrde u svoje ime bez da za
navedeno traži ikakvo odobrenje tuženika. Obzirom da u vrijeme dogovora oko realizacije
prvog zajma od 27.01.2014.godine tužitelj protutuženik još nije ni otpočeo sa radom kod
tuženika protutužitelja nisu logični ni uvjerljivi navodi zz tuženika da je ista vršila ikakve

6

Pr-88/2015

pozajmice tužitelju protutuženiku iz sredstava blagajne tuženika bez znanja tuženika tim više
što tužitelj protutuženik tada nije niti bio radnik tuženika.

Imajući u vidu sve navedeno ovaj sud je mišljenja da tuženik protutužitelj nije sudu
pružio nikakve relevantne dokaze u vidu pisane dokumentacije tuženika kao što su blagajnički
izvještaji, punomoći i slično iz kojih bi bilo razvidno da je zz tuženika u ime tuženika
pozajmila tužitelju protutuženiku navedene novčane iznose iz gotovinske blagajne tuženika i
iz kojih bilo razvidno da je tuženik na takvu radnju zz tuženika ovlastio budući kad bi zz
tuženika bez odgovarajućeg ovlaštenja i odobrenja raspolagala novčanim sredstvima tuženika
u korist treće osobe tad bi nanijela direktnu štetu tuženiku. Ovakve okolnosti je prema
mišljenju ovog suda tuženik protutužitelj trebao dokazati dostavom relevantne dokumentacije,
a ne iskazima svjedoka budući se samo iz pisane dokumentacije tuženika može jasno utvrditi
da li je zz tuženika ovlašteno ili neovlašteno raspolagala novčanim sredstvima iz blagajne
tuženika, a u korist tužitelja protutuženika kao treće osobe. U navedenom smislu iz navedene
pregledane potvrde jasno proizlazi da su navedena predmetna novčana sredstva pozajmljena
tužitelju protutuženiku u 2014.godini u više navrata od gospođe E. R. kao fizičke
osobe a ne E. R. kao zakonskog zastupnika tuženika, posebice iz razloga što na
spomenutoj potvrdi nema pečata tuženika sa potpisom zz tuženika kao ovlaštene osobe
tuženika, a tuženik protutuženik nije dostavio ni drugu relevantnu dokumentaciju iz koje bi
proizlazilo da je E. R. u svojstvu zakonskog zastupnika tuženika u ime tuženika
izvršila navedenu pozajmicu. Slijedom navedenog ovaj sud smatra da je osnovan prigovor
promašene aktivne legitimacije u ovom postupku istaknut od strane tužitelja protutuženika jer
tuženik nije ovlašten tražiti vraćanje zajma kojeg je E. R. dala tužitelju protutuženiku
kao fizička osoba, a ne kao zakonski zastupnik tuženika.

Radi navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku sukladno članku 8. ZPP-a te
primjenom pravila o teretu dokazivanja ovaj sud je odbio protutužbeni zahtjev tuženika
protutužitelja u cijelosti i odlučio kao u točki I/ izreke ove presude.

Što se tiče troškova ovog parničnog postupka i u odnosu na glavni tužbeni zahtjev i u
odnosu na protutužbeni zahtjev ovaj sud je sukladno odredbi članka 154.stavka 2. ZPP-a
odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove. Naime obzirom da je tužitelj na ročištu od

26.veljače 2020.godine povukao tužbu, a tuženik pristao na povlačenje tužbe i da je sud donio
rješenje kojim se tužba sukladno odredbi članka 193.stavka 2. ZPP-a smatra povučenom
tužitelj je tužitelju dužan naknaditi sve troškove nastale do trenutka povlačenja tužbe
sukladno odredbi članka 158.stavka 1. ZPP-a. Također obzirom da je tuženik protutužitelj
izgubio u cijelosti protutužbeni zahtjev tuženik protutužitelj bi sukladno odredbi članka

154.stavka 1. ZPP bio dužan naknaditi tužitelju sve troškove vezano za protutužbeni zahtjev.
Obzirom da iz navedenog proizlazi da je tuženik zbog tužiteljevog povlačenja tužbe u cijelosti
uspio vezano za tužbeni zahtjev, a izgubio je spor u cijelosti vezano za protutužbeni zahtjev,
a tužitelj protutuženik je u cijelosti uspio vezano za protutužbeni zahtjev,a izgubio spor
vezano za tužbeni zahtjev te se radi o djelomičnom uspjehu u ovoj parnici u odnosu na obje
parnične stranke u jednakom omjeru ovaj sud je odlučio sukladno odredbi članka 154.stavka

2. ZPP-a da svaka stranka snosi svoje parnične troškove, a kako je i odlučeno u točki II/
izreke ove presude.

Što se tiče privremene mjere tužitelja-protutuženika, a kojom isti traži da se naloži
Fini odnosno bilo kojoj drugoj banci kod koje tuženik ima otvoreni kunski ili devizni račun da
tuženiku ili trećoj osobi uskrati isplatu iznosa od 135.667,34 Kuna navedena privremena
mjera je u cijelosti neosnovana budući je zbog povlačenja tužbe na ročištu od 26.veljače

2020.godine prestala postojati tražbina čije bi postojanje tužitelj trebao dokazati. Naime,
temeljem odredbe članka 344.stavka 1. Ovršnog zakona (''NN'' 112/12) privremena mjera radi
osiguranja novčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim
postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno

7

Pr-88/2015

otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome
raspolagati. Kako navedene novčane tražbine više nema budući je tužitelj protutuženik
povukao tužbu odbijen je zahtjev tužitelja protutuženika za određivanje navedene privremene
mjere kao neosnovan i odlučeno kao u točki II/ izreke rješenja.

U Splitu, 25.svibnja 2020.godine

S u d a c:

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od primitka
pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za
Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci
koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci
koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava
presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DN-a:

1/ tužitelju-protutuženiku-po punomoćniku
2/ tuženiku – protutužitelju-po punomoćniku