Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. Vojarna Sv. Križ, Dračevac P-2563/2017
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu Željku Boriću, u pravnoj stvari tužitelja P. d.o.o.,
S., zastupanog po punomoćniku K. P., odvjetniku u S.
protiv tuženika OD L. i Č. j.t.d., S., zastupanog
po punomoćnici M. P., odvjetnici u S., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom,
nakon zaključene glavne rasprave 21. veljače 2020. godine u prisustvu punomoćnika tužitelja,
zakonskog zastupnika tuženika Ž. L., odvjetnika u S. te punomoćnice tuženika,
dana 22. svibnja 2020. god.
p r e s u d i o j e
I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Splitu
od 10. travnja 2016. pod poslovnim brojem Ovr-1606/16, temeljem prijedloga za
ovrhu ovrhovoditelja OD L. i Č. j.t.d. iz S.,
OIB: ….
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana, na ime naknade parničnog troška, isplati
tužitelju iznos od 476.356,25 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje
na navedeni iznos teku od presuđenja, tj. od 22. svibnja 2020. do isplate.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.
Obrazloženje
Tužitelj je podnio tužbu (listovi 1-4 spisa) protiv tuženika radi proglašenja
nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu od 10. travnja 2017.
(Ovr-1606/16). Naime, navedenim rješenjem o ovrsi dozvoljena je ovrha radi naplate novčane
tražbine po prijedlogu tuženika kao ovrhovoditelja. Ovrha je zatražena na temelju
pravomoćne presude VTS R. H. od 23. prosinca 2015.
godine pod poslovnim brojem Pž-9740/14 i ugovora o zastupanju od 13. svibnja 1998.
između Ž. L. i A-C. d.d. te ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 19.
veljače 2016. sklopljenog između Ž. L. i tuženika. Rješenjem Općinskog suda u
Splitu od 8. svibnja 2017. (Ovr-1606/16) upućen je ovršenik pokrenuti parnični postupak radi
proglašenja ovrhe nedopuštenom s obzirom na žalbene razloge koje je ovršenik istaknuo u
svojoj žalbi protiv rješenja o ovrsi. Ugovori na temelju kojih je tuženik kao ovrhovoditelj
zatražio ovrhu ne predstavljaju ovršne isprave, a ovrhovoditelj nije ovlašten niti na temelju
priložene sudske odluke, niti na temelju navedenih ugovora tražiti ovrhu protiv tužitelja kao
ovršenika. S obzirom da je ovršna sudska odluka 2014., odnosno 2015. godine, u kojoj niti
tuženik niti njegov pravni prednik Ž. L. nisu bili stranke u dijelu koji se odnosi na
predmetno potraživanje, oni su bili dužni prijedlogu za ovrhu priložiti tzv. dopunsku ovršnu
ispravu kojom će, sukladno odredbama čl. 32. Ovršnog zakona, dokazati da je tražbina iz
sudske odluke naknadno na njih prenesena. Takvu ispravu tuženik nije priložio u ovršni spis,
a ugovor od 13. svibnja 1998. godine mogao je poslužiti Ž. L. samo kao dokaz
njegove aktivne legitimacije za sporno potraživanje u parničnom postupku u kojem je
donesena presuda Trgovačkog suda u Splitu pod poslovnim brojem 16P-1456/11. U ovom
slučaju ne samo da je vjerovnik A-C. d.d. potraživao tražbinu od dužnika, nego mu je ta
tražbina i dosuđena pravomoćnom sudskom odlukom. Stoga se Ž. L. ili njegovi
slijednici ne mogu pozivati u ovom postupku na prijenos tražbine na temelju bilo koje isprave
koja je nastala prije presude kojom je tražbina dosuđena. Tužitelj posebno ističe: da se Ž.
L. ili njegovi slijednici ne mogu pozivati u ovom postupku na prijenos tražbine na
temelju bilo koje isprave koja je nastala prije presude kojom je tražbina dosuđena (čl. 32.
Ovršnog zakona), da ugovori o ustupanju na koje se poziva ovrhovoditelj ne predstavljaju
ovršnu ispravu, jer ne sadrže clausulu exequendi i ne sadrže dokaz o ovršnosti u smislu čl. 28.
u svezi čl. 32. Ovršnog zakona, da ne postoji uopće tražbina Ž. L. prema društvu A-
C. d.d. L.. Zato tužitelj podnosi tužitelj protiv tuženika.
Konačno određenje tužbenog zahtjeva tužitelj je dao u tužbi, odnosno u podnesku od
24. siječnja 2018. godine (listovi 60-61 spisa).
Tuženik se usprotivio tužbi i predložio je da sud tužbu odbaci i naloži tužitelju da
tuženiku plati parnične troškove. Tužitelj je, rješenjem Općinskog suda u Splitu Ovr-1606/16
od 8. svibnja 2017. godine, upućen pokrenuti parnični postupak radi proglašenja ovrhe
nedopuštenom. Međutim, to rješenje nije pravomoćno. Naime, u točki I. navedenog rješenja
ovršenik je upućen da najkasnije u roku od 15 dana, računajući od dana pravomoćnosti tog
rješenja, pokrene parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Rok za podnošenje
ove tužbe počinje teči od pravomoćnosti tog rješenja, a rješenje nije pravomoćno. Zato tužbu
treba odbaciti jer je nedopuštena. Iz tužbenih navoda ne proizlazi osnovanost tužbenog
zahtjeva, a pripovijedanje tužitelja jest pripovijedanje samo radi pripovijedanja. Tuženik
predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi parnične
troškove.
Sud je: pregledao presliku rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu Ovr-1606/2016 od
10. travnja 2017. godine (list 6 spisa), pregledao presliku prijedloga za ovrhu od 15. ožujka
2016. godine (listovi 7-12 spisa), pregledao presliku ugovora o ustupanju tražbine radi
ispunjenja od 9. veljače 2016. godine (listovi 13-14 spisa), pregledao presliku ugovora o
zastupanju od 13. svibnja 1998. godine (listovi 15-16 spisa), pregledao presliku rješenja
Općinskog suda u Splitu Ovr-1606/16 od 8. svibnja 2017. godine (listovi 17-24 spisa),
pregledao presliku dopisa A-C. d.d. L. od 19. travnja 2017. godine (list 25 spisa),
pregledao presliku presude T. suda u S. 16P-1456/11 od 31. listopada 2014.
godine (listovi 26-44 spisa), pregledao presliku presude V. trgovačkog suda R.
H. 39Pž-9740/14-4 od 23. prosinca 2015. godine (listovi 45-51 spisa), pregledao
presliku rješenja Županijskog suda u Varaždinu Gž Ovr-725/17-3 od 4. prosinca 2017. godine
(listovi 62-64 spisa), pregledao presliku sporazuma od 1. travnja 2016. godine (listovi 67-69
spisa), pregledao presliku ugovora o preuzimanju duga od 1. travnja 2016. godine (listovi 70-
74 spisa), pregledao presliku korespondencije Ž. L. – O. (listovi 78-79 spisa),
pregledao presliku obavijesti OD L. i Č. j.t.d. (listovi 80-81 spisa),
pregledao presliku dopisa OD L. i Č. j.t.d. (list 82 spisa),
pregledao presliku dopisa OD L. i Č. j.t.d. (list 83 spisa),
pregledao presliku izvatka sa internet stranice G. S. (listovi 84-86 spisa), pregledao
presliku dopisa G. S. od 15. ožujka 2016. godine (list 87 spisa), pregledao presliku
koncepta zaključka G. S. o problematici poslovanja trgovačkog društva P. d.o.o.
S. (listovi 89-91 spisa), pregledao presliku sažetka problematike poslovanja tvrtke P.
d.o.o. S. (listovi 92-103 spisa), pregledao presliku koncepta zaključka o provedbi
izvansudske nagodbe između A-C. d.d. L. (S.) i P. d.o.o. S.
(listovi 106-107 spisa), pregledao presliku sporazuma od 29. siječnja 2016. godine sa
prilogom (listovi 108-113 spisa), pregledao presliku odluke P. d.o.o. S. od 29. siječnja
2016. godine (list 114 spisa), pregledao presliku koncepta ugovora o preuzimanju duga
(listovi 115-118 spisa), pregledao presliku koncepta sporazuma iz ožujka 2016. godine (listovi
116-122 spisa), pregledao presliku koncepta sporazuma o osiguranju novčane tražbine
prijenosom vlasništva nekretnina (listovi 123-125 spisa), pregledao dopis svjedoka J.
Š. od 6. lipnja 2018. godine (list 131 spisa), saslušao svjedoka Ž. K. sina M.
iz S. (listovi 137-138 spisa), pregledao dopis P. uprave, U. za velike porezne
obveznike od 2. listopada 2018. godine (list 141 spisa), pregledao financijsku karticu
proračuna G. S. sa prilogom (listovi 149-152 spisa), pregledao presliku dopisa A-
C. d.d. L. od 19. travnja 2017. godine (list 153 spisa), pregledao dopis P.
U., I. S. od 6. veljače 2019. godine (list 157 spisa), saslušao svjedokinju
L. V. kći pok. M. iz S. (listovi 164-165 spisa), pregledao presliku rješenja
O. suda u Splitu Ovr-1606/2016 od 25. veljače 2019. godine (listovi 166-168 spisa),
saslušao z.z. tuženika Ž. L. iz S. u svojstvu parnične stranke (list 180 spisa),
pregledao presliku izvoda prometa po računu P. d.o.o. S. od 3. prosinca 2019. godine
(listovi 190-193 spisa), pregledao spis O. suda u S., S. službe u S. O.-
1606/16, saslušao z.z. tuženika Ž. L. iz S. u svojstvu parnične stranke (listovi
205-206 spisa).
Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale. Tužbeni zahtjev je osnovan.
Među strankama nije sporno da je pred Općinskim sudom u Splitu, pod posl. br. Ovr-
1606/2016, u tijeku ovršni postupak u pravnoj stvari ovrhovoditelja OD
L. i Č. j.t.d. iz S. protiv ovršenika P. d.o.o. iz S., radi naplate iznosa od
2.590.650,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Među strankama je sporno
je li provođenje ovrhe u navedenom ovršnom spisu nedopušteno.
Pred Općinskim sudom u Splitu, pod poslovnim brojem Ovr – 1606/2016, tuženik je
kao ovrhovoditelj protiv tužitelja kao ovršenika pokrenuo ovršni postupak radi naplate iznosa
od 2.590.650,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Prijedlog za ovrhu se
zasniva na ovršnoj presudi VTS R. H. P.-9740/14 od
23. prosinca 2015. godine kojom je naloženo ovršeniku da plati tužitelju A-C. d.d. iz
L. iznos od 8.635.500,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Nadalje,
prema navodima iz prijedloga za ovrhu, ugovorom o zastupanju od 13. svibnja 1998. godine
A. – C. d.d. L. je ustupio Ž. L. iz S. 30 % od iznosa u kojem uspije u
parnici protiv ovršenika. Ž. L. je sa ovrhovoditeljem dana 9. veljače 2016. godine
sklopio ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja. Po tom ugovoru Ž. L. je ustupio
ovrhovoditelju i ovlastio ga da naplati tražbinu od 2.590.650,00 kn (glavnica), sa zakonskim
zateznim kamatama i zateznim kamatama na pojedine iznose navedene u točki I.1. izreke
presude VTS R. H. P.-9740/14 od 23. prosinca 2015.
godine.
Taj je ovršni postupak u tijeku.
Međutim, rješenjem Općinskog suda u Splitu Ovr – 1606/2016 od 8. svibnja 2017.
godine (listovi 136 do 143 spisa Ovr-1606/2016) upućen je ovršenik P. d.o.o. iz S. da
najkasnije u roku od 15 dana, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja, pokrene
parnični postupak radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem O. suda
u S. O. – 1606/2016 od 10. travnja 2017. godine te dostavi sudu dokaz o pokretanju
parničnog postupka (točka I. izreke rješenja). Nadalje, točkom II. izreke navedenog rješenja
prihvaćen je prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe te je ovrha određena rješenjem Općinskog
suda u Splitu Ovr – 1606/16 od 10. travnja 2017. godine odgođena do pravomoćnog
okončanja parničnog postupka na koji je upućen ovršenik točkom I. izreke rješenja. Ukoliko
ovršenik u ostavljenom roku ne pokrene parnični postupak radi proglašenja nedopuštenom
ovrhe, na koji je upućen pod točkom I. izreke ovog rješenja, ovršni postupak će se nastaviti po
službenoj dužnosti (točka III. izreke rješenja).
Rješenje Općinskog suda u Splitu Ovr – 1606/2016 od 8. svibnja 2017. godine postalo
je pravomoćno 4. prosinca 2017. godine, što je potvrđeno potvrdom o pravomoćnosti
Općinskog suda u Splitu, SS u Sinju Ovr-1606/2016 od 3. prosinca 2019.
S druge strane, tužba je u ovom postupku podnijeta 18. svibnja 2017. godine, dakle
prije isteka roka predviđenog rješenjem Općinskog suda u Splitu Ovr – 1606/2016 od 8.
svibnja 2017. godine.
Tome dosljedno, prigovor tuženika o nedopuštenosti tužbe nije osnovan.
Presudom VTS R. H. P.-9740/14-4 od 23.
prosinca 2015. godine (listovi 10 do 23 spisa Ovr-1606/2016) naloženo je tuženiku P.
d.d. S. isplatiti tužitelju A-C. d.d. L. iznos od 8.635.500,00 kn sa pripadajućim
zakonskim zateznima kamatama (točka I.1. izreke presude).
Ugovor o zastupanju (list 27 spisa Ovr-1606/2016) zaključen je 13. svibnja 1998.
između Ž. L., odvjetnika u S. i A. C. iz L.. P. tom ugovoru
odvjetnik zastupa navedeno poduzeće u sporovima u R. H., i to u parnicama -
između ostalog - protiv P. iz S. pred T. sudom u S., protiv P. iz
S. i S. banke pred T. sudom u S. (čl. 1. ugovora). Stranke ugovaraju
pactum de quota litis u parnicama iz čl. 1. ovog ugovora, i to u postotku od 30 % od uspjeha u
svakoj od parnica (čl. 2.1. ugovora). Poduzeće ustupa odvjetniku 30 % od iznosa u kojem
uspije u parnicama iz čl. 1. ovog ugovora te ga ovlašćuje da sa tim ustupljenim dijelovima
raspolaže kao sa svojim tražbinama, a posebice da za te dijelove traži ovrhu u svoje ime račun
(čl. 2.2. ugovora).
Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 26 spisa Ovr-1606/2016) zaključen je
9. veljače 2016. godine između Ž. L. kao ustupitelja i od L. i
Č. javnog trgovačkog društva iz S. kao primatelja. Ustupitelj ima tražbinu prema
P. d.o.o. iz S. temeljem ugovora o zastupanju od 13. svibnja 1998. godine te točke
I.1. presude VTS R. H. P. – 9740/14 od 23. prosinca 2015.
godine (čl. 1. ugovora). Tražbina ustupitelja iznosi 30 % od 8.635.500,00 kn, što iznosi
2.590.650,00 kn (glavnica), sa zakonskim zateznim kamatama i sa zateznim kamatama na
pojedine iznose navedene u točki I.1. presude V. R. H.
Pž-9740/14 od 23. prosinca 2015. (čl. 2. ugovora). Na osnovu odredbe čl. 88. st. 2. Zakona o
obveznim odnosima, ustupitelj ustupa, radi ispunjenja, primatelju tražbinu iz čl. 1. i čl. 2.
ovog ugovora i ovlašćuje ga da naplati ustupljenu tražbinu (čl. 3. ugovora).
Vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na novoga svoje
potraživanje, izuzev onog čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koje je vezano za ličnost
vjerovnika, ili koje se po svojoj prirodi protivi prenošenju na drugoga (čl. 436. st. 1. Zakona o
obveznim odnosima; NN 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01).
Citirana zakonska odredba podrazumijeva postojanje tražbine koja se prenosi u času
prijenosa na novoga vjerovnika, odnosno pretpostavka njene primjene je postojanje tražbine
koja se prenosi u času prijenosa.
S obzirom da je ugovorom o zastupanju od 13. svibnja 1998. ugovoreno da trgovačko
društvo A-C. iz L. ustupa Ž. L., odvjetniku u S. 30 % od iznosa u
kojem uspije u navedenim parnicama vođenim protiv trgovačkog društva P. iz S.,
jasno je da tražbina u čašu zaključenja ugovora o zastupanju nije postojala, jer je tada bila
neizvjesno hoće li ona uopće nastati, odnosno u kolikom iznosu, s obzirom da je to ovisilo
isključivo o eventualnom uspjehu ili neuspjehu trgovačkog društva A-C. iz L. u
navedenim parnicama.
Niti Ž. L., odvjetnik u S., kao ustupitelj, ugovorom o ustupanju tražbine
radi ispunjenja od 9. veljače 2016. nije mogao prenijeti tražbinu prema trgovačkom društvu
P. d.o.o. iz S. primatelju OD L. i Č. j.t.d. iz S., jer
nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima.
Ovrha se određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena
kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina
na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj
način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom presudom donesenom u parničnom
postupku (čl. 32. st. 1. Ovršnog zakona; NN br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16,
73/17; u daljnjem tekstu OZ).
Očito je iz izloženog da tuženik kao ovrhovoditelj ne ispunjava pretpostavke iz
citirane zakonske odredbe. Tome dosljedno, tuženik kao ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti
ovrhu na temelju ovršne isprave protiv tužitelja kao ovršenika (arg. iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ).
Nadalje, iz pregleda ugovora o preuzimanju duga od 1. travnja 2016. godine (listovi
70 do 74 spisa) te sporazuma od 1. travnja 2016. godine (listovi 67 do 69 spisa), proizlazi da
je naknadno, nakon donošenja presude VTS RH Pž-
9740/14 od 23. prosinca 2015. godine - dogovoreno preuzimanje duga trgovačkog društva
P. d.o.o. S. prema vjerovniku A. C. d.d. L. od strane G. S. kao
preuzimatelja duga, te se temeljem tih pravnih akata vršila otplata predmetnog dugovanja
trgovačkom društvu A. C. d.d. L. kao vjerovniku.
Štoviše, iz iskaza svjedokinje L. V. iz S. (list 164 spisa) proizlazi da je
u međuvremenu G. S. u cijelosti podmirio potraživanje vjerovnika A. C. d.d.
L., uredno ga plativši u obrocima sukladno planu i sporazumu.
Prema tome, tužbeni je zahtjev, usmjeren na proglašenje ovrhe nedopuštenom, u
cijelosti osnovan. Radi toga je odlučeno kao pod točkom I. izreke.
Prema izloženom, tužitelj je u cijelosti uspio u parnici. Pripada mu stoga pravo na
naknadu parničnog troška od tuženika (čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku; NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,
148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19; u daljnjem tekstu ZPP).
Na ime naknade popisanog parničnog troška (list 210 spisa), temeljem navedene
zakonske odredbe, u vezi sa odredbom čl. 155. ZPP, tužitelju je priznato sljedeće: trošak
sastava tužbe u iznosu od 25.730,00 kn (Tbr. 7. toč. 1.), trošak sastava podneska od 24.
siječnja 2018. godine u iznosu od 25.730,00 kn (Tbr. 8. toč. 1.), trošak zastupanja na ročištu
od 16. veljače 2018. godine u iznosu od 25.730,00 kn (Tbr. 9. toč. 1), trošak zastupanja na
ročištu od 11. travnja 2018. godine u iznosu od 25.730,00 kn (Tbr. 9. toč. 1.), trošak
zastupanja na ročištu od 6. rujna 2018. godine u iznosu od 25.730,00 kn (Tbr. 9. toč. 1.),
trošak sastava podneska od 5. studenog 2018. godine u iznosu od 25.730,00 kn (Tbr. 8. toč.
1.), trošak zastupanja na ročištu od 23. siječnja 2019. godine u iznosu od 25.730,00 kn (Tbr.
9. toč. 1.), trošak zastupanja na ročištu od 11. travnja 2019. godine u iznosu od 12.865,00 kn
(Tbr. 9. toč. 2.), trošak zastupanja na ročištu od 13. svibnja 2019. godine u iznosu od
25.730,00 kn (Tbr. 9. toč. 1.), trošak zastupanja na ročištu od 8. srpnja 2019. godine u iznosu
od 25.730,00 kn (Tbr. 9. toč. 1.), trošak zastupanja na ročištu od 20. rujna 2019. godine u
iznosu od 25.730,00 kn (Tbr. 9. toč. 1.), trošak zastupanja na ročištu od 4. prosinca 2019.
godine u iznosu od 25.730,00 kn (Tbr. 9. toč. 1.), trošak zastupanja na ročištu od 22. siječnja
2020. godine u iznosu od 25.730,00 kn (Tbr. 9. toč. 1.), trošak sastava podneska od 27.
siječnja 2020. godine u iznosu od 25.730,00 kn (Tbr. 8. toč. 1.), trošak zastupanja na ročištu
od 21. veljače 2020. godine u iznosu od 25.730,00 kn (Tbr. 9. toč. 1.), odnosno ukupno iznos
od 373.085,00 kn. Tom je iznosu pridodan iznos od 93.271,25 kn s osnove PDV-a, zatim
iznos od 5.000,00 kn na ime sudske pristojbe na tužbu (list 55 spisa) te iznos od 5.000,00 kn
na ime sudske pristojbe na presudu, slijedom čega se dobije sveukupni iznos od 476.356,25 kn.
Radi toga je odlučeno kao pod točkom II. izreke.
Tome dosljedno, neosnovan je zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška. Radi toga je odlučeno kao pod točkom III. izreke.
U Splitu, dana 22. svibnja 2020. god.
SUDAC Željko Borić,v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest
dana od dana dostave. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, pismeno u tri istovjetna
primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.