- 1 -              II Kž 223/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 223/2020-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog E. S., zbog počinjenja u stanju neubrojivosti protupravnog djela iz članka 110. u vezi članka 24. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli - Pola od 27. ožujka 2020. broj Kv I-67/2020 (K-31/2019-296), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 25. svibnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Žalba optuženog E. S. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli - Pola, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog E. S. zbog počinjenja u stanju neubrojivosti protupravnog djela ubojstva iz članka 110. u vezi članka 24. stavka 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 551. stavku 1. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi E. S. po branitelju, odvjetniku N. D., s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje i predmet uputiti na ponovno odlučivanje.

 

Žalba nije osnovana.

 

U uvodu žalbe se kao žalbena osnova ističe bitna povreda odredaba kaznenog postupka, no, nije obrazloženo u čemu bi se navedena povreda sastojala. Razmatranjem pobijanog rješenja, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja postupovna povreda na koju, u smislu članka 434. stavka 4. ZKP/08., drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na pitanje vjerojatnosti da će žalitelj na slobodi počiniti drugo protupravno djelo, žalitelj ističe da se radi samo o hipotetskoj mogućnosti da bi optuženik mogao ponoviti istovjetno ili slično kazneno djelo.

 

Doista se radi samo o pretpostavci, no, za njeno ostvarenje postoji relevantna vjerojatnost. Naime, u nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka (poleđina lista 767. spisa) je navedeno da kod optuženika postoji vjerojatnost da bi zbog teških duševnih smetnji (paranoidna shizofrenija koja zahtijeva liječenje i ovisnost o kanabinoidima), posebice zbog nekritičnosti i bez uvida o bolesti i o potrebi liječenja, optuženik mogao ponoviti teže kazneno djelo.

 

Žalbom se dalje pobija ista opasnost navodeći da je optuženik sada pod adekvatnom farmakološkom terapijom koja djeluje na njegovo duševno zdravlje, da sada uredno funkcionira, da liječenje ima pozitivan učinak, kao i da se može liječiti ambulantno pa da adekvatne mjere opreza mogu zamijeniti istražni zatvor.

 

Niti ovi navodi nemaju uporište u nalazu vještaka koji je na raspravi 3. ožujka 2020. (list 896. spisa) naveo da nisu ispunjeni uvjeti za preporuku liječenja na slobodi, budući da je optuženik nekritičan u odnosu na svoju bolest, koju ne prihvaća, a da se radi o teškoj, dugoj i nekonzistentnoj duševnoj bolesti koja spada u krug psihotičnih poremećaja kada osoba nije u realitetu, nego živi u svojoj stvarnosti. Terapiju uzima redovito budući da se nalazi u višemjesečnom tretmanu u Zatvorskoj bolnici, ali se prije tog liječenja nije držao preporuke tretmana lijekovima, pri čemu se njegova psihopatologija bazira na mišljenju da netko u okolini ima nešto protiv njega. Kroz svoju patologiju optuženik prebacuje svoje osjećaje nesigurnosti, straha i agresivnosti na druge osobe pa kada se osjeti ugroženim, biva agresivan. Vještak je također naveo da i dalje ostaje rizik od činjenja težih kaznenih djela, osim ukoliko bi se radilo o dugovremenoj i kontinuiranoj farmakoterapiji koja bi dovela do zadovoljavajućeg kritičnog stanja naspram njegove bolesti.

 

Prema tome, za sada nisu ispunjeni uvjeti za primjenu mjere opreza liječenja na slobodi iz članka 551. stavka 3. ZKP/08. Dakle, po stavu ovog drugostupanjskog suda, navedena opasnost je za sada izražena u takvoj mjeri da se jedino mjera istražnog zatvora ukazuje kao efikasan način onemogućavanja optuženika da počini teže kazneno djelo.

 

Stoga nije u pravu optuženik kada osporava činjenična utvrđenja.

 

Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., riješeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 25. svibnja 2020.