- 1 - II-4 Kr 39/2020-3
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića, predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Damira Kosa, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osumnjičenika Z. K. i dr. zbog kaznenih djela iz članka 291. stavka 1. i 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje: KZ/11.), odlučujući o prijedlogu oštećenika kao tužitelja B. J. za prenošenje mjesne nadležnosti, u sjednici održanoj 25. svibnja 2020.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog oštećenika kao tužitelja B. J. za prenošenje mjesne nadležnosti radi odlučivanja o žalbi oštećenika kao tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Kir-172/2018 od 10. prosinca 2018. u kaznenom predmetu protiv osumnjičenika Z. K. i dr. zbog kaznenih djela iz članka 291. stavka 1. i 2. i dr. KZ/11.
Obrazloženje
Oštećenik kao tužitelj B. J., u okviru žalbe protiv rješenja suca istrage Županijskog suda u Rijeci broj Kir-172/2018 od 10. prosinca 2018., kojim je odbijen njegov prijedlog za provođenje istrage protiv osumnjičenika Z. K. i dr. zbog kaznenih djela iz članka 291. i dr. KZ/11., podnio je, uz zahtjev za izuzeće poimence navedenih sudaca Županijskog suda u Rijeci, i prijedlog za prenošenje nadležnosti na drugi stvarno nadležni sud radi sumnje u „pristranost i moguću korumpiranost“ jer da „sigurno postoje osobna poznanstva sa osumnjičenim čelnicima i službenicima PGŽ, kao i sa sucima Upravnog suda u Rijeci“.
Prijedlog nije osnovan.
Naime, osim paušalne i ničim argumentirane tvrdnje oštećenika kao tužitelja B. J. o postojanju sumnje na pristranost i korumpiranost sudaca Županijskog suda u Rijeci u kaznenom predmetu protiv osumnjičenika Z. K. i dr. zbog citiranih kaznenih djela, u prijedlogu za prenošenje nadležnosti nije naveden ni jedan konkretan razlog koji bi ukazivao na postojanje i najmanjeg stupnja sumnje u nepristranost i objektivnost toga suda prilikom odlučivanja o žalbi oštećenika kao tužitelja protiv ranije citiranog rješenja.
Slijedom iznijetoga, mišljenje je Vrhovnog suda Republike Hrvatske da u konkretnom slučaju nisu ostvareni zakonski razlozi iz članka 28. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) za prenošenje mjesne nadležnosti na drugi stvarno nadležni sud pa je prijedlog trebalo odbiti i odlučiti kao u izreci.
