1

Poslovni broj: 12 Gž -625/2019-2

 

                                                                      Poslovni broj: 12 Gž -625/2019-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. F., iz K., OIB…, zastupanog po punomoćniku A. S. odvjetniku u Z. o.u. A. S. &  M. F. S. iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB…, Z., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u K., Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: 10 Pn-120/2018-7, od 4. travnja 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 25. svibnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o    je

 

 

I. Žalba tužitelja E. F., protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: 10 Pn-120/2018-7, od 4. travnja 2019., odbija se u cijelosti kao neosnovana.

 

II. Uvažava se žalba tuženice Republike Hrvatske, preinačava se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: 10 Pn-120/2018-7, od 4. travnja 2019., u pobijanom dijelu (točka I. izreke) i sudi:

 

Odbija se tužitelj  E. F. s tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

„Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 da tužitelju E. F., K., OIB… isplati iznos od 65.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, sa zateznom kamatom tekućom od 3. 3. 2012. do 31. 7. 2015. po stopi od 12 % godišnje od 1. 8. 2015. do 31. 12. 2015. po stopi od 8,14 % godišnje, od 1. 1. 2016. do 30. 6. 2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 1. 7. 2016. do 31. 12. 2016. po stopi od 7,88% godišnje, od 1. 1. 2017. do 30. 6. 2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 1. 7. 2017. do 31. 12. 2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 1. 1. 2018. do 30. 6. 2018. po stopi od 7,09% godišnje, od 1. 7. 2018. do 31. 12. 2018. po stopi od 6,82% godišnje, od 1. 1. 2019. do isplate po stopi od 6,54 % godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućom polugodištu za tri postotna poena, kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 12.145,36 kuna, sve u roku od 15 dana.“

 

III. Nalaže se tužitelju E. F. da tuženici Republici Hrvatskoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kuna u roku od 15 dana.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

 

Presudom Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: 10 Pn-120/2018-7, od 4. travnja 2019., u pobijanom dijelu (točka I. izreke), naloženo je tuženici Republici Hrvatskoj, da isplati tužitelju E. F. iznos od 65.000,00 kuna, na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, sa zateznom kamatom tekućom od 3. 3. 2012. do isplate, kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 12.145,36 kuna, sve u roku od 15 dana.

 

U točki II. Izreke, tužitelj je odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 115.000,00 kuna.

 

Protiv ove presude žalbe su uložili i tužitelj i tuženica.

 

Tužitelj je uložio žalbu u odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva i u odnosu na troškove postupka, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka,  pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primijene materijalnog prava s prijedlogom da se njegova žalba uvaži i prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti.

 

Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, žalitelj vidi u tome što presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama jer prvostupanjski sud nije obrazložio kriterije kojima se rukovodio pri procijeni visine dosuđene pravične naknade zbog povrede prava osobnosti.

 

Glede primijene materijalnog prava, tužitelj navodi da intenzitet povrede prava osobnosti kojima je bio izložen štetnim događajem, opravdava dosudu pravične novčane satisfakcije u punom zatraženom iznosu, prvenstveno zbog trajnih posljedica koje trpi i činjenice da živi u maloj sredini zbog čega je dodatno izložen negativnim komentarima okoline.

 

Tuženica je uložila žalbu na prvostupanjsku presudu u odnosu na dosuđujući dio tužbenog zahtjeva zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, pred drugim sucem.

 

                            U sadržaju žalbe tuženica kao i tijekom cijeloga postupka ponavlja da je pretraga obiteljskog doma tužitelja obavljena zakonito po nalogu istražnog suca uz poštivanje svih odredbi Zakona o kaznenom postupku, te da nije predložen nijedan dokaz koji bi doveo tuženicu u vezu sa štetnom radnjom osobe ili tijela za koje tuženica odgovara.

 

                            Posebno se naglašava da ni u ponovljenom postupku prvostupanjski sud nije konkretizirao u čemu bi se sastojao nezakoniti rad državnih organa koji su postupali u predkaznenom postupku prema tužitelju.

 

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Žalba tužitelja nije osnovana.

Žalba tuženice je osnovana.

Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda i u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, ali je na pravilno utvrđeno činjenično pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

U razlozima presude prvostupanjski sud sasvim jasno je obrazložio i definirao razloge za svoj pravni stav, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati.

 

Prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 2. ZPP-a, u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su postavljeni u postupku, što u konkretnom slučaju znači da odlučuje o tužbenom zahtjevu vezanom uz zahtjev za naknadu neimovinske štete koju je pretrpio isključivo tužitelj zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje, koja se manifestira kroz nastali strah i duševne boli zbog povrede prava na ugled i čast, što znači da se u postupku ne raspravlja o eventualnoj šteti koji bi pretrpjeli članovi obitelji tužitelja.

 

Tužbeni zahtjev vezan je uz štetni događaj od 14. travnja 2010., kada je izvršena pretraga stana tužitelja od strane Vojne i civilne policije, radi osnovane sumnje da je otuđio multimedijalni CD sa bazom podataka hrvatskih branitelja iz Ureda za obranu Karlovac, što je kod njega izazvalo šok i stres, kao i bojazan za život i zdravlje svoje obitelji.

 

Kako nije sporno da je 14. travnja 2010., provedena istražna radnja pretrage  stana, sukladno nalogu istražnog sudca, sporno je da li je prilikom provedbe naloga za pretragu stana došlo do nezakonitog i nepravilnog rada tijela koja su obavila navedeni istražnu radnju (policija, vojna policija, sud….), zbog koje bi Republika Hrvatska odgovarala za štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne samouprave i uprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u na njih prenesenim poslovima državne uprave, sukladno članku 13. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“, broj 75/93., 92/96., 48/99., 15/00., 59/01., 199/03. i 79/07.- dalje: ZSDU), koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja.

 

Pravni okvir ovoga spora pravilno je prvostupanjski sud koncipirao kroz primjenu odredbi Zakona o sustavu državne uprave i to odredbe članka 82. st. 1. kojim je propisano da se odnosi tijela državne uprave i građana temelje na međusobnoj suradnji i povjerenju, te poštivanju dostojanstva ljudske osobe i članka 13. kojim je propisana odgovornost Republike Hrvatske za štetu nastalu zbog nezakonitog ili nepravilnog rada državnih tijela.

 

              Sukladno tumačenju Ustavnog suda Republike Hrvatske zauzetog u nekoliko sudskih odluka, za odgovornost Republike Hrvatske za štetu nije bitno postojanje volje ili pristanka da se nezakonitim ili nepravilnim radom oštete prava i interesi trećeg, ali moraju biti ispunjene opće i posebne pretpostavke odgovornosti za štetu.

 

Kao posebna pretpostavka odgovornosti Republike Hrvatske za štetu  bitno je da štetna radnja mora biti počinjena u obnašanju dužnosti i mora se raditi o nepravilnom i nezakonitom radu državnih tijela, pri čemu se nezakoniti rad manifestira kao postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu, a nepravilan rad se očituje kao činjenje ili nečinjene suprotno propisanom ili uobičajenom načinu obavljanja djelatnosti.

 

Za podnošenje zahtjeva za pretragu i donošenje naloga o pretrazi dovoljno je da postoji vjerojatnost o mogućnosti pronalaženja predmeta važnih za kazneni postupak, a takva procjena je u ovlasti nadležnih državnih tijela, pa činjenica da pretragom nije ništa pronađeno, sama po sebi ne predstavlja štetni događaj, niti sama za sebe  dovodi do odštetne odgovornosti države, bez obzira da li je pokrenut kazneni ili prekršajni postupak.

 

U postupku tužitelj ne dovodi u pitanje zakonitost u postupanju suda pri donošenju naloga o pretrazi stana, tako da je trebalo utvrditi da li je pri provedbi istražne radnje došlo do nepravilnog i nezakonitog rada državnih tijela i to kroz sadržaj odredbi Pravilnika o djelokrugu rada, dužnostima i ovlastima pripadnika vojne policije („Narodne novine“ broj 74/03.) i Pravilnika o načinu postupanja policijskih službenika (Urednički pročišćeni tekst „Narodne novine“ broj 89/10. i 76/15.)

 

              Člankom 19. Pravilnika o djelokrugu rada, dužnostima i ovlastima pripadnika vojne policije propisano je da je ovlaštena službena osoba obvezna postupati čovječno i poštivati dostojanstvo, ugled i čast svake osobe te druga temeljna prava i slobode čovjeka, a člankom 21. Pravilnika da primjena vojnopolicijske ovlasti mora biti razmjerna potrebi zbog koje se poduzima, te da će se između više vojnopolicijskih ovlasti primijeniti ona kojom se s najmanje štetnih posljedica i u najkraćem vremenu postiže cilj.

 

              Prema odredbi članka 3. Pravilnika o načinu postupanja policijskih službenika, policijski službenik prilikom obavljanja policijskog posla mora biti pripravan kako bi spriječio napad, bijeg ili samoozljeđivanje osobe prema kojoj postupa te da će policijski službenik razmjerno svrsi obavljanja policijskog posla primijeniti zakonom propisanu ovlast na način kojim se s najmanje štetnih posljedica taj posao može obaviti.

 

Tužitelj u tužbi nepravilan rad vojne i civilne policije vidi u tome da je prije 7,00 sati ujutro naoružana vojna policija s pripadnicima MUP-a došla u pretragu stana tužitelja iako su ista tijela navedenu pretragu mogla obaviti u bilo koje drugo prikladnije vrijeme, da naoružana vojna policija  dolazi u dom tužitelja i budi njegovu suprugu i djecu, te  dječju sobu na očigled djece pretresaju do detalja što uzrokuje nevjerojatan stres kod samog tužitelja i da su isti dan dane javne izjave visoko pozicioniranih djelatnika MUP-a koji bez bilo kakvih temelja jasno daju do znanja  da je predmetni CD s popisom branitelja nestao upravo u  ustrojstvenoj  jedinici MORH-a u Karlovcu s neizbježnim aludiranjem na tužitelja.

 

U dokaznom postupku direktna saznanja o događajima prilikom pretrage stana iznijela je samo supruga tužitelja M. F., dok su posredna saznanja iskazali svjedoci dr. med. S. C., dr. med. A. B., M. T. i Z. K., iz čijih iskaza nedvosmisleno proizlazi da je izvršena pretraga stana kod njega izazvala šok sa svim popratnim posljedicama.

 

Međutim, pretraga stana u svakom slučaju je stresna za svakoga u čijem se domu provodi. Svrha te radnje je pronalaženje dokaza ili tragova koje se može koristiti u kaznenom postupku i upravo zbog toga se uvijek obavlja bez prethodne najave, jer u protivnom bi bio upitan smisao te predistražne radnje. Činjenica da u pretrazi stana nisu nađeni predmeti i tragovi kaznenog djela, sama za sebe nije štetni događaj.

 

Nalog za pretragu izdao je istražni sudac pismenim nalogom, a pretraga je obavljena danju, istina, u jutarnjim satima, što je uobičajeno za takve radnje. U proceduri rada tijela koja provode pretragu nije propisana obveza da se iz stana udaljavaju ukućani, pogotovo ne prisilno, a u postupku nisu navedene okolnosti koje bi ukazivale na potrebu angažiranja medicinskih službi ili centra za socijalnu skrb.

 

U opisu ponašanja službenih osoba nije navedeno ništa što bi ukazivalo na prekoračenje ovlasti ili nekorektno, bahato ili na drugi način neprimjereno ponašanje, a s druge strane policijski djelatnici prilikom pretrage moraju postupati na način da spriječe sakrivanja ili odbacivanje i uništavanje tragova i predmeta koji bi se mogli pronaći.

 

Što se pak tiče medijskog praćenja ovog događaja tužitelj je dostavio izvatke iz dnevnih novina koje su izvještavale o ovom događaju apostrofirajući pri tome članke u Novom listu, Večernjem listu, Vjesniku, Jutarnjem listu i Glasu Slavonije, u kojima se tužitelj dovodi u kontekst nestanka CD-a sa registrom branitelja i podatcima o rezultatima pretrage.

 

Drugostupanjski sud smatra da je objava registra branitelja bila prvorazredna medijska vijest, tako da je o tom događaju sasvim u skladu sa interesom javnosti priopćenje dao i glasnogovornik policije i da sama ta činjenica nije nezakonita.

 

S druge strane sadržaj priopćenja glasnogovornika policije nije izašao izvan zakonskih okvira, a sadržaj medijskih natpisa i eventualni senzacionalizam ne mogu se pripisati utjecaju državnih tijela.

 

Prema tome, kako drugostupanjski sud smatra da u radu državnih tijela nije bilo nezakonitog ili nepravilnog rada službeni tijela, nema odgovornosti Republike Hrvatske za štetne posljedice koje je pretrpio tužitelj, pa je glede glavne stvari preinačena prvostupanjska presuda i odbijen u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja.

 

Preinačenjem odluke o glavnoj stvari, prihvaćena je žalba tuženice i glede odluke o troškovima postupka, o kojima je drugostupanjski sud odlučio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, u vezi sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14).

 

Cijeneći s jedne strane uspjeh stranaka u postupku, jer je tužitelj s visoko postavljenim tužbenim zahtjevom doprinio visini troškova, a s druge strane s obzirom na konkretan spor u kojem je tužena strana Republika Hrvatska i u kojem je tuženik bio izložen istražnim radnjama koje nisu rezultirale kaznenim postupkom, drugostupanjski sud presudio tužitelja da tuženici naknadi samo dio parničnog troška u iznosu od 7.500,00 kuna, koji se o0dnosi na trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 2.500,00 kuna i dva zastupanja na ročištima u iznosima po ročištu od 2.500,00 kuna.

 

Radi se samo o neophodnim, najnužnijim troškovima prouzročenih podnesenom tužbom, dok ostale troškove koji su posljedica sudskog spora koji se vodio o visini tužbenog zahtjeva, a ne samo o pravnoj osnovi spora kao i troškove žalbe, drugostupanjski sud nije priznao.

 

              Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. i članka 373. točka 3. ZPP-a, odbijena je žalba tužitelja, a uvažena žalba tuženice, te je presuđeno je kao u izreci ove presude.

 

 

U Požegi 25. svibnja 2020.

 

 

Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                   Branka Ribičić