- 1 -

Broj: Jž-3175/2017

 

 

  

 

Broj: Jž-3175/2017

 

 

U   I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Siniše Senjanovića kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog H. P., zbog prekršaja iz članka 39. stavka 1. točke 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 117/03, 71/06, 43/09 i 34/11) odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj po branitelju D. K., odvjetniku iz Z., protiv presude Prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju od 27. listopada 2017. broj: 23 Pp J-5362/16, na sjednici vijeća održanoj 25. svibnja 2020.,

 

p r e s u d i o j e :

 

I.       Žalba okrivljenog H. P. djelomično se prihvaća, te se preinačuje pobijana presuda u odluci o zaštitnoj mjeri, na način da se ukida zaštitna mjera zabrane prisustvovanja svim utakmicama na kojima sudjeluje Hrvatska nogometna reprezentacija i GNK „Dinamo“ s obvezom javljanja u policijsku postaju u trajanju od 1 (jedne) godine.

 

II.     U ostalom pobijanom i nepreinačenom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog H. P. i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

 

III.              Temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), okrivljenik se oslobađa obveze naknade paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka.  

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen zbog počinjenja prekršaja iz članka 39. stavka 1. točke 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima činjenično opisanog u izreci iste, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 2.100,00 kuna, a u izrečenu kaznu okrivljeniku je uračunato vrijeme za koje je bio lišen slobode kao 300,00 kuna novčane kazne, pa mu je preostalo za platiti iznos od 1.800,00 kuna.

 

Istom presudom okrivljenik, temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna.

 

Na temelju članka 32. stavka 1. podstavka 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane prisustvovanja svim utakmicama na kojima sudjeluje Hrvatska nogometna reprezentacija i GNK „Dinamo“ s obvezom javljanja u policijsku postaju u trajanju od jedne godine.

 

Protiv te presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, zbog povrede materijalnog prava i zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama. Ističe u bitnom, da presuda ima nedostataka uslijed kojih se ne može ispitati budući su razlozi presude proturječni, te je primijenjena odredba zakona koja se ne može primijeniti, jer i iz samog činjeničnog opisa je vidljivo da ne može biti osuđen za djelo kako mu se stavlja na teret pravno opisano kao prekršaj iz članka 39. stavka 1. točke 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima. Žalitelj citira navedenu odredbu, te detaljno analizira zakonski tekst ukazujući da u slučaju dvojbe valja normu gramatički tumačiti, da je za počinjenje nužno da je radnja dolaska završena i da počinitelj u najmanju ruku boravi neposredno ispred objekta s nedvojbenom namjerom da uđe ili je već ušao i boravi na njemu, a da je on zatečen 15 kilometara dalje i 45 minuta prije utakmice pri čemu nije sigurno želi li uopće ići na utakmicu, kao i da bi do dolaska pred športski objekt koncentracija alkohola mogla i pasti ispod dopuštene granice. Sud je očito pobrkao konkretni prekršaj s djelom iz istog članka stavka 1. koji sankcionira osobu koja na putu na natjecanje konzumira ili posjeduje alkoholna pića, te je jasna intencija zakonodavca koji je propisao kažnjivi sadržaj u tijeku putovanja te ga uobličio u ponašanje kažnjivo odredbom članka 39. stavka 1. točke 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, dok prekršaj iz članka 39. stavka 1. točke 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima može biti počinjen samo u uskom prostoru na i oko športskog objekta i to prije i za vrijeme trajanja natjecanja, pa je sud primijenio odredbu koju nije mogao primijeniti i time počinio povredu materijalnog prava. Sud tek paušalno citira odredbu članka 4. stavka 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima i nije obrazložio zašto se ista odnosi na sva propisana kažnjiva ponašanja, pa ako se pažljivo analizira zakonski tekst uočava se kako se neka ponašanja mogu ostvariti samo i isključivo na točno određenom mjestu i u određeno vrijeme, ne obrazloživši zašto sud smatra da i ovaj prekršaj potpada pod odredbu članka 4. stavka 2. Zakona, čime je počinjena bitne povrede odredaba prekršajnog postupka. Sud je primjenom načela in dubio pro reo trebao ga osloboditi, jer on nije dužan trpjeti propust zakonodavca da podrobnije i preciznije regulira materiju. Nadalje, ističe da odluka o zaštitnoj mjeri uopće nije obrazložena, već je sud primjenjuje samo s paušalnim navodom koji se uopće ne odnosi na konkretnu osobu, kao što nije jasno zašto je Hrvatski nogometni savez naveden kao primatelj presude iako se radi o privatnopravnoj osobi koja u ovom postupku ne predstavlja nikog, predlažući da se iz navedenih razloga njegova žalba prihvati.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Razmatrajući pobijanu presudu i žalbene navode okrivljenika, ovaj Sud nalazi da nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona na koju upire okrivljenik. Ovaj Sud je utvrdio da pobijana odluka ima, sukladno članku 185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja navoda obrane okrivljenika, kao i provedenih dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te u presudi ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga a prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio svoju odluku.

 

Također, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji okrivljenika.

 

Nadalje, razmatrajući pobijanu presudu i žalbene navode okrivljenika, ovaj sud nalazi da prvostupanjski sud nije povrijedio odredbe materijalnog prava na koje upire žalitelj.

 

Naime, djelo prekršaja iz članka 39. stavka 1. točke 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima može biti ostvareno tijekom čitavog razdoblja od polaska, putovanja, trajanja natjecanja pa do povratka sa športskog natjecanja, kako to propisuje odredba članka 4. stavka 2. citiranog Zakona, te nije sporno tumačenje navedenih odredbi citiranog Zakona. Stoga činjenica navedena u izreci pobijane presude - da je okrivljenik zatečen alkoholiziran kod naplatnih kućica, nije proturječna činjenici također navedenoj u činjeničnom opisu djela - da je okrivljenik na taj način pokušao doći na nogometni stadion na športsko natjecanje, te zbog toga odluka nije nezakonita, nerazumljiva ili proturječna sama sebi. Isto tako, okolnosti da je zatečen oko jedan sat prije utakmice i pitanje bi li do početka natjecanja koncentracija alkohola u njegovu organizmu pala, nisu odlučne za postojanje djela prekršaja, s obzirom na gore navedeno – da protupravno ponašanje može biti ostvareno tijekom čitavog razdoblja od polaska, putovanja, trajanja natjecanja pa do povratka sa športskog natjecanja.

 

Ukazuje se da je upravo cilj navedene odredbe da se spriječi protupravno ponašanje u cjelini, za cijelo vrijeme od polaska do povratka s natjecanja, konkretno da se smanji mogućnost incidenata navijača u alkoholiziranom stanju ne samo na i u blizini stadiona, već i na putu, u vozilima javnog prijevoza i na cesti prilikom dolaska na utakmicu. 

 

Nadalje, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud, na temelju obrane okrivljenika, iskaza ispitanog svjedoka – policijskog službenika Z. Ć. i uvida u zapisnik o alkotestiranju, u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje slobodnom ocjenom izvedenih dokaza, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima.

 

Prvostupanjski sud je za svoju odluku dao razloge koji su po mišljenju ovog Suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, te je izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji, pravilno pravno označivši djelo okrivljenika kao prekršaj iz članka 39. stavka 1. točke 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima. Imajući u vidu sve navedeno, neosnovan je žalbeni navod okrivljenika u kojem ističe da nije počinio predmetni prekršaj jer je sud primijenio odredbu koju nije mogao primijeniti. 

 

Razmotrivši povodom žalbe okrivljenika odluku o izrečenoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao odgovarajuću kaznu, pravilno utvrdivši sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu na vrstu i mjeru kazne, te je okrivljeniku izrekao kaznu primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

 

Ovaj Sud nalazi da kazna izrečena u blizini posebnog minimuma novčane kazne propisane za to djelo prekršaja nije previsoka. Naime, za prekršaj iz članka 39. stavka 1. točke 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima je propisana novčana kazna u rasponu od 2.000,00 do 15.000,00 kuna ili alternativno kazna zatvora u trajanju do 30 dana, a odlučivši se za blažu sankciju-novčanu kaznu u gotovo minimalnom iznosu predviđenom za to djelo, evidentno je prvostupanjski sud uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika.

 

Također, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, žalitelj se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

 

Nadalje, ispitujući odluku prvostupanjskog suda, u odnosu na izrečenu mu zaštitnu mjeru zabrane prisustvovanja svim utakmicama GNK “Dinamo“ i nogometne reprezentacije RH na području RH u trajanju od jedne godine s obvezom boravka u policijskoj postaji, ovaj Sud drži da u konkretnom slučaju nema potrebe za primjenom iste.

 

Uzimajući u obzir protek vremena od počinjenja djela i cijeneći da je okrivljenik prekršajno nekažnjavan, vrednujući razmjere i objektivnu težinu djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja i analitičkog postupka pri sudskom odmjeravanju sankcije, ovaj Sud drži da će se svrha prekršajnih sankcija postići u cijelosti novčanom kaznom, te da predmetna zaštitna mjera nije nužna s aspekta postojanja opasnosti da bi okrivljenik mogao ponovno počiniti prekršaj, te utvrđene okolnosti ne upućuju na nužnost primjene predmetne zaštitne mjere niti sa stajališta opće, niti sa stajališta posebne prevencije, pa je slijedom navedenog valjalo ukinuti izrečenu zaštitnu mjeru.

 

Temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, žalitelj je oslobođen obveze naknade paušalnog iznosa troškova ovog žalbenog postupka.

 

Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude .

 

        U Zagrebu, 25. svibnja 2020.

                                          

      Zapisničar:                                                                                         Predsjednik vijeća:

                                                                                                            

Robert Završki, v. r                                                                                Siniša Senjanović, v.r

 

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.