- 1 -              II Kž 221/2020-4

Broj: II Kž 221/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. T. Š. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 328. st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak i 117/17. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi opt. P. S. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 13. svibnja 2020. broj Kv-I-Us-50/2020 (K-Us-35/2019), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 25. svibnja 2020.,

r i j e š i o   j e :

I. Prihvaća se djelomično žalba opt. P. S., preinačuje se pobijano rješenje na način da se istražni zatvor protiv opt. P. S. produljuje samo iz osnove propisane u čl. 123. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.).

II. Žalba opt. P. S. u ostalom dijelu odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv opt. T. Š. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 328. st. 1. i dr. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju čl. 127. st. 4. i čl. 131. st. 1. (pravilno je: st. 3.) ZKP/08., protiv opt. P. S. produljen je istražni zatvor iz osnova u čl. 123. st. 1. toč. 1. i 3. ZKP/08., a pod točkom II. izreke u istražni zatvor tom je optuženiku uračunato vrijeme lišenja slobode od 13. siječnja 2020. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio opt. P. S. po branitelju, odvjetniku R. B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da mu se istražni zatvor ukine i pusti ga se na slobodu, podredno da se pobijano rješenje preinači i istražni zatvor zamijeni nekom blažom mjerom.

Žalba je djelomično osnovana.

Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. koja se, prema tvrdnji žalitelja, sastoji u tome što je izreka pobijanog rješenja proturječna njegovim razlozima, optuženik ističe da je prema izreci pobijanog rješenja istražni zatvor protiv njega produljen i iz osnove u čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08., dok se u obrazloženju pobijanog rješenja govori o prihvaćanju prijedloga USKOK-a od 7. svibnja 2020. za određivanje istražnog zatvora protiv optuženika i iz te osnove. Osim toga, da i iz daljnjeg obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da sve do njegovog donošenja optuženik nije bio u istražnom zatvoru i iz te osnove, odnosno da mu je iz te osnove istražni zatvor prvi put određen pobijanim rješenjem.

Točno je da se opt. P. S. u trenutku odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora od strane prvostupanjskog suda nalazio u istražnom zatvoru samo iz osnove u čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08., dok mu je pobijanim rješenjem istražni zatvor, osim iz te osnove, produljen i iz osnove u čl. 123. st. toč. 1. ZKP/08. Međutim, time izreka pobijanog rješenja (prema kojoj se istražni zatvor protiv optuženika produljuje iz osnova u čl. 123. st. 1. toč. 1. i 3. ZKP/08.) nije proturječna njegovim razlozima (prema kojima se istražni zatvor protiv optuženika također produljuje, time da se uz postojeću osnovu po kojoj se optuženik u trenutku donošenja pobijanog rješenja već nalazio u istražnom zatvoru iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08. uvodi još jedna osnova, ona propisana čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08.). Kako se, dakle, ovdje radi o produljenju istražnog zatvora (budući da se optuženik već nalazi u istome), okolnost „uvođenja“ još jedne istražnozatvorske osnove za daljnju primjenu te mjere protiv optuženika ne čini izreku pobijanog rješenja proturječnom njegovim razlozima. Ovdje, naime, treba imati na umu da se produljuje mjera istražnog zatvora, a ne osnova po kojoj se primjenjuje ta mjera.

Prema tome, u pobijanom rješenju nije ostvarena bitna postupovna povreda na koju upire žalitelj, a ni njegovim ispitivanjem sukladno odredbi čl. 494. st. 4. ZKP/08. nije utvrđeno postojanje neke od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Druga je stvar je li zaključak prvostupanjskog suda o opravdanosti primjene mjere istražnog zatvora protiv opt. P. S. i iz osnove propisane odredbom čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08. pravilan.

U odnosu na to treba navesti da nije sporno da je opt. P. S. bio nedostupan hrvatskim pravosudnim tijelima još od stadija istrage te da je njegova nazočnost u ovom postupku osigurana tek uhićenjem prilikom prelaska hrvatsko-bosanske granice 13. siječnja 2020. Međutim, iz podataka u spisu predmeta nije razvidno je li se njegova nazočnost u ovom postupku pokušala osigurati pozivanjem s poznate adrese prebivališta u Bosni i Hercegovini i, ako jest, na koji način. Točno je i da je policijska potraga za njime na adresi boravišta u S. u prosincu 2018. ostala bez uspjeha. Međutim, to je i logično kada se ima na umu da je on, kako je to uostalom navedeno i u pobijanom rješenju, to svoje boravište u Republici Hrvatskoj odjavio u siječnju 2018., dakle, gotovo godinu dana prije nego što je policijska potraga obavljena. Ni okolnost da taj optuženik, pored hrvatskog, ima i državljanstvo Bosne i Hercegovine, nije takvog značaja da bi upućivala na opasnost od njegovog bijega u slučaju da ga se pusti na slobodu. Naposljetku, takav zaključak prvostupanjskog suda tim manje je prihvatljiv kada se ima na umu da se taj optuženik već nalazi u istražnom zatvoru, i to iz osnove u čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08., čime je otklonjena i potencijalna opasnost od bijega.

Kako je, dakle, žalbom opt. P. S. s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o opravdanosti primjene mjere istražnog zatvora protiv tog optuženika iz osnove u čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08., trebalo je njegovu žalbu u tom dijelu prihvatiti kao osnovanu.

Žalba opt. P. S., međutim, nije osnovana u dijelu kojim se osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o osnovanosti produljenja istražnozatvorske mjere protiv njega iz osnove u čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08.

Osporavajući zaključak prvostupanjskog suda o postojanju iteracijske opasnosti na njegovoj strani kao posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz te osnove, žalitelj ističe niz tvrdnji, odnosno svojih stanovišta kojima tim okolnostima nastoji odreći takav značaj. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da one okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti na strani opt. P. S. proizlaze iz načina i okolnosti počinjenja kaznenog djela za koje se on tereti potvrđenom optužnicom. Naime, značaj njegove uloge u sastavu zločinačkog udruženja, stupanj organiziranosti i međusobne povezanosti članova kriminalne skupine u okviru pomno razrađenog plana djelovanja, duljina inkriminiranog razdoblja, iskazana upornost i brojnost protupravnih radnji, međunarodni karakter kriminalne aktivnosti optuženika te visina protupravno pribavljene imovinske koristi, odnosno visina oštećenja raznih trgovačkih društava upućuju na konkretnu i razborito predvidivu iteracijsku opasnost na strani tog optuženika. Zbog toga je, i prema ocjeni ovoga suda, protiv njega i nadalje opravdana primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08., pri čemu činjenice da je riječ o neosuđivanoj osobi koja se uzdržava privremenim radom ne umanjuju brojnost i značaj prethodno izloženih okolnosti.

Uzevši, dakle, u obzir, sve prethodno izloženo, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. i 3. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 25. svibnja 2020.