1              Poslovni broj: K-31/2014-114

Poslovni broj: K-31/2014-114

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Mlađana Prvana, kao predsjednika vijeća, te sudaca porotnika J. B. i P. B. kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antonie Juričin kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženih N. G. i F. M. zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. u vezi sa st. 3. i 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12. - dalje u tekstu: KZ/97), nakon rasprava održanih javno dana 9. siječnja 2020., 7. veljače 2020., 26. veljače 2020., 15. svibnja 2020. i 20. svibnja 2020., objavio javno dana 22. svibnja 2020., u prisutnosti zamjenice ŽDO Split M. M., optuženih N. G. i F. M. i njihovih branitelja Ž. G. i D. M., odvjetnici u S.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Na temelju čl. 453. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08)

 

OPTUŽENI:

1. N. G., sin pok. I. i majke A. rođ. P., rođen ... godine, U S., s prebivalištem u S. u ulici ..., Hrvat, državljanin RH, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, sa završenom viskom školom, diplomirani ekonomist, umirovljenik, oslobođen služenja vojne obveze, dobrog materijalnog stanja, osuđivan

2. F. M., sin pok. F. i majke pok. D. rođ. D. V., rođen ... godine u S., gdje i prebiva na adresi ..., Hrvat, državljanin RH, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, sa završenim ekonomskim fakultetom, doktor ekonomskih znanosti, umirovljenik, oslobođen služenja vojne obveze, srednjeg materijalnog stanja, neosuđivan

 

OSLOBAĐAJU SE OD OPTUŽBE

da bi u vremenu od početka srpnja 1997., pa sve do kraja siječnja 1999., godine u Splitu, zajednički i dogovorno, i to N. G. kao predsjednik uprave društva J. d.d., S., a F. M. kao član nadzornog odbora istog društva , s ciljem da omogući F. M. da se na teret društva kojim su upravljali i čiji su rad nadzirali ne pripadajuće okoristi u velikom iznosu tako što će društvu J. d.d., S. podmirivati privatne troškove F. M., postupali na način da je N. G. na traženje i nagovor F. M., bez odluke uprave društva te znanja i odobrenja nadzornog odbora i protivno statutu društva i poslovnicima o radu uprave i radu nadzornog odbora početkom srpnja 1997., neovlašteno dao na korištenje F. M. kreditnu karticu American Express Corporate broj ..., vlasnosti društva, koju je ovaj uzeo i koristio za svoje privatne potrebe odnosno za plaćanje različitih računa hotelskih usluga i restorana, marina, kupovinu tehničke robe, muške i ženske odjeće, nakita, rent a car usluga, goriva, fitness klubova, svog liječenja u privatnoj klinici kao i drugih privatnih troškova u zemlji i inozemstvu, pa tako Floridi, New Yorku, Australiji, Kuala Lumpuru, Singapuru, Italiji neprekidno sve do kraja studenog 1998. godine, pa čak i nakon što je 31. srpnja 1998., prestao biti članom nadzornog odbora, čime je na opisani način na teret društva J. d.d., S. utrošio najmanje 44.520,80 GBP, a radi prikrivanja stvarnog i neovlaštenog utroška novca nije dostavio originalne pojedinačne račune iz kojih bi bilo razvidno zašto su sredstva utrošena, nego samo ukupan iznos zaduženja njegove kreditne kartice, nakon čega je N. G. radi pravdanja ovako utrošenih sredstava financijskom sektoru društva pismenima od 11. studenog 1997., 30. prosinca 1997., 28. siječnja 1998., 4. ožujka 1998., 15. lipnja 1998., 17. lipnja 1998., 21. srpnja 1998., 24. rujna 1998., 15. listopada 1998., 13. studenog 1998., 23. prosinca 1998. i 21. siječnja 1999., naložio plaćanje svih troškova, neistinito prikazujući u nalozima kako su troškovi nastali radi promidžbe i prosperiteta društva iako znajući da to nije bila istina, čime su oštetili društvo J. d.d., S. za ukupan iznos od najmanje 465.530,72 kuna koliko je kunska protuvrijednost u GPB plaćenih računa,

 

dakle, kao odgovorne osobe s ciljem da, i to okrivljeni N. G. drugome, a okrivljeni F. M. sebi pribave imovinsku korist iskoristili svoje položaje i ovlasti i prekoračili granice tih ovlasti te okrivljenik F. M. nije obavio dužnost, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist i počinitelji su postupali s ciljem pribavljanja takve koristi,

 

pa da bi time počinili kazneno djelo protiv službene dužnosti – zlouporabe položaja i ovlasti – djelo označeno po čl. 337. st. 4. u svezi st. 3. i 1. KZ/97, a kažnjivo po čl. 337. st. 4. KZ/97.

 

Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 optuženi 1. N. G. i 2. F. M. u cijelosti se oslobađaju obveze snašanja troškova kaznenog postupka te isti padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08 oštećenik J. d.d., S. radi ostvarivanja imovinsko pravnog zahtjeva upućuje se u parnicu.

 

 

Obrazloženje

 

Županijsko državno odvjetništvo u Splitu pred ovim sudom dana 30. kolovoza 2000. podiglo je optužnicu broj DO-K-1/00 od 30. lipnja 2000. protiv N. G. i F. M. zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 4. u svezi sa st. 3. i 1. KZ/97, s tim da je zamjenica ŽDO Split na raspravi od 11. travnja 2011., djelomično izmijenila činjenični opis kaznenog djela iz optužnice, izmijenila pravni opis i pravnu oznaku kaznenog djela, te je izvršila djelomičnu izmjenu činjeničnog opisa kaznenog djela i na raspravi od 15. svibnja 2020., tako da izmijenjeni činjenični opis, pravni opis i pravna oznaka kaznenog djela sada glase kao u izreci ove presude.

 

Presudom ovog suda pod brojem K-95/00 od 15. travnja 2011., obojica optuženika proglašena su krivim zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 4. KZ/97 te osuđeni na kazne zatvora i to optuženi N. G. na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, a optuženi F. M. na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, te je temeljem čl. 132. st. 1.i 2. ZKP/97 oštećenom društvu J. d.d., S. dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu od 451.420,31 kunu, a temeljem odredbe čl. 122. st. 1. i 2. u vezi s čl. 119. st. 1. i 2. t. 1. – 6. ZKP/97 sud je optužene obvezao naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 2.000,00 kuna svaki, knjigovodstveno - financijskog vještačenja te podložne troškove svjedoka u iznosu od 13.043,00 kuna svaki, a optuženog F. M. pored toga i na troškove sudsko - medicinskog vještačenja u iznosu od 5.190,00 kuna.

 

Povodom žalbi optuženih protiv naprijed citirane prvostupanjske presude vijeće Vrhovnog suda RH svojim je rješenjem pod brojem I Kž-823/11 od 21. svibnja 2014., prihvatilo je žalbe ukinulo pobijanu presudu i predmet vratilo prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Pozvani da se izjasne o osnovanosti optužbe na raspravi od 9. siječnja 2020., optuženici pod 1/ N. G. i pod 2/ F. M. izjavili su kako se ne smatraju krivima.

 

Optuženik pod 1/ N. G. iznoseći svoju obranu pred istražnim sucem kazao je kako je tijekom 1991. postao direktor firme J. d.d., S., a tijekom 1996. godine P. b. Z., kao većinski vlasnik, donijela je odluku da J. d.d., S. upravlja višečlanska uprava. Upravu su sačinjavala tri člana, Z. K. i Z. T., a on je bio predsjednik Uprave. Imali su točno određeni djelokrug poslova, s time što je nadzor nad financijskim sektorom imao Z. T., nad uposlenjem brodova nadzor je ima Z. K., a njegova nadležnost je bila razvoj flote i novogradnja.

 

Tijekom 1997. na mjesto Z. T. postavljena je N. K. koja je time i preuzela nadzor nad financijama i knjigovodstvom Društva. Novi članovi Nadzornog odbora postavljeni su 30. lipnja 1995. i to B. P. i F. M., te A. Đ.

 

G. je zanijekao da bi počinio kazneno djelo za koje se tereti, ističući kako su za financijske poslove u Upravi bili zaduženi Z. T., a poslije N. K. i da on karticu American Express Corporate nije dao F. M., već da mu je karticu dao tadašnji predsjednik Nadzornog odbora B. P. On F. M. nije niti mogao dati karticu, jer mu je M. kao član Nadzornog odbora bio nadređen. Istaknuo je i to kako nije bio upoznat na koji način F. M. je koristio karticu i koliko sredstava Društva J. d.d., S. je potrošio 1998. i početkom 1999. godine., sve dok nije bila izvršena revizija poslovanja Društva J. d.d., S.

 

Naime, prilikom godišnje revizije krajem 1998. godine, revizor je predložio da se troškovi F. M. razvrstaju u određenu grupu troškova, pa je on tada, kao predsjednik Uprave Društva to i potpisao. No, kako su računi prije toga bili već plaćeni, revizor je tražio da se troškovi koje je F. M. učinio razvrstaju za svaki mjesec, pa zbog toga su nalozi za razvrstavanje i datirani od 11. studenog 1997. do 21. siječnja 1999. ,a da bi tako u jednom danu potpisao gotovo 100-tinjak naloga za razvrstavanje utrošenih sredstava, među kojima su bili i nalozi koji su se odnosili na troškove F. M.

 

Istaknuo je nadalje i to kako je osim F. M. oko 30-ak osoba u Društvu J. d.d., S. koristilo American Express karticu, a osim F. M. od Članova Nadzornog odbora, karticu je koristio još jedan član Nadzornog odbora Z. M., hrvatski veleposlanik u Beogradu, kojem je također B. P. dao karticu. Preostale kreditne kartice kao predsjednik Uprave djelatnicima J. d.d., S. davao je on. Pojasnio je i to kako prilikom izdavanja naloga za naplatu računa financijska služba pregledava račune jesu li oni plaćeni u skladu s poslovnim potrebama društva ili ne, a ako nisu, o tim nepravilnostima dužni su upoznati člana Uprave zaduženog za financijsko poslovanje, Kako su članovi Uprave zaduženi za financijsko poslovanje bili Z. T. i N. K., oni ga nikada nisu upozoravali da računi F. M. nisu u redu.

 

Društvo J. d.d., S. plaćalo je naknade članovima Nadzornog odbora sukladno Statutu, kao i troškove prijevoza. F. M. i Z. M. obavljali su konzulske to jest veleposlaničke dužnosti u M. i Beogradu, a nisu imali kreditne kartice Ministarstva vanjskih poslova, pa da bi se izbjeglo slanje gotovog novca za putne troškove navedenima, B. P. je dao nalog da im se izdaju kreditne kartice, kao i drugim djelatnicima J. d.d., S., Kontrolu troškova učinjenih na tim karticama trebao je voditi Nadzorni odbor.

 

No, Nadzorni odbor nije raspravljao o opravdanosti troškova koje je imao F. M. ili Z. M. Inače, članovi Nadzornog odbora su primali mjesečnu naknadu u iznosu od 7.000,00 kuna, 1% od dobiti tvrtke, i pravo na kredit. F. M. je prestalo članstvo u Nadzornom odboru 31. srpnja 1998.

 

Nakon što mu je predočen nalog od 24. rujna 1998. (list 82 spisa) u kojem stoji „M., pošalji F. dopis o potrebi vraćanja kartice“, optuženik pod 1/ N. G. izjavio je kako je taj tekst napisao on, jer nakon što je izvršena revizija, prisjetio se kako je prije par mjeseci F. M. prestao mandat u Nadzornom odboru, a nakon što je bio upozoren od financijske službe da računi i dalje stižu. Nakon toga njegova tajnica kazala mu je kako je nazvala F. M. i daje on karticu i vratio,

 

Inače, u periodu kada je vršena revizija poslovanja firme J. d.d., S. krajem 1998. godine prilikom potpisivanja 100-tinjak dokumenata, nije gledao njihov sadržaj, već ih je mehanički potpisivao, imajući povjerenja u ljude koji su te dopise sastavljali, niti je gledao, niti kontrolirao iznose koji su navedeni u nalozima.

 

O tome da je F. M. potrošio veliki iznos novca saznao je u rujnu 1999. godine nakon što su ga tadašnji članovi Uprave s tim upoznali i zbog toga mu prijetili otkazom, jer da bi on M. odobravao ta sredstva.

 

Na glavnoj raspravi optuženik pod 1/ N. G. nadopunio je ovakvu obranu ističući kako je imao neslaganje sa F. M., i to na skupštini S. b. kojoj je nazočio kao predstavnik J. d.d., S. i suprotstavio se prodaji S. D., na što je M. ljutito negodovao. Nesuglasice između njih nastavile su se i nakon odbijanja njegovog zahtjeva za kredit, jer je upravo on smatrao da davanje takvih kredita s povoljnim kamatama za kupnju stana nije dobro za poslovanje J. d.d., S.

 

Sve to po njegovom mišljenju je utjecalo da M. predloži da mu se kao predsjedniku Uprave J. d.d., S. smanje ovlasti prilikom sklapanja pravnih poslova s vrijednosti od 2.000.000$ na vrijednost od 500.000$.

 

U odnosu na postupak izdavanja kreditnih kartica optuženik pod 1/ N. G. izjavio je kako je to organizacijska odluka, pitanje poslovanja tvrtke, općenito trošak izdavanja kartice iznosio je 150,00 kuna, a dobrobit njezinog korištenja u poslovne svrhe je nemjerljiva u odnosu na taj iznos. Izjavio je i to kako je morao članovima Nadzornog odbora omogućiti dolazak na sjednice, osigurati njihov smještaj, pa je korištenje kreditne kartice za plaćanje takvih troškova bilo znatno jednostavnije nego isplata s računa firme. Izdavanje kreditnih kartica M. i M. naložila je P. b. Z. kao većinski vlasnik J. d.d., S., ili B. P. ili K., koji je obnašao funkciju direktora P. b. Z., prije dolaska B. P. Točno je daje J. d.d., S. izdao te kreditne kartice a A. A. S. A. je plaćao račune učinjene tim karticama, kao i svih drugih American Express kartica izdanih uposlenicima J. d.d., S. Izvodi troškova učinjenih na kreditnim karticama dolazili su A. A., a naknadno su ti izvodi iz A. A. prosljeđivani J. d.d., S., pa se znalo dogoditi da prođe mjesec ili dva da izvodi sa zakašnjenjem stignu u J. d.d., S. No, niti na izvještaju o učinjenom trošku s pojedine kartice, niti na odresku tzv. „slipu“ nije razvidno zbog čega je učinjen taj trošak, već je sadržana samo obavijest gdje je trošak učinjen.

 

Stoga je bilo uobičajeno za troškove učinjene putem kreditnih kartica se napravi procjena učinjenog troška, potom plati račun, a naknadno kada stignu računi, radile su se tzv. korekcije, što znači da ukoliko bi se naknadno utvrdilo da učinjeni trošak ne bi bio opravdan, onda bi ga korisnik kartice morao naknaditi. Takvom, uobičajenom poslovnom praksom rukovodio se i u slučaju F. M., jer je računao kako će na kraju biti obavljena korekcija svih njegovih troškova, i potom zatražiti da naknadi trošak koji nije bio opravdan za J. d.d., S. Ovu korekciju bi zasigurno napravio, da se nije dogodila situacija u kojoj je nova Uprava, njega naglasila kao krivca.

 

Optuženik pod 1/ N. G. braneći se na glavnoj raspravi izjavio je i to kako pretpostavlja daje bilo poslova koje je F. M. obavljao za J. d.d., S. u Italiji i izvan nje, o čemu je govorio P. Č., ali da ga to nije posebno interesiralo, da je M. sigurno dio poslova J. d.d., S. za područje M. obavljao, budući je predstavnik J. d.d., S. iz M. „prebačen“ u V.

 

Što se tiče djelokruga poslova N. K. optuženik pod 1/ N. G. pojasnio je kako je ona u utuženo vrijeme kao član Uprave obavljala poslove kontrole u financijskom sektoru, i da je ona, kao i T. „politički bila jača od njega, B. i direktora pojedinih sektora“. O tome kakav su odnos prema J. d.d., S. imali N. K. i T. svjedoči loše stanja J. d.d., S. nakon njegovog odlaska.

 

Optuženik pod 2/ F. M. u svojoj obrani pred istražnim sucem iznesenoj 4. veljače 2000. (list 187-189 spisa) naveo je kako je imenovan za člana Nadzornog odbora društva J. d.d., S. polovinom 1995. godine, kada je obnašao dužnost zamjenika direktora P. b. Z.-a, koja je bila većinski vlasnik firme J. d.d., S. Od 01. siječnja 1995. godine pa do 25. studenog 1996. obnašao je paralelno dvije dužnosti i to zamjenika direktora P. b. Z.-a i generalnog konzula RH u Italiji. Uz to bio je i član Nadzornog odbora J. d.d., S. sve do 31. srpnja 1998., jer je odluka Skupštine bila takva članovi Nadzornog odbora mogu biti samo zaposlenici P. b. Z.-a, a što on više nije bio.

 

Za članstvo u Nadzornom odboru J. d.d., S. primao je naknadu otprilike 2.000 DEM u kunskoj protuvrijednosti. Za vrijeme njegovog članstva u Nadzornom odboru G. je bio direktor J. d.d., S., a poslije predsjednik Uprave, dok su članovi bili Z. T. i Z. K., da bi naknadno T. zamijenila N. K. Z. T., a naknadno i N. K., bili su zaduženi za financijske poslove, K. za plovidbu, a G. za investicije.

 

U srpnju 1997. godine na jednoj od sjednica Nadzornog odbora tajnica N. G. dala mu je American Express karticu kao i Z. M. Tada mu je bilo objašnjeno kako samo njih dvojica nemaju kartice. Cijelo vrijeme za koje je obnašao dužnost konzula RH, radio je ne smo na promidžbi RH, već i na sklapanje poslova za J. d.d., S. Stupao je u kontakt s mnogim političkim i poslovnim partnerima, i s poslovnim partnerima ugovarao poslove za firmu J. d.d., S. Bio je u kontaktima sa velikim talijanskim trgovačkim kućama (F., M. E.) za koje je J. d.d., S. prevozio robu. Kontaktirajući s poslovnim partnerima, trošio je novac za neke male darove, i ručkove s njima. Upravo vezano za poslove J. d.d., S. često je kontaktirao s predsjednikom regije L., R. F. i članovima njegovog kabineta, i tada je koristio AMEX karticu. Ovi njegovi kontakti, dali s rezultat i J. d.d., S. je imao veći obim poslova od firme C. l. koja je čak u M. imala predstavništvo s 19 zaposlenika. AMEX karticu koristio je do studenog 1998. godine, kada ju je vratio nakon što je primio pismo M. R. tajnice N. G.

 

Nakon korištenja kartice, računi su prosljeđivani u agenciju American Expressa, koja je ispostavljala račune A. A. S. A.-i, L. koji je te račune plaćao. Nikada mu nisu upućivane primjedbe, bilo od financijske službe ili Nadzornog odbora ili Uprave J. d.d., S. o visini učinjenih troškova preko kartice.

 

Sredstva koja su potrošena preko kartice nije koristio za sebe, već je te troškove učinio za potrebe J. d.d., S., Republike Hrvatske i P. b. Z., bilo izravno ili neizravno, jer je stupao u kontakte s poslovnim partnerima i kao član Nadzornog odbora J. d.d., S., kao generalni konzul, a P. b. Z. je bila većinski vlasnik J. d.d., S., a Republika Hrvatska vlasnik P. b. Z.-a

 

Optuženik pod 2/ F. M. braneći se pred istražnim sucem zanijekao je postojanje dogovora između G. i njega vezano za uporabu kartice, ističući kako njihovi odnosi nisu bili dobri.

 

Pojasnio je i to kako je upravo on predlagao smanjenje ovlasti N. G. prilikom samostalnog raspolaganja novčanim sredstvima, bez suglasnosti Nadzornog odbora. Tako je na njegov prijedlog smanjena ovlast G. za sklapanjem pravnih poslova u visini do 2,000.000$ na 500.000$.

 

Također je početkom 1996. godine predložio, a Nadzorni odbor prihvatio da se zabrani kupovina novih brodova, što G. nije odobravao.

 

Navedeni je izjavio i to kako su članovi Nadzornog odbora J. d.d., S. koristili kreditne kartice firme J. d.d., S., dok su članovi Nadzornog odbora P. b. Z. koristili kreditne kartice P. b. Z.

 

Karticu je koristio nekoliko mjeseci nakon što mu je prestalo članstvo u Nadzornom odboru J. d.d., S. s istom svrhom kao i prije, i nakon što je dobio obavijest o potrebi vraćanja kartice odmah ju je vratio. Nitko ga prije toga nije upozoravao na potrebu vraćanja AMEX kartice. Karticu je koristio kada bi dolazio na sjednice Nadzornog odbora iz M., kupujući avionske karte. Osim toga karticu je koristio i u poslovnim kontaktima s A. M. i M. D. u SAD-u, i zbog punjenja kapaciteta brodova J. d.d., S., ali do sklapanja tih poslovnih aranžmana nije došlo.

 

Funkciju člana Nadzornog odbora shvatio je znatno šire, stupao u kontakte s poslovnim ljudima zastupajući interese J. d.d., S. Poslovnim partnerima, konzulima darivao je kravate, ženske marame i male vaze.

 

Svoju obranu optuženik pod 2/ F. M. dopunio je na glavnoj raspravi navodeći kako je optužnica utemeljena na pojedinim dijelovima iskaza svjedoka, izvađenih iz konteksta, a povodom kaznene prijave Z. K. i Z. T. koji su ga doživljavali kao osobnog neprijatelja. Sve ono što je poduzimao, jest poduzimao za dobrobit J. d.d., S. i karticu koristio u te svrhe, posvjedočili su u postupku P. Č., N. M. S., koji su govorili i o nesuglasicama između njega i G. Upravo je s Č. dogovarao što bi mogao poduzeti u cilju pomaganja J. d.d., S. Da je karticu J. d.d., S. koristio isključivo za dobrobit te tvrtke govori u prilog i izvješće revizorskih kuća P. W. i K.

 

Istaknuo je i to kako je vlasnik kartice koju je koristio tvrtka A. A. S. A., L., a ne J. d.d., S. pa da je kojim slučajem prekoračio način trošenja ili visinu troška, onda bi A. A. tražio povlačenje kartica što se nije dogodilo. Račune je dostavljao A. A., jer su oni vlasnici kartice, pa je karticu koristio sukladno etičkom kodeksu, u svrhu promidžbe J. d.d., S., troškove je plaćao A. A., a ne J. d.d., S., pa ih je J. d.d., S. tek na kraju refundirao.

 

Ujedno je tijekom svojih putovanja na primjer u Australiju kontaktirao s generalnim konzulom RH, I. M. i s veleposlanikom RH u Maleziji.

 

Na posebne upite zamjenice ŽDO Split optuženik pod 2/ F. M. odgovorio je kako pisana izvješća o konkretnim kupovinama darova nekom od partnera J. d.d., S. ili osobi koja mu je omogućila kontakt koji bi bio dobar za J. d.d., S. nije pisao iz profesionalnog razloga jer nije želio dovesti u neugodnu situaciju osobu kojoj je platio ručak ili dao dar, te da zbog toga ga netko proziva da je sklopio posao zbog jedne kravate, već bi na poleđini računa napisao ime regije ili tvrtke na koju bi se „reprezentacija“ odnosila. Isto tako da izvješća općenito o njegovim postupcima vezanim za promidžbu J. d.d., S. nije pisao, ali je Č. i drugim osobama o svojim kontaktima i o rezultatima govorio, i na temelju takvih kontakata J. d.d., S. je sklapao poslove.

 

Također je optuženik pod 2/ F. M. naveo kako je doista u veljači 1998. godine platio operativni zahvat korporativnom AMEX karticom, no da je bio podvrgnut anesteziji i da je greškom uzeo karticu tvrtke, a ne svoju osobnu karticu. Svima je kazao daje napravio tu grešku, namjeravao je naknaditi taj trošak, ali od njega to nitko nije tražio, očekivao je da će netko od nadležnih iz J. d.d., S. tražiti da to naknadi. Danas je spreman vratiti taj novac uvećan za kamate i to onoj kompaniji koja je taj trošak platila.

 

U odnosu na konkretan trošak od 28. rujna 1997. W. D. W., a što prileži u tablici na listu 11 nalaza i mišljenja vještaka S. G., optuženik pod 2/ F. M. je naveo kako je upravo tamo s gđom M. imao ručak na kojem je pripremao sklapanje određenih poslova.

 

Također u odnosu na konkretan trošak od 10. siječnja 1998. u P. Z. S., radilo se o suveniru klokana, kojeg je odnio kao dar generalnom konzulu RH u P.

 

Dok u odnosu na trošak u Singapuru od 15. siječnja 1998. učinjenom u C. Ltd., i tu da je kupio suvenir krokodil igračku za djecu Veleposlanika Hrvatske u Maleziji.

 

U New Yorku 25. travnja 1998. i 26. rujna 1998. kupio je u prodavaonici audio - video opreme darove za M. D., inače špediterku koja se tim poslom bavi na području od Bostona do Baltimora i gđi C. A. Troškove učinjene u ljekarnama D., V. i P. učinio je u onim situacijama kada bi mu u goste dolazili poslovni partneri s kojima je kontaktirao zbog J. d.d., S.

 

U dokaznom postupku i u dokazne svrhe ispitani su svjedoci, i to predsjednik uprave društva J. d.d., S. B. K., te S. B., rukovoditeljica financijskog sektora J. d.d., S., a isto tako ispitan je i stalni sudski vještak za računovodstvo i financije A. B., dipl. oec., te je uz suglasnost stranaka i pročitan njegov pisani nalaz i mišljenje od 8. srpnja 2019., te pisane dopune nalaza i mišljenja.

 

Također u dokazne svrhe pročitani su zapisnik s redovite sjednice trgovačkog društva J. d.d., S. od 30. lipnja 1995. (list 7-9 spisa), dopis predsjednika Uprave J. d.d., S. financijskom sektoru društva s izvodima American Expressa J. d.d., S. o troškovima učinjenim putem AMEX kartice date na korištenje F. M. od 11. studenog 1997., 30. prosinca 1997., 14, siječnja 1998., 12. veljače 1998., 13. ožujka 1998., 15. travnja 1998., 12. lipnja 1998., 13. svibnja 1998., 15. kolovoza 1998., 15. srpnja 1998., 14. rujna 1998., 15. listopada 1998., 12. studenog 1998., i 11. prosinca 1998. (listovi 10-108 spisa), zapisnik s glavne skupštine J. d.d., S. od 31. srpnja 1998. (list 109-110 spisa).

 

Nadalje u dokaznom postupku pregledani su Statut J. d.d., S. (list 119-152 spis), Poslovnik o radu Uprave J. d.d., S. od 1. listopada 1996. (list 154-166 spisa), Poslovnik o radu Nadzornog odbora J. d.d., S. od 4. travnja 1995. (list 167-171 spisa), pročitani su zapisnici sa 11., 12., 13., 14., 15. 16., 17, 18., 19., 20., 21., 22., 23., 24., 25, 26., 27., 28., 29., 30., 31., 32., 33. i 34. sjednice uprave društva J. d.d., S. (listovi 289-340 spisa), poziv i odluka sjednice Nadzornog odbora Društva J. d.d., S. od 8. srpnja 1997. (list 341-347 spisa), zapisnik sa 24. sjednice Nadzornog odbora od 22. kolovoza 1997. (list 348-349 spisa) i s 25. sjednice od 12. rujna 1997. (list 350-353 spisa), te sa 26, sjednice od 18. listopada 1997. (list 354- 366 spisa), poziv kao i odluke 27. sjednice Nadzornog odbora Društva J. d.d., S. od 6. veljače 1998. (list 367-371 spisa), te pozivi o odluka za 28. sjednicu od 3. travnja 1998. (list 372-378 spisa), zapisnici sa 29. sjednice Nadzornog odbora od 31. srpnja 1998. (list 384-385 spisa), 30. sjednice od 12. kolovoza 1998. (list 386-390) i 31. sjednice od 09. listopada 1998. (list 391-399 spisa), sa 32. sjednice Nadzornog odbora Društva J. d.d., S. od 16. prosinca 1998. (list 400-404 spisa), 22. sjednice Uprave Društva J. d.d., S. od 16. prosinca 1998. (list 405-407 spisa), te sa 34. sjednice Nadzornog odbora Društva J. d.d., S. od 11. prosinca 1998. (list 408-424 spisa), izvršen je uvid u pregled troškova plaćenih American E. karticom koju je koristio F. M. (list 425-436 spisa), uvid u pregled isplaćenih naknada članovima Nadzornog odbora i pregled putnih naloga od 1. lipnja 1997. do 30. prosinca 1998. (list 437-446 spisa), izvršen je uvid u pregled troškova prijevoza plaćenih od strane J. d.d., S. F. M. za 1997. i 1998. (list 447 spisa), te pregled troškova Rent-a cara plaćenih od strane J. d.d., S. F. M. za studeni 1997. i svibnja 1998. (list 449 spisa), pregled troškova plaćenih American Express karticom J. d.d., S. učinjenih od strane F. M. uz izvješća glavnog protokola (list 462-494 spisa). Također pregledani su i povijesni izvadak društva J. d.d., S. sa Trgovačkog suda u Splitu od 03. srpnja 2009. (list 633-655 spisa), smrtni list za N. K. (list 655 spisa), kao i prijevod Izvoda AMEX kartice po računima koje je koristio F. M. na hrvatski jezik, obavljen po stalnom sudskom tumaču za talijanski i engleski jezik prof. I. B. (list 771-779 spisa), te je pročitan imovinsko pravni zahtjev društva J. d.d., S. od 09. studenog 2010. (list 853-854 spisa).

 

U dokazne svrhe pregledani su i preslici računa učinjenih preko osobne kartice optuženika pod 2/ F. M. broj ..., učinjeni tijekom 1997., te pismo zahvale R. F., predsjednika Vlade regije L. od 09. prosinca 1999., kako u izvorniku, tako i u prijevodu na hrvatski jezik, te govor odvjetnika Sale, osobnog izaslanika predsjednika regije L., R. F., od 14. studenog 1999., kako u izvorniku tako i u prijevodu na hrvatski jezik (list 906-913 spisa).

 

Pregledana je materijalna dokumentacija koju je na zahtjev suda u sudski spis dostavila financijska direktorica J. d.d., S., S. B. od 10. lipnja 2019. (list 1242-1440 spisa).

 

Nadalje, a uz suglasnost stranaka, i sukladno odredbi čl. 331. st. 1. t. 4. ZKP/08 u dokazne svrhe pročitani su zapisnici o ispitivanju svjedoka, i to M. R. od 11. svibnja 2000. (list 453-454 spisa), s rasprave od 19. listopada2009. (list 667-668 spisa) te rasprave od 3. studenog 2017. (list 1122 spisa), M. K. od 26. svibnja 2000. (list 458-459 spisa), s rasprave od 25. studenog 2009. (list 673-674 spisa) te rasprave od 3. studenog 2017. (list 1122 spisa), M. L. s rasprave od 25. studenog 2009. (list 670 spisa) i s rasprave od 19. rujna 2017. (list 1006 spisa), P. Č. od 1. veljače 2010. (list 681-682 spisa) i rasprave od 3. studenog 2017. (list 1123-1124 spisa), V. L. s rasprave od 1.veljače 2010. (list 682 spisa) i s rasprave od 21. rujna 2017. (list 1112 spisa), N. M. S. od 1. veljače 2010., (list 683-684 spisa) i rasprave od 6. studenog 2017. (list 1128 spisa), V. M. s rasprave od 1. veljače 2010. (list 684 spisa), I. B. od 16. listopada 2000. (list 519-520 spisa), s rasprave od 1. veljače 2000. (list 519-520 spisa), s rasprave od 1. veljače 2010. (list 684-686 spisa) te rasprave od 3. studenog 2017. (list 1125 spisa), Z. K. s rasprave od 17. ožujka 2010. (list 691-693 spisa) i s rasprave od 3. studenog 2017. (list 1121 spisa), Z. T. s rasprave od 18. ožujka 2010. (list 692-694 spisa) i rasprave od 1. prosinca 2017. (list 1135 spisa), B. P. (list 799 spisa), A. B. s rasprave od 17. rujna 2010. i 21. rujna 2017. (list 1112 spisa), M. B. s rasprave od 1.prosinca 2017. (list 1136 spisa), D. F. s rasprave od 1. prosinca 2017. (list 1136 spisa), L. R. s rasprave od 22. veljače 2018. (list 1146-147 spisa), I. R. s rasprave od 22. veljače 2018. (list 1147-1148 spisa), A. K. s rasprave od 21. svibnja 2018. (list 1155-1156 spisa), D. S. s rasprave od 9. srpnja 2018. (list 1164-1165 spisa), a sukladno odredbi čl. 331. st. 1. t. 1. ZKP/08 pročitan je iskaz svjedokinje sada pok. N. K. ispitane pred istražnim sucem dana 11. svibnja 2000. (list 455-456 spisa).

 

Uz suglasnost stranaka, i sukladno odredbi čl. 331. st. 1. t. 4. ZKP/08 pročitani su pisani nalaz i mišljenje sudske vještakinje za računovodstvo i financije S. G., dipl. oec. od 13. listopada 2010. (list 828-840 spisa), kao i usmeni nalaz i mišljenje sudske vještakinje na raspravama od 4. listopada 2018. (list 1167 spisa), te raspravi od 22. listopada 2018. (list 1168-1170 spisa), te pisani nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za računovodstvo i financije dr. sc. J. B., dipl. oec. od 3. travnja 2020. (list 1560-1563 spisa).

 

Na kraju dokaznog postupka pregledani su izvodi iz kaznenih evidencija za optužene N. G. i F. M.

 

Sud je sukladno odredbi čl. 441. st. 1. ZKP/08 odbio prijedlog branitelja optuženih da se prekine s raspravom te optužnica koja je u činjeničnom dijelu djelomično dopunjena na raspravi od 15. svibnja 2020. dostavi optužnom vijeću na ispitivanje te je odlučilo raspravu nastaviti cijeneći da načinjena izmjena optužnice nije u tolikoj mjeri presudna i bitna da se o njoj ne bi moglo odmah očitovati i raspravljati a prihvaćanjem prijedloga došlo bi do odgode rasprave i time odugovlačenja postupka.

 

Nakon ovako provedenog dokaznog postupka te ocjenom i analizom svih provedenih dokaza i prikupljenih podataka sud nalazi kako u inkriminiranim postupanjima optuženih N. G. i F. M. nisu utvrđeni i dokazani elementi kaznenog djela za koje se terete.

 

Dakle, optužnicom ŽDO Split optuženi N. G. i F. M. terete se da su u počinjenju kaznenog djela postupali zajednički i dogovorno odnosno kao supočinitelji, na način da je N. G. kao predsjednik uprave društva J. d.d., S., na čijem upravljačkom čelu je bio te morao voditi brigu o interesima društva, na nagovor i traženje F. M., člana nadzornog odbora društva, i s ciljem da mu omogući da se na teret društva nepripadajuće okoristi u velikom iznosu, bez odluke uprave društva, znanja i odobrenja nadzornog odbora i protivno statutu društva i poslovnicima o radu uprave i radu nadzornog odbora neovlašteno dao na korištenje F. M. kreditnu karticu American Express, koja je vlasništvo društva, a F. M., koji je trebao nadzirati rad društva, karticu koristio za svoje privatne potrebe, a kako bi prikrio tako načinjene troškove društvu nije dostavljao originalne pojedinačne račune iz kojih bi bilo razvidno za što su sredstva utrošena nego samo ukupan iznos zaduženja kartice, a N. G. kako bi se tako utrošena sredstva pravdala financijskom sektoru društva uputio 12 pismena s nalogom plaćanja svih troškova i u njima neistinito prikazivao kako su takvi troškovi načinjeni radi promidžbe i prosperiteta društva, i znajući da to nije bila istina, čime je društvo oštećeno za najmanje 465.530,72 kune.

 

Obojica optuženika poriču bilo kakvo zajedničko i dogovorno postupanje i tvrde da oni nisu ni bili u dobrim odnosima, niti u privatnom životu, a niti u poslovnim odnosima gdje su bili na suprotnim stajalištima te zastupali drugačija rješenja o poslu što je i uzrokovalo njihove međusobne sukobe. Tako je N. G. između ostalog kazao da je upravo F. M. na sjednici nadzornog odbora pokrenuo inicijativu da se njemu kao predsjedniku uprave smanje ovlasti raspolaganja sredstvima društva prilikom sklapanja pravnih poslova i to s vrijednosti od 2.000.000,00 dolara na vrijednost od 500.000 USD čime je G. doveden u poziciju da ne može samostalno odlučivati o bilo kojem značajnijem poslu, i taj prijedlog da je dana 30. lipnja 1995. skupština društva i prihvatila. Kazao je i da je on nazočio skupštini S. b. kao predstavnik J. d.d., S., u vrijeme kad je predstavnik S. b. bio F. M. i na toj skupštini se suprotstavio odluci o prodaji S. D. na što je M. ljutito negodovao. Nesuglasice među njima da su se nastavile i kad se usprotivio da se F. M. dade stambeni kredit po povoljnim uvjetima jer je ocijenio da to ne bi ni bio dobar poslovni potez za J. d.d., S.

 

Isto je naveo i F. M. i kazao da je on doista predlagao smanjenje ovlasti N. G. prilikom samostalnog raspolaganja novčanim sredstvima bez suglasnosti nadzornog odbora. Također početkom 1996. na njegov prijedlog da je nadzorni odbor J. d.d., S. prihvatio zabranu kupovine novih brodova zbog čega je također N. G. negodovao. Naime, koncem 1995. Nadzorni odbor je odlučio uvesti tročlanu Upravu te je optuženi F. M. predlagao da se na mjesto člana uprave za financije imenuje Z. T. što je na sjednici i prihvaćeno. Kako proizlazi iz iskaza Z. T. njegovi odnosi sa N. G. su se poremetili i bili veoma loši, a posebno nakon što je upravo on protiv G. podnio 10-ak kaznenih prijava. Sve ovo su razlozi koji su doista mogli ali i utjecali na poremećaj međusobnih odnosa N. G. i F. M.

 

Da su odnosi među optuženima doista bili loši i prožeti sukobima u pogledima na poslovnu politiku, potvrđuju i svjedoci.

 

Tako je svjedok P. Č., komercijalni direktor J. d.d., S. kazao da mu je poznato da su među optužnima bile određene trzavice i razmimoilaženja u mišljenjima jer su obojica bile jake ličnosti i držali do svog stava.

 

I N. M. S., voditeljica Službe pravnih poslova J. d.d., S. kazala je da njihovi odnosi nisu bili najsjajniji, da je bilo određene nervoze, a posebno na jednoj od sjednica skupštine društva, a radilo se o sukobu u pogledu određivanja poslovne politike kupnje, izgradnje brodova i tome slično.

 

I svjedok I. B. potvrdio je da je na jednoj od sjednica skupštine između optuženih došlo do sukoba i razmimoilaženja u mišljenjima.

 

Međutim, optužnica tvrdi da nije istina da su odnosi među optuženicima bili poremećeni, štoviše navodi i argument koji bi upućivao na suprotan zaključak pa tako da su optuženici zajedno privatnom jahtom F. M. otputovali iz Splita na Hvar gdje se održavala jedna od sjednica nadzornog odbora J. d.d., S.

 

Optuženi i ne poriču takvu činjenicu ali tvrde da su zajedno sa njima na brodu bili i ostale osobe pozvane na sjednicu nadzornog odbora i to članovi uprave, članovi nadzornog odbora te direktori raznih sektora društva, odnosno da je brodom putovalo 10-ak osoba. Sud smatra da ova činjenica doista ne može biti nikakav argument za zaključak da su odnosi među optuženicima bili dobri jer je sasvim prirodno, a kazati je i stvar kulture ponašanja da svi sudionici sjednice putuju zajedno, i riječ je samo o jednoj uljudbenoj i civiliziranoj gesti a nikako dokaz dobrih međuljudskih odnosa jer bi puno veću pozornost, kao i kritiku, izazvalo M. neodobravanje predsjedniku uprave da ide zajedno sa svim ostalim odnosno da se jedino njega upućuje da iz Splita na Hvar putuje nekim drugim prijevoznim sredstvom.

 

Postavlja se i pitanje kakav bi uopće interes imao N. G., da M. dade kreditnu karticu kako bi je on koristio za osobne interese i time činio štetu J. d.d., S., dakle društvu o čijoj uspješnoj poslovnoj politici je bio dužan brinuti se kao predsjednik uprave. Ni jedan motiv kod G. za ovakvo postupanje sud nije našao. Uostalom istu takvu karticu G. je dao i članu nadzornog odbora Z. M., u to vrijeme veleposlaniku RH u Beogradu, za kojeg se ne može tvrditi da je koristio u privatne svrhe već isključivo za troškove dolaska na sjednice nadzornog odbora. Stoga kod činjenice da je kreditna kartica dana i drugom članu nadzornog odbora Z. M. ne može se zaključiti kako su se optuženi unaprijed dogovorili da će optuženi F. M. kreditnu karticu zlouporabiti za privatne svrhe. Uostalom, sve kad bi i bilo istinito i dokazalo se da je F. M. zlouporabio kreditnu karticu to bi predstavljalo samo umišljaj F. M. i nikako se ne bi moglo podvesti pod umišljaj optuženog G.

 

U postupku nije bilo sporno da je F. M. predmetnu kreditnu karticu koristio ne samo za troškove dolaska na sjednice nadzornog odbora već i ne druge stvari, za koje optužnica tvrdi da su troškovi za privatne svrhe a optuženik da su takvi troškovi načinjeni u promidžbene svrhe društva. Da je kojim slučajem optuženi F. M. karticu koristio samo za dolaske na sjednicu nadzornog odbora, kako je to činio Z. M., zaključak o prethodnom dogovoru za zlouporabu kartice bi otpao.

 

Kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti može se počiniti samo izravnom namjerom pa se postavlja pitanje kako je N. G. unaprijed imao umišljaj počinjenju kaznenog djela odnosno da će poslovnu karticu F. M. koristiti za svoje privatne potrebe, ako je uopće M. tako postupio, a o čemu će se sud očitovati u nastavku. Kako sud ne nalazi ni motiv u postupanju N. G. stoga i ne postoji namjera kao subjektivno obilježje ovog kaznenog djela.

 

U optužnici se tvrdi da je N. G., na traženje i nagovor F. M., bez odluke uprave društva te znanja i odobrenja nadzornog odbora te protivno statutu društva i poslovnicima o radu uprave i radu nadzornog odbora F. M. neovlašteno dao na korištenje kreditnu karticu American Express. Međutim, ova tvrdnja optužnice ne proizlazi niti iz jednog dokaza provedenog u postupku i nije utvrđena niti jedna činjenica iz koje bi proizlazilo da je N. G., i to u dogovoru sa F. M., postupio protupravno odnosno F. M. neovlašteno dao na korištenje kreditnu karticu American Express.

 

Optužnica ne spominje niti citira ni jedan bilo zakonski bilo podzakonski akt kojim se priječi predsjednika uprave izdati kreditne kartice zaposlenicima društva, članovima uprave i nadzornog odbora ukoliko to smatra shodnim i ukoliko je to opravdano interesima posla.

 

U dokaznom postupku izvršen je uvid u statut te poslovnike o radu uprave i nadzornog odbora društva te je utvrđeno da izdavanjem i korištenjem kreditne kartice nisu prekršene odredbe niti statuta društva niti poslovnika o radu uprave i nadzornog odbora, a niti Zakona o trgovačkim društvima, i predsjedniku uprave društva ni jednim aktom nije bilo zabranjeno da zaposlenicima društva izda kreditne kartice pa prema tome ni članovima nadzornog odbora.

 

Sve to je i objasnila svjedokinja N. M. S., voditeljica pravne službe i prokurist društva J. d.d., S. Kazala je da je postupak dobivanja kreditne kartice bio neformalan odnosno da nije postojao niti jedan unutarnji propis kojim bi se reguliralo izdavanje kreditne kartice, opseg osoba koje mogu dobiti pa su tako kartice imali ne samo direktori pojedinih sektora i pojedini članovi nadzornog odbora veći referenti koji bi zbog posla morali odlaziti u inozemstvo, a kartice su imali i predstavnici J. d.d., S. u inozemstvu. Naglasila je da nije bilo potrebe da se bilo kojim aktom regulira dodjeljivanje kreditnih kartica članovima nadzornog odbora jer kartica nije nikakva privilegija već samo način podmirivanja troškova. Nikakvo posebno odobrenje od strane uprave ili nadzornog odbora predsjedniku uprave za izdavanje kartice nije bilo potrebno niti je bila ikakva tajna tko je kartice dobio. Uostalom kreditne kartice u J. d.d., S. imalo je tridesetak osoba i da nije bilo potrebe za reguliranje dodjeljivanja kreditne kartice ni članovima nadzornog odbora, a niti drugim korisnicima.

 

Svjedok A. B. kazao je da je izdavanje kreditnih kartica vodećim ljudima društva bilo uobičajeno.

 

Prema tome ako je vjerovati prokuristu društva i voditeljici pravne službe J. d.d., S., a ne postoji niti jedan razlog za suprotno, onda iz navedenog slijedi da pri izdavanju poslovne kartice nije prekršen ni jedan zakonski, a niti podzakonski odnosno interni akt J. d.d., S. niti postoji bilo kakav element navodnog neovlaštenog davanja kartice.

 

Prema tome ako je N. G. kao predsjednik uprave bio ovlašten izdati kreditne kartice ostalim zaposlenicima društva, članovima uprave, ali i članu nadzornog odbora Z. M., niti izdavanje kreditne kartice F. M. ne može se smatrati neovlaštenim. I jednom i drugom kreditna kartica je dodijeljena jer su u to vrijeme radili u inozemstvu, a u to vrijeme kartice izdane u Hrvatskoj nisu bile priznate.

 

Brojni zaposlenici J. d.d., S., članovi uprave društva i neki članovi nadzornog odbora, odnosno više od 30 osoba, imalo je poslovnu karticu pa se opravdanim postavlja pitanje zbog čega bi bilo potrebno F. M. da od N. G. traži i nagovara ga da mu dade kreditnu karticu.

 

Uostalom, kreditna kartica predstavlja instrument plaćanja a ne posebnu beneficiju korisniku. Treba naglasiti da niti za jednu kreditnu karticu izdanu zaposlenicima J. d.d., S. ne postoji odluka Uprave, a niti iz jednog akta ne proizlazi da je potrebno odobrenje Nadzornog odbora za izdavanje kartice.

 

Dakle, optužnicom se optuženog N. G. potpuno neosnovano tereti da je F. M. neovlašteno dao na korištenje kreditnu karticu American Express i to bez prethodne odluke uprave društva te znanja i odobrenja nadzornog odbora te protivno statutu društva i poslovnicima o radu uprave i radu nadzornog odbora

 

Optužnicom se nadalje imputira optuženom N. G. da je kao predsjednik uprave društva, a radi pravdanja neovlaštenog utroška novca od strane F. M., financijskom sektoru dostavio 12 podnesaka počev od 11. studenog 1997., pa sve do 21. siječnja 1999. kojima je nalagao plaćanje svih troškova i neistinito prikazivao nalozima da su troškovi nastali radi promidžbe i prosperiteta društva, iako je znao da to nije istina.

 

Nadalje, u postupku ničim nije dokazana tvrdnja iz optužnice da bi J. d.d., S. uopće vršio plaćanja spornih troškova, niti da je optuženi N. G. financijskoj službi društva izdavao naloge za plaćanje troškova koje je načinio F. M.

 

U spisu doista postoji 14 zamolbi vezano za troškove F. M. koje je optuženi N. G. potpisao i uputio financijskom sektoru društva ali u spisu ne prileži niti jedan nalog za plaćanje troškova.

 

Da bi se bilo kome što platilo potrebna je faktura odnosno račun, a u spisu uz ostale nedostaje i takva dokumentacija odnosno nema niti jedne fakture A. A. S. A., L. prema J. d.d., S., a kako je F. M. sedamnaest mjeseci koristio poslovnu karticu trebalo je biti ukupno sedamnaest faktura. Isto tako u spisu ne prileže niti jedan dokaz da je J. d.d., S. po tim fakturama, koje usput nisu ni dostavljene odnosno ne postoje u spisu, bilo što platio A. A. S. A., L. Za plaćanje bilo kojeg inozemnog računa i doznaku novčanih sredstava u inozemstvo J. d.d., S. banci mora izdati nalog na tipiziranom obrascu "doznaka za plaćanje u inozemstvu". Prema tome u spisu nema niti jedan valjani dokaz o izvršenom plaćanju J. d.d., S., troškova učinjenih po poslovnoj kartici koju je koristio F. M., a trebalo ih je biti ukupno sedamnaest koliko je mjeseci M. koristio ovu kreditnu karticu. Isto tako ne postoji bilo kakav dokaz odnosno izvod banke u svijetu da je J. d.d., S. izvršio plaćanje A. A. S. A., L.

 

Obvezu plaćanja troškova prema kartičarskoj kući American Express imala je tvrtka A. A. S. A., L., a ne J. d.d., S. Zamolbe koje je optuženi N. G. uputio financijskom sektoru nisu niti mogu predstavljati nalog za plaćanje troškova već služe samo radi evidentiranja troškova, odnosno radi se samo o formi naknadnog internog računovodstvenog razvrstavanja troškova koje su načinjene prema preporuci revizora, a G. potpis na zamolbama nije konstitutivni element plaćanja troškova. Plaćanje i knjiženje su bitno različite poslovne aktivnosti. Suštinska razlika ekonomskih termina plaćanja i knjiženja jest što plaćanje podrazumijeva prijenos novca s jednog na drugi račun, dok knjiženje predstavlja razvrstavanje po vrstama već načinjenih troškova, neovisno o tome jesu li plaćeni ili nisu

 

Pregledom navedenih zamolbi utvrđeno je da su datumi na zamolbama mjesec i po do dva mjeseca stariji od datuma kada je A. A. S. A., L. prethodno već izvršila plaćanje u korist AMEX, L. pa zamolbe za priznavanje troškova nastalih radi promidžbe i prosperiteta društva nemaju nikakve veze s prethodno izvršenim plaćanjem A. A. S. A., L. u koristi AMEX, L.

 

Da su predmetne zamolbe upućene financijskoj službi od strane predsjednika uprave bile nalog za knjiženje i razvrstavanje načinjenih troškova, a ne nalog za plaćanje, kako tvrdi optužnica, proizlazi iz iskaza svjedokinje M. R., tajnice predsjednika uprave u inkriminiranom razdoblju. Ista je navela da predmetne zamolnice odnosno dopisi nisu potpisivani od strane predsjednika uprave onih dana čije oznake nose, već su potpisane skupno odnosno odjednom više njih, i zajedno sa izvodima za druge korisnike. Troškovi načinjeni tijekom 1997. ispisali bi se krajem te godine kada je revizorska kuća vršila reviziju, dok su troškovi načinjeni tijekom 1998. bili ispisivani povremeno kada bi se skupile određene isplate, stvorio bi se cijeli plik te ih je onda odnosila predsjedniku uprave koji bi sve to potpisivao čineći to bez posebne kontrole imajući povjerenja u sve službe. Iz iskaza svjedokinje R. proizlazi da G. nije s posebnom pažnjom kontrolirao iznose troškova, kako M. tako i troškova ostalih korisnika kartica.

 

Netočna je tvrdnja iz optužnice da je poslovna kartica kojom se koristio F. M. bila vlasništvo J. d.d., S. Kartica je izdana od AMEX-a u korist A. A. S. A., L., a F. M. je bio ovlašten od te agencije koristiti karticu. Prema tome ako je AMEX kreditnu karticu izdao u korist A. A. S. A., L. onda je nesporno da je vlasnik kreditne kartice brodarska agencija A. A. S. A., L., a ne J. d.d., S. To je potvrdio i predsjednik uprave J. d.d., S. B. K. Ovo je važno pitanje u postupku, pitanje tko je oštećenik u ovom predmetu, je li oštećeno društvo J. d.d., S., kako to tvrdi optužnica, i koje je postavilo imovinsko pravni zahtjev ili je oštećenik A. A. S. A., L. Kako bi utvrdio ovu važnu činjenicu sud je, ali i sudski vještaci, u više navrata od J. d.d., S. tražio podatke o plaćanju računa, ali inače i cjelokupnu dokumentaciju, te ista nikad nije dostavljena.

 

U spisu ne postoji ni podatak tko je pozvao J. d.d., S. na eventualno plaćanje, tko je naložio eventualno plaćanje, je li i kada je ono izvršeno, odakle je i kome eventualno plaćeno, niti gdje je, ako je, izvršeno plaćanje. Jedini dokaz o plaćanju bili bi priloženi nalozi za plaćanje u inozemstvu i izvod poslovne banke o izvršenom plaćanju, a što nije dostavljeno ni sudu ni vještacima.

 

Međutim, točno je da je tadašnji predsjednik uprave J. d.d., S. optuženi N. G. financijskom sektoru, na čijem čelu je bila N. K., uputio četrnaest zamolbi sa tekstom "molim vas da priznate dolje navedene troškove … koji su nastali radi promidžbe i prosperiteta J. d.d., S. Nikakvi podaci nisu dostavljeni pa stoga nije, a niti je moglo biti utvrđeno je li ovim zamolbama udovoljeno, niti jesu li troškovi evidentirani na konto kartici "troškovi promidžbe" jer takva kartica ne postoji u spisu. Radi se o dokumentaciji, a ne samo ovoj, koju je dioničko društvo dužno čuvati trajno, o čemu su se izjasnili i stalni sudski vještaci za financije i računovodstvo A. B., dipl. oec. i dr. sc. J. B. dipl. oec. Niti jedan trošak koje je u svojih dvanaest zamolbi naveo predsjednik uprave G. nije evidentirano u društvu, niti evidencija o troškovima promidžbe i prosperiteta ne postoje u spisu, a trebale bi biti na konto 4150 – "usluge reklame i propagande" ili konto 41930/41931 – "usluge posredovanja i kupnju za prodaju na domaćem i inozemnom tržištu", što znači da financijski sektor navedene troškove nije ni knjižio, i što je najvažnije nije ni utvrđeno ni dokazano da je J. d.d., S. takve troškove uopće platio A. A. S. A., L. Ovaj sud ne tvrdi da predmetni troškovi nisu plaćeni od strane J. d.d., S., A. A. S. A.-i, L., ali ono što tvrdi to je da za to nisu priloženi bilo kakvi dokazi materijalne prirode u spisu, radi čega se ne može na pouzdan i nesporan način utvrditi je li društvo J. d.d., S. zbog ovoga uopće oštećeno odnosno je li J. d.d., S., A. A. S. A.-i, L. troškova načinjene predmetnog karticom uopće platio.

 

Pojam "primjena uplata" koja se navodi u nalazu i mišljenju sudske vještakinje S. G., dipl. oec. ne odnosi se na plaćanje od strane J. d.d., S. već na uplatu koju je A. A. S. A., L. izvršila u korist AMEX-a. AMEX samo izvještava A. A. S. A.-u, L. o primljenoj uplati i zahvaljuje na tome. Stoga i potpis optuženog N. G. ne može predstavljati konstitutivni element plaćanja troškova već služi samo za knjigovodstveno razvrstavanje troškova.

 

Prema tvrdnji optužnice N. G. je bio dužan voditi nadzor i nad članovima nadzornog odbora. Međutim, prema Zakonu o trgovačkim društvima nadzor nad članovima nadzornog odbora ne vrši niti može vršiti uprava društva, već upravo obrnuto. Uostalom članovi nadzornog odbora prema upravi imaju i poseban autoritet, pa tako između ostalog optuženi F. M. je bio član Uprave većinskog vlasnika J. d.d., S. odnosno P. b. Z., a ujedno je bio i dužnosnik Ministarstva vanjskih poslova. Teško se moglo pretpostavljati da bi takav autoritet navodno zlouporabio poslovnu karticu društva. Prema tome praćenje troškova Nadzornog odbora društva je na predsjedniku Nadzornog odbora koji je u okviru rukovođenja radom morao pratiti i te troškove i o njima tražiti polaganje računa od članova Nadzornog odbora kao što su i djelatnici u društvu o svojim poslovima i načinjenim troškovima morali polagati račune predsjedniku uprave.

 

Optužnicom se F. M. tereti da je kreditnu karticu American Express, koju mu je neovlašteno dao N. G. i koja je vlasništvo J. d.d., S., koristio za svoje privatne potrebe i na taj način oštetio društvo J. d.d., S. za iznos od najmanje 465.530,72 kune. Obrana tvrdi da sve troškove koje je na taj način načinio su troškovi koje je počinio sa svrhom promidžbe i prosperiteta J. d.d., S. i da je kao generalni konzul RH u Italiji stvorio uvjete za sklapanje važnih poslova J. d.d., S. sa tvrtkama u Italiji, prvenstveno u M. jer je upravo u to vrijeme i povučen predstavnik J. d.d., S. u M. te je on preuzeo ulogu koordinatora poslova sa Italijom.

 

Jedino što ne osporava to su troškovi liječenja u klinici S. u S. od 4. veljače 1998. koje je doista platio American Express karticom i to u iznosu od 248,24 GBP ili u protuvrijednosti od 2595,72 kune. Kazao je da je plaćanje uslijedilo nakon operativnog zahvata i do toga da je došlo isključivo zabunom jer je još bio pod utjecajem anestezije i da je spreman taj trošak platiti ali da do sada nije dokazano da bi načinjeni trošak American Expressu platio J. d.d., S., a obzirom da je AMEX kartica u vlasnosti A. A. S. A., L. (dalje u tekstu: A. A. S. A., L.) da je najvjerojatnije A. A. S. A., L. platila i taj trošak.

 

F. M. podsjeća na nesporne činjenice da je u inkriminiranom periodu došlo do izmijenjenih poslovnih okolnosti J. d.d., S. na svjetskom tržištu, na kojem društvo ostvaruje oko 95% svojih prihoda. To je doista razdoblje velike krize prijevoza rasutih tereta koje je trajalo više godina te je upravo takva kriza uvjetovala da brojni svjetski brodari prestanu s radom, pa je tako i J. d.d., S. prijetila pogibelj. Upravo u tom periodu najveći hrvatski brodar je propao i u stečajnom postupku likvidiran, više stotina zaposlenika je ostalo bez posla, a cjelokupna flota brodova prodana kako bi se namirili vjerovnici. U tom periodu na sve moguće načine pokušavalo se povećati prihod od vozarina na način da se stalno traže i pronalaze korisnici prijevoznih usluga, da se poveća najam prijevoza. Nadzorni odbor, čija temeljna zadaća jest nadziranje vođenja poslova dioničkog društva, isto tako ima i zadaću voditi brigu o poslovanju društva u cijelosti, dakle u određenoj mjeri ima i poslovodstvenu funkciju.

 

Ocjena svrsishodnosti učinjenih troškova, pa tako i onih načinjenih poslovnom karticom koju je koristio F. M., i da su troškovi načinjeni za poslove promidžbe i prosperiteta J. d.d., S. dana je u izvješću uprave društva za 1997. i 1998. koje je potvrđeno revizorskim izvješćima međunarodnih revizorskih kompanija P. W. C. I. za 1997. i K. za 1998., a u kojima se i navodi da su izvješća uprave načinjena sukladno Zakonu o računovodstvu i međunarodnim računovodstvenim standardima, a o čemu su u svojim nalazima i mišljenjima govorili i ovlašteni sudski vještaci za financije i računovodstvo A. B. i J. B.

 

Što se tiče argumentacije optužnice vezano za trošenje kartice kako ne postoje odgovarajuća izvješća i da se o tome nije raspravljalo ni na sjednicama Uprave niti Nadzornog dobra nikako ne umanjuje suštinu stvari jer je opće poznato da se o takvim stvarima službeno ne raspravlja i ne daju se posebna izvješća, pogotovo u pisanom obliku, niti se ostavljaju bilo kakvi tragovi vezano za takve postupke jednostavno iz razloga što se radi o tihoj poslovnoj diplomaciji koja podrazumijeva i potpunu diskreciju.

 

Poslovna kartica korištena je za plaćanje čitavog niza troškova i to putnih troškova, troškova hotela, ručkova i večera u restoranima, kupovanja darova. F. M. tvrdi da svi troškovi koje je načinio korištenjem kartice su imali svrhu promicanja djelatnosti i ostvarivanja novih poslova J. d.d., S. na inozemnom tržištu brodarskih usluga, a posebno na tržištima Singapura, Malezije i Australije, ali i Novog Zelanda i SAD-a te posebno na tržištu regije L. Većina troškova je imala svrhu darivanja poslovnih partnera skromnim poklonima, znakovima pažnje i uvažavanja s jedinom svrhom kako bi se na taj način pomoglo J. d.d., S. da ne bi došlo do prekida poslovanja, otpuštanja radnika i propasti društva. F. M. tvrdi da mjesta nastanka troškova ne omogućavaju tužiteljstvu donošenja zaključka o naravi troška i da je bitna narav i razlog učinjenog troška, a ne mjesto njegova nastanka.

 

U vezi načinjenih troškova sud je ispitao više svjedoka od kojih su neki imali više a neki manje saznanja. Svi oni u bitnom su potkrijepili i potvrdili tvrdnje F. M. kako su poslovni kontakti koje je u Italiji i svijetu on ostvarivao s osobama bili usmjereni i na pomoć za dobivanje poslova J. d.d., S. pri čemu su i načinjeni određeni troškovi. To što se svjedoci ne mogu sjetiti svih detalja i okolnosti nikako se ne može pripisati njihovoj navodnoj pristranosti, kako tvrdi tužiteljica, već je i realno i životno da oni u tim razgovorima nisu niti mogu biti potpuno angažirani a osim toga radi se i o vremenskom odmaku od preko dvadeset godina kada bi se malo tko uopće mogao sjetiti detalja čak i njima važnijih životnih situacija od ove.

 

Svjedok I. B. kazao da su po njegovoj procjeni troškovi koje je načinio F. M. bili doista zanemarivi, dok je optuženi N. G. kazao da su po njegovoj procjeni takvi troškovi bili poslovno opravdani.

 

Svjedok P. Č. u svom iskazu naveo da je on u inkriminiranom periodu radio kao komercijalni direktor društva J. d.d., S. Poznato mu je da su se kreditne kartice izdavale uposlenicima društva još tijekom rata jer je u to vrijeme plaćanje računa i troškova bilo otežano naročito troškova u inozemstvu. U početku su se kreditne kartice izdavale direktorima, njihovim pomoćnicima te šefovima, a kasnije se to proširilo na članove nadzornog odbora.

 

Naveo je da je J. d.d., S. tijekom 1997. i 1998., imalo dosta poslova sa Italijom te da je Italija bila važan partner i da se upravo u to vrijeme čak 60 posto tereta brodovima J. d.d., S. prevozilo iz Italije u ostale dijelove svijeta, otprilike 15.000 tona robe mjesečno, te da su nastojali održavati i ostvarivati što bolje i kvalitetnije odnose sa poslovnim partnerima u Italiji. Predstavnik J. d.d., S. u M. u to vrijeme da je bio sada pokojni Z. T. ali zbog prirode posla da su ga bili primorani prebaciti u V. pa je M. ostao nepokriven. Međutim, član Nadzornog odbora J. d.d., S. i generalni konzul RH u M F. M. da je ostvarivao brojne kontakte sa poslovnim partnerima, a posebno sa gospodarskom komorom Italije, i da mu je bilo dobro poznato djelovanje F. M. koje se odnosilo na sklapanje poznanstava i veza sa klijentima, a sve za dobrobit J. d.d., S. Kako je F. M. bio generalni konzul da je njegova uloga u kontaktima sa djelatnicima gospodarske komore Italije bila puno važnija i ozbiljnija nego nekog drugog člana društva. I on osobno da je prisustvovao zajedno sa F. M. na nekim sastancima na kojima su se dogovarali poslovi J. d.d., S. te da je upravo F. M. bio spona u tim prvim dogovorima i pripremama za određene poslove. Doprinos F. M. u tom smislu da je doista bio nemjerljiv.

 

Što se tiče dodjele kreditnih kartica članovima Nadzornog odbora da se izdavanje kreditnih kartica podrazumijevalo samo po sebi i da je to bio čisti automatizam. Za direktore i članove Nadzornog odbora da nije vrijedio Pravilnik o radnim odnosima kojim bi se ograničavali troškovi reprezentacije jer su se ti troškovi pravdali prema rezultatu ostvarenog posla i nije bilo poslovne logike ograničavati troškove reprezentacije za određeni iznos ako se dogovorio posao vrijedan od 4 do 5 milijuna dolara pa nije bilo od značaja hoće li se sa takvim klijentima u svrhu reprezentacije potrošiti 20 ili 10 tisuća dolara. On osobno da je imao limit od 50.000 dolara do kojeg je mogao činit troškove. Prema tome ako je netko imao klijenta i s njim dogovarao poslove vrijedne i do 5.000.000,00 dolara nije bilo nikakve logike ograničavati vrijednost reprezentacije, a sve zbog višestruko ostvarene dobiti. Inače da je to bilo vrijeme dosta teško za brodarstvo i uspjeh je bio zadržati postojeće poslovne partnere. Tako da se u pojedinom momentu čak deset brodara bore za isti posao i htjeli – ne htjeli da se moralo raditi i "ispod stola" i da je nažalost to bilo normalno poslovanje u tom vremenu. Tako na primjer u jednom poslu da su poslovni partneri tražili dar dva Rolexa svaki vrijedan 10.000,00 USD. Inače da je on bio na brojnim sastancima vezano za poslove J. d.d., S., a koje sastanke je upravo dogovarao F. M.

 

Svjedok Z. T., jedan od troje potpisnika kaznene prijave protiv optuženih, također je kazao da je F. M. i ranije radio za dobrobit J. d.d., S. Naveo je da je on bio financijski direktor J. d.d., S. u vrijeme kad je optuženi F. M. bio direktor S. b. i J. d.d., S. je dosta pomogao plasirajući im sredstva u kritičnim situacijama.

 

Svjedok M. B. naveo je da je u inkriminiranom periodu obnašao dužnost dogradonačelnika Grada S. Sjeća se da je zajedno s delegacijom Splita koju je predvodio tadašnji gradonačelnik Grada S., I. Š. bio na jednom ručku u M., a na ručku su bili i današnji gradonačelnik Grada S., A. K. O. i neki gradski vijećnici ali i dosta ljudi iz Generalnog konzulata u M. To je bilo službeno putovanje u svrhu promocije Grada S. i turizma. Na ručku je između ostalog bila tema i o J. d.d., S. i raspravljalo se o zemljištu J. d.d., S. uz more. Sjeća se da je taj ručak platio generalni konzul F. M. i to kreditnom karticom mada smatra da je njihova dužnost bila počastiti konzula.

 

Ispitana kao svjedokinja L. R. navela je da je ona bila tajnica u Generalnom konzulatu RH u M. i u vrijeme kad je konzul bio F. M. Kazala je da joj je bilo poznato da je F. M. u to vrijeme bio i član nadzornog odbora J. d.d., S. i da je u to vrijeme u Italiji obavljao dosta poslova za J. d.d., S., a posebno 1997. godine. Tražio je špeditere za J. d.d., S., a ona mu je u tim poslovima pomagala na način da je telefonski zvala ljude iz špedicije i pozive prespajala generalnom konzulu. U to vrijeme da je F. M. imao brojne kontakte sa S. M., predsjednikom Gospodarske komore u M. i sjeća se da je na zahtjev konzula često puta zvala tajnicu predsjednika Gospodarske komore M. i prespajala pozive, a njih dvojica da su često odlazili zajedno na ručkove. Poznato joj je da su ručkovi plaćani kreditnim karticama jer bi na kraju mjeseca generalni konzul njoj donosio račune koje bi ona sortirala i izdvajala one koji se odnose na konzulat te ih slala u Ministarstvo vanjskih poslova u Zagreb, a račune koji su se odnosili na J. d.d., S. da je odvajala i stavljala u posebnu mapu za gospodina M. Često je zbog poslova J. d.d., S. F. M. putovao u Genovu gdje je imao kontakte sa firmom R. odnosno njihovim direktorom C., a radi se o brodarskom društvu i taj gospodin da je bio dosta naklonjen Hrvatskoj i upravo s njim da je F. M. napravio dosta poslova za J. d.d., S., a često su oni odlazili na ručkove i tu su načinjeni određeni troškovi. Što se tiče direktora Gospodarske komore M. da je isti često dolazio u Generalni konzulat kod F. M. te da su njih dvojica razgovarali u susjednoj sobi i obzirom da su vrata bila otvorena da bi znala čuti razgovore koje su njih dvojica vodili vezano za J. d.d., S. Na upit tužiteljice kako tumači da su osim troškova za ručkove nastali troškovi načinjeni u raznim trgovinama, U., S., B., L., fitness klub M., troškovi za kupovinu cipela, košulja, knjiga i dragulja, odgovorila je da joj je i to poznato i u Italiji da postoji običaj da se za određene usluge napravi određena zahvala u vidu poklona te da joj je dobro poznato da je F. M. poslovnim partnerima J. d.d., S. kupovao takve poklone, a ona je sve te slipove izdvajala i stavljala u mapu za F. M.

 

Svjedok I. R. naveo je da je u inkriminiranom periodu živio u M. te radio kao direktor u tvornici transformatora, a njegova supruga da je bila tajnica generalnog konzula u Generalnom konzulatu u M. Tako da je i upoznao F. M. te da mu je i zbog supruge i zbog F. M. stalo da pomogne radu konzulata pa im je pomagao i uspostavljao poslovne kontakte za društvo J. d.d., S., a to da je napravio upravo na molbu F. M. Kazao je da je F. M. ranije već obavio razgovore sa predstavnikom regije L. gospodinom F. kojeg je upoznao sa predsjednikom Gospodarske komore M., a ovaj F. M. povezao sa špediterima s obje strane Apeninskog poluotoka. U to vrijeme da J. d.d., S. nije imao svog agenta u M. pa je F. M. kao član nadzornog odbora J. d.d., S. osjećao potrebu da on pomogne vezano za sklapanje poslova za J. d.d., S. I sam da je bio na više ručkova i večera na kojima je razgovarano vezano za poslove J. d.d., S. pa se tako sjeća poslovnog sastanka u M. D. gdje su F. M. i on zajedno otišli u jednu špeditersku tvrtku koja se bavila proizvodnjom pločica i mramora i svoje proizvode prodavali u Saudijsku Arabiju. Direktor te tvrtke da je bio zajedno s njima na ručku i da su ga malo "omekšali" i da je on na koncu prihvatio J. d.d., S. kao brodara s kojim će surađivati. Dobro se sjeća da je taj ručak kreditnom karticom platio F. M. te nakon ručka da je telefonom nazvao ljude iz J. d.d., S. i prenio im što je dogovoreno. Nadalje sjeća se i jednog posla kojeg su zajedno obavili u Bergamu gdje je upravo on F. M. upoznao sa direktorom špediterske kuće Z. Zajedno su otišli na ručak i dogovorili unosan posao za J. d.d., S., a ručak je kreditnom karticom platio F. M. Na povratku je F. M. izražavao veliko zadovoljstvo s obavljenim poslom i kazao da se tim ljudima mora zahvaliti i revanširati. To je u M., ali inače i u Italiji, jedan vid kulture poslovnog ponašanja da se poslovne partnere počasti u znak zahvalnosti. Više puta da je zajedno sa F. M. bio na ručkovima u M. zajedno sa predstavnicima Gospodarske komore M. Za poslove J. d.d., S. da je bila iznimno značajna preporuka predsjednika regije L., koji je bio praktički treća osoba Italije, a s F. M. da je bio u izuzetno dobrim odnosima. Upitan o ručku u M. na kojem je prisustvovala delegacija Grada S. naveo je da se tog ručka veoma dobro sjeća, da je na njemu bio između ostalog i tadašnji djelatnik u konzulu, a sada gradonačelnik Grada S., A. K. O. koji je kao arheolog u M. pronašao kovane novčiće iz Dioklecijanovog doba iz Splita pa su došli na ideju da tim povodom i povodom 1700. godina Grada S., Grad S. načini izložbu u muzeju u M. Sjeća se da je došlo autobusom 30-ak ljudi iz Splita, a na samoj večeri da je bilo 40-ak ljudi i da je nastala jedna neugodna situacija jer je večeru organizirao i pozvao ljude gradonačelnik Grada S. I. Š. i kad je trebalo platiti večeru da su utvrdili da je kartica Grada S. u blokadi te su zamolili generalnog konzula F. M. za pomoć te je na koncu F. M. platio tu večeru.

 

Svjedok A. K. naveo je da je u inkriminirano vrijeme radio u Generalnom konzulatu RH u M. kao zaposlenik Ministarstva vanjskih poslova, Službe sigurnosti na tehničkom odjelu, te da je njegov posao bio ugradnja sigurnosnih i protuprovalnih sustava, a bio je i službeni vozač generalnog konzula i njegovo osobno osiguranje. Na gotovo sva službena putovanja na koja je odlazio konzul da ga je on kao vozač vozio, a vozio ga je na gotovo sve sastanke i službene ručkove. Osobno je i prisustvovao na službenim ručkovima i večerama na što je inzistirao konzul. Tvrdi da mu je poznato da je F. M. mnogo poslova obavljao i za društvo J. d.d., S. Često je u razgovorima čuo F. M. da spominje imena osoba iz J. d.d., S. ali između ostalog i N. G.. Navodi da mu je poznato da je F. M. s ljudima u M. razgovarao i dogovarao poslove vezano za J. d.d., S., prijevoz kontejnera i drugo, a nakon obavljenih razgovora da bi zvao ljude iz J. d.d., S. i obavještavao ih o ostvarenim kontaktima te ih upućivao što trebaju napraviti, s kim razgovarati i dr. Tvrdi da su ovakvi sastanci F. M. vezano za tvrtku J. d.d., S. bili dosta česti. Dok bi ga vozio u autu da je F. M. često komunicirao s ljudima iz tvrtke, a zvao bi svoju tajnicu i upućivao je što treba raditi i koga nazvati, zvao bi i N. G. ali i druge ljude iz J. d.d., S. Dakle, da su ručkovi i večere s poslovnim ljudima u kojima se razgovaralo o poslovima J. d.d., S. bili dosta česti, i račune ručkova i večera da bi uglavnom plaćao F. M. i to najčešće kreditnom karticom J. d.d., S., a ukoliko bi se ručkovi i večere odnosili na poslove konzulata onda bi to plaćao kreditnom karticom konzulata. Kako je F. M. bio dosta pedantan da bi uvijek nazivao svoju tajnicu L. R. kako bi se uvjerio ima li dovoljno sredstava na računu i može li kartica "proći". Na pitanje tužiteljice je li se sjeća mjesta održavanja ovih sastanaka kazao je da su takvi sastanci održavani ne samo u M. već po cijeloj Italiji, pa tako između ostalog u Rimu, Anconi ali i u drugim gradovima. Prisjeća se da je zajedno sa F. M. bio i u New Yorku i Bostonu gdje je također M. obavljao poslove vezano za J. d.d., S. Što se tiče osoba s kojima je F. M. obavljao razgovore navodi da se dobro sjeća R. F., predsjednika regije L.

 

Svjedok D. S. kazao je da su on i F. M. poznanici pa čak i prijatelji i da se često ljeti druže na otoku Hvaru i Paklenim otocima. Od 1971. da živi u M. i u vrijeme kad je F. M. bio generalni konzul u M. da su često puta bili zajedno a između ostalog da je pomogao F. M. u pronalaženju prostora za Generalni konzulat RH u centru M. Kako je po struci naftni inženjer da ga je F. M. zamolio ako mu može pomoć za poslove organizacije brodskog prijevoza tereta pa da ga je s tim ciljem i upoznao sa županom pokrajine L. te župana zamolio da F. M. bude na usluzi, te je župan F. M. povezao sa predsjednikom gospodarske komore Italije kako bi mu ovaj pomogao u osiguranju brodskog prijevoza tereta. Inače da i on radi sa špediterskim firmama F. M. F. i P. P. te da je F. M. povezao i sa predstavnicima tih špeditera. Osobno da nije učestvovao u tim razgovorima, a nakon što su ovi poslovi prijevoza tereta uspješno krenuli da ga je F. M. u znak zahvalnosti pozvao na ručak u jedan restoran u centru M. koji ručak i da je platio F. M. i to kreditnom karticom.

 

Treba kazati da iz teksta zahvale koji je predsjednik regije L., R. F. dana 9. prosinca 1999. uputio optuženom F. M. a koji glasi "zadovoljan sam to su odnosi koje ste vi uspostavili i poslovi koje ste doveli do pozitivnog iskustva, bogatog pogodnostima za našu regiju i vašu zemlju", također proizlazi kako je M. doista uspostavljao kontakte i komunikaciju s utjecajnim ljudima i da je to nesumnjivo bio važan kontakt i u vezi dogovaranja poslova za J. d.d., S.

 

Posebno valja imati u vidu i činjenicu da je J. d.d., S. upravo 1997. svog agenta iz M. prebacio u V. čime je M. kao najveći ekonomski centar ostao "nepokriven", pa F. M. tvrdi, da je upravo on veliki dio poslova agenta J. d.d., S. u M. preuzeo upravo on te svojim angažmanom doprinosio sklapanju komercijalnih poslova i aktivnostima za dobrobit i opstanak J. d.d., S. Iz dopisa J. d.d., S. dostavljenog sudu i na zahtjev suda, proizlazi da je J. d.d., S. u periodu 1990. – 1995. imao predstavnika u M., a od 16. rujna 1996. do 10. srpnja da je imao predstavnika u V. odnosno da u inkriminiranom periodu J. d.d., S. nije imao predstavnika u M.

 

Što se tiče pitanja nedostatka dokumentacije u spisu treba kazati da je sud više puta od J. d.d., S. tražio dostavljanje cjelokupne relevantne dokumentacije kojem traženju nije udovoljeno da bi se na koncu saznalo da je dokumentaciju odnosila svojoj kući N. K. i da je tamo najvjerojatnije i ostala.

 

Kao dokaz da je optuženi F. M. kreditnu karticu koristio u privatne svrhe optužnica se poziva na iskaz svjedokinje sada pok. N. K., koja je ispitana u istražnom postupku i koja je u inkriminiranom periodu obnašala dužnost financijskog direktora J. d.d., S. te bila i član uprave zadužena za financijsko računovodstvene poslove u vrijeme kad je predsjednik uprave bio optuženi N. G. ali je bila i član "nove uprave" čiji je predsjednik bio Z. T. i koja uprava (Z. T., Z. K. i N. K.) su i potpisnici kaznene prijave protiv optuženih. U svom iskazu između ostalog kazala je da je za poslovnu karticu koja je dana na korištenje optuženom F. M. saznala tek u rujnu 1999., da je interna kontrola utvrdila kako je optuženi F. M. navedenu karticu koristio za svoje privatne svrhe, ali da je ona imala na uvid i nalaz interne kontrole gdje je također konstatirano da je F. M. sredstva preko poslovne kartice koristio u privatne svrhe.

 

Poslovna kartica American Express na ime F. M. izdana je polovinom 1997., N. K. je bila financijski direktor i član uprave zadužen za financijski sektor pa stoga nema nikakve dileme kako je ona znala za kreditnu karticu koju je koristio F. M. Osim toga tadašnji predsjednik uprave optuženi G. u inkriminiranom periodu financijskom sektoru J. d.d., S. na čijem čelu je bila N. K., uputio je ukupno 12 dopisa sa zahtjevom da se priznaju svi troškovi s računa koje je učinio F. M. i koji su nastali zbog promidžbe i prosperiteta J. d.d., S., s tim da je prvi dopis upućen u studenom 1997., a zadnji u siječnju 1999. Nema nikakve dileme da je N. K., kao rukovoditeljica financijskog sektora odlučivala o provođenju navedenih dopisa predsjednika uprave vezano za kreditnu karticu F. M. te je nemoguće da je ista za kreditnu karticu saznala tek u rujnu 1999. Osim toga svjedokinja je i sama izjavila da su joj bila dostupna izvješća revizorskih kuća za godine 1997. i 1998., a iz navedenih izvješća također proizlazi da je F. M. kreditna kartica izdana 1997., ali isto tako i da revizori nemaju nikakvih primjedbi na korištenje AMEX kartice od strane optuženog F. M.

 

Također nije jasno odakle svjedokinji N. K. saznanja da je interna kontrola utvrdila da se optuženi F. M. poslovnom karticom koristio u privatne svrhe. Sud je opetovano tražio od uprave J. d.d., S. da se u sudski spis dostavi nalaz interne kontrole za inkriminirani period, i nakon što u prethodnom postupku J. d.d., S. nije ni odgovorio na zahtjev suda, u novom postupku sadašnji predstavnik uprave J. d.d., S. B. K. pisanim putem izvijestio je sud da u društvu ne postoji interna kontrola. Ovo je potvrdila i svjedokinja V. M. te u svom iskazu između ostalog kazala da je negdje 1998. došlo do promjene njenog radnog mjesta i da je prebačena u službu tzv. interne kontrole koja nije nikad saživjela ni nikad nije ni dobila bilo kakav nalog po kojem je trebala postupiti u okviru te službe, niti je ikada knjižila bilo kakav trošak F. M. i nije joj poznato da bi interna kontrola ikada načinila bilo kakvo izvješće vezano za inkriminirane troškove.

 

Slično su izjavili i predsjednik i član "nove uprave" društva Z. T. i Z. K.. Z. T. je potvrdio navode svjedokinje V. M. da ne postoji nikakvo posebno izvješće interne kontrole, a izvješća unutarnje kontrole se ne sjeća ni svjedok Z. K.

 

Iz svega je zaključiti da nalaza interne kontrole vezano za korištenje poslovne kartice od strane F. M. nije ni bilo pa je stoga i neprihvatljiva tvrdnja svjedokinje N. K. da bi interna kontrola konstatirala da je optuženi F. M. sredstva preko poslovne kartice koristio u privatne svrhe.

 

Osim toga upravo je N. K. kao članica uprave društva dana 9. kolovoza 1999. u revizorskom izvješću za 1998. potpisala izjavu uprave društva kojom se navodi da sve ono što je vezano za poslovanje J. d.d., S. d.d., a to znači i za korištenje predmetne kartice na ime F. M., zakonito i ispravno. Indikativno je da svega dva mjeseca nakon toga N. K. zajedno sa Z. T. i Z. K. podnijela kaznenu prijavu protiv optuženih.

 

Optuženi F. M. priložio je spisu članak S. D. od 22. rujna 2003. koji je pregledan i u kojem se navodi da je Županijski sud u Splitu prihvatio zahtjev ŽDO Split o provođenju istrage protiv Z. T., N. K. i Z. K. u predmetu J. d.d., S. u kojem se isti terete zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 4. KZ/97 zbog štete pričinjene J. d.d., S. od oko 96.000.000,00 USA dolara.

 

U postupku se postavilo pitanje gdje se nalaze predmetni računi za troškove koje je počinio F. M. I dok optužba tvrdi da F. M. nije društvu ni dostavljao originalne pojedinačne račune kako bi prikrio u što su sredstva utrošena, optuženi F. M. kaže da je on u više navrata sve račune plaćene karticom iz M. slao u A. A. S. A.-i, L. koja je te račune plaćala, a potom dostavljala J. d.d., S.

 

Ove navode M. potvrđuje član "nove" uprave J. d.d., S. Z. K., koji je jedan od potpisnika kaznene prijave protiv optuženih. Kazao je kako je upravo financijska služba J. d.d., S., na čijem čelu je bila N. K., utvrdila troškove koji su načinjeni poslovnom karticom kojom se koristio F. M., i to sve prezentirala upravi po iznosima i vrstama učinjenih troškova. Naveo je da je to upravo i radila N. K. i da je ona njima prezentirala račune kojima je F. M. načinio troškove, a iz čega su onda oni zaključili da je dio troškova načinjen i za privatne svrhe F. M.

 

Ovo potvrđuje i svjedokinja M. K., voditeljica računovodstva J. d.d., S. Kazala je da su oni najprije dobivali izvode troškova učinjenih po American Express kartici, što im je bilo dostatno za knjiženje, a račune kojima bi se opravdavali troškovi da su dobivali kasnije.

 

I svjedokinja M. R., tajnica predsjednika uprave, potvrđuje da su izvatci iz A. A. S. A., L. dolazili u J. d.d., S. i da bi te račune platili odmah odnosno u ugovorenom roku, a naknadno da im se dostavljala i originalna dokumentacija odnosno računi. Nikad je nitko nije upozoravao ili skretao pažnju da upozori predsjednika uprave da bi trebalo pozvati F. M. radi pravdanja troškova i dostavljanja računa.

 

U sudskom spisu, na stranama 100 i 101 spisa, nalaze se tek dva računa. Postavlja se pitanje gdje se nalaze ostali računi jer ih u spisu nema. Upitan o tome svjedok B. K., predsjedniku uprave J. d.d., S. kazao je da prema njegovim saznanjima tadašnja rukovoditeljica financijske službe J. d.d., S. N. K. je dio dokumentacije izuzela i odnijela svojoj kući, a kako je u međuvremenu preminula da nisu imali pristupa toj dokumentaciji te pretpostavlja da je dokumentacija nakon njene smrti i ostala u njenom stanu. Osim toga da su se u vezi J. d.d., S. vodili brojni sudski postupci različitih vrsta u kojima se također postavilo pitanje nedostatka dokumentacije te da je i tada ostala sumnja da se dokumentacija nalazi u stanu pok. N. K. N. K. da je bila poznata kao "radoholičarka", radila bi gotovo 24 sata dnevno za tvrtku i zbog toga je i nosila dokumentaciju kući.

 

Navode B. K. potvrdila je i svjedokinja S. B.

 

Međutim, računi troškova načinjenih karticom koju je koristio F. M., iako je sud to opetovano tražio, J. d.d., S. nikad nije dostavio sudu, iako iz iskaza naprijed citiranih svjedoka Z. K., M. K. i M. R. nespornim proizlazi da je financijska služba J. d.d., S. raspolagala s tim računima. Stoga je neutemeljena tvrdnja iz optužnice da F. M. radi prikrivanja neovlaštenog utroška novca pojedinačne originalne račune nije dostavljao J. d.d., S. Gdje se nalaze sporni računi može se iščitati iz navoda predsjednika uprave B. K. i rukovoditeljice financijske službe S. B. da je veći dio dokumentacije nosila kući pok. N. K. i da se vjerojatno ista i nalazi u njenom stanu, ali su možda priloženi i u nekim drugim sudskim predmetima koji su se vodili ili se još vode vezano za J. d.d., S.

 

Istina svjedok Z. T., koji je bio predsjednik uprave J. d.d., S. 1999., u svom svjedočkom iskazu je tvrdio da računi troškova koje je načinio F. M. nisu bili priloženi i da je knjižene vršeno na temelju nekakvih naloga. U inkriminiranom periodu, točnije od sredine 1997. do sredine 1999. Z. T. nije bio zaposlenik J. d.d., S. pa stoga i nije jasno kako on zna da u tom periodu J. d.d., S. nisu bili dostavljeni originalni računi, premda je drugi član "nove" uprave Z. K. tvrdio suprotno.

 

Optuženi F. M. smatra da nije bilo neophodno za svaki utrošak sačinjavati izvješće, te da je svaki račun ovjerio svojim potpisom ispisao kratkim tekstom o tome na koga se trošak odnosio i u koje svrhe te tvrdi da je takav način pravljenja računa utemeljen na Zakonu o računovodstvu i međunarodnim računovodstvenim i revizijskim standardima, a što su utvrdila i revizijska izvješća J. d.d., S. za 1997. - 1998. načinjena od međunarodno priznatih revizorskih društava P. W. C. I: i K.

 

I konačno da je tvrdnja iz optužnice, kako F. M. J. d.d., S. nije dostavljao originalne pojedinačne račune iz kojih bi bio razvidan utrošak sredstava potpuno neutemeljena, proizlazi iz samog obrazloženja optužnice u kojoj se navodi u koje je svrhe F. M. koristio kreditnu karticu pa tako da je na troškove domaćinstva trošio 28,5%, za konzumaciju jela i pića 15,9%, na troškove prijevoza 9,7% itd. Ako je to tako onda takvi podaci jedino mogu proizlaziti iz računa, što znači da su originalni računi i dostavljeni J. d.d., S. bilo od strane optuženog F. M. bilo od strane A. A. S. A., L.

 

Sud nije prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka za knjigovodstvo i financije dipl. oec. S. G. Naime, navedenim vještvom nije odgovoreno na pitanja koja su postavljena u nalogu, a to su pitanja jesu li troškovi načinjeni AMEX-om urednom knjiženi, jesu li isti plaćeni i na koji način, je li za svaki pojedini trošak priložen račun, kojom valutom su plaćeni troškovi, datum plaćanja troškova od strane J. d.d., S., kao i po čijem nalogu je i tko je u ime J. d.d., S. odobrio plaćanje troškova odnosno naložio eventualno plaćanje. Isto tako nije utvrđen ni odnos između agencije A. A. S. A., L. prema kartičarskoj kući American Express, L., kao i odnos agencija A. A. S. A., L. prema J. d.d., S., niti koja je kompanija imala obvezu plaćanja prema kartičarskoj kući AMEX, L., A. A. S. A., L. ili J. d.d., S. Osim toga sporno je bilo utvrđenje iz vještva kako društvo J. d.d., S. nije imalo originalne račune. Ovakvi nedostatci čine nalaz vještaka nejasnim, nepotpunim i proturječnim sam sa sobom kao i činjenicama utvrđenim u postupku, a kako se isti nisu mogli otkloniti ponovnim ispitivanjem vještaka određeno je da svoj nalaz i mišljenje načine drugi vještaci, te je izdan nalog za vještačenje stalnom sudskom vještaku dipl. oec. A. B.

 

Sud je nalogom za vještačenje zatražio da se utvrdi gdje su i zbog čega načinjeni inkriminirani troškovi koji su plaćeni American Express karticom izdanom na ime F. M. u inkriminiranom periodu, utvrditi ukupnu visinu učinjenih troškova kao i svakog posebno u kunskoj protuvrijednosti, a posebno se očitovati jesu li navedeni troškovi uredno knjiženi, jesu li plaćeni, ako jesu tko je te troškove platio, kada i kome, i to svaki trošak pojedinačno, jesu li uz troškove priloženi odgovarajući računi, u kojoj valuti su troškovi plaćeni, datumi podmirivanja te tko je naložio i odobrio plaćanje troškova i tko je bio u obvezi plaćanja troškova prema American Express, J. d.d., S. ili A. A. S. A., L., koliko je puta izvršena uplata troškova i tko je oštećenik.

 

U svom nalazu i mišljenju vještak A. B. naveo je da knjigovodstvena dokumentacija koja prileže spisu i koja je dostavljena od J. d.d., S. nije vjerodostojna dokumentacija jer nije ni ovjerena ni potpisana od ovlaštenih osoba društva što nalažu odredbe Zakona o računovodstvu, te nije usporediva i provjerljiva s bilančnim podatcima o poslovanju društva, jer je većina knjigovodstvene dokumentacije izrađene GBP ili USD, a ne u HRK odnosno u valuti u kojoj je J. d.d., S. dužan izrađivati financijska izvješća. U spisu nedostaju ključni i temeljni knjigovodstveni dokumenti neophodni za izradu predmetnog vještačenja (ugovori s kartičnom kućom u vezi izdavanja poslovnih kartica za djelatnike J. d.d., S., ugovor sa društvom A. A. S. A., L. u vezi kartičnog poslovanja za poslovne kartice J. d.d., S., u spisu nedostaju putni nalozi sa svim računima te obrazloženjem i pravdanjem načinjenih troškova, jer jedino putni nalozi s računima mogu u računovodstvenom smislu predstavljati pravovaljanu ispravu za knjiženje odnosno ispravu koja dokazuje nastanak određenog poslovnog događaja. U spisu nedostaju knjigovodstveni dokumenti o izvršavanju plaćanja (kopije naloga za plaćanje, izvadak banke ili neki drugi dokaz o izvršenom plaćanju), jer bez obzira što je AMEX kao izdavatelj poslovne kartice slao A. A. S. A., L., A. A. S. A., L. i J. d.d., S., mjesečno izvješće – izvadak računa isti dokument u knjigovodstvenom i poreznom smislu ne može zamijeniti račune dobavljača radi čega kupac od prodavatelja treba dobiti svaki pojedinačni račun za prodanu robu ili izvršenu uslugu, i jer sukladno odredbama Zakona o računovodstvu i ostalim financijskim propisima vjerodostojni knjigovodstveni dokument za knjiženje poslovnog rashoda uvijek je i samo račun prodajnog mjesta koje je isporučio robu ili uslugu a nikako izvješće kartične kuće. Vještak smatra da priložena financijsko knjigovodstvena dokumentacija može biti samo podloga za donošenje određenih pretpostavki ali nikako dostatna i vjerodostojna za donošenje ispravnih zaključaka i mišljenja.

 

Vještak naglašava da je u više navrata od uprave J. d.d., S. zahtijevao dostavljanje relevantne knjigovodstvene dokumentacije te da mu ista nikad nije dostavljena osim revidiranih godišnjih financijskih izvješća za 1997. i 1998. Također naglašava da revizorska društva, koje su renomirane i kvalitetne i svjetski poznate revizorske kuće, u svom mišljenju za 1997. i 1998. nisu uočili nikakve nezakonitosti u vezi iskazivanja troškova za usluge, plaće i naknade zaposlenicima.

 

Iznoseći svoje primjedbe na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo A. B. tužiteljica je predložila da se načini novo financijsko knjigovodstveno vještačenje po novom vještaku te je sud izdao nalog sudskoj vještakinji dr. sc. J. B., dipl. oec. da načini svoj nalaz i mišljenje i očituje se na ona ista pitanja koja su postavljena i vještaku A. B.

 

Vještakinja J. B. je u svom nalazu i mišljenju navela da je nakon pregleda spisa, a posebno nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka S. G. i A. B. zaključila kako dokumentacija koja bi bila relevantna za davanje nalaza i mišljenja ne prileži spisu u originalu ili pak presliku originala u skladu s zakonskim odredbama čl. 2., 3., 4. i 5. i 6. („Narodne novine“, broj 90/92) Zakona o računovodstvu. Ukoliko u predmetnom spisu ne prileži dokumentacija koja je i izvorna knjigovodstvena isprava ili pak preslik knjigovodstvene isprave kako to nalaže Zakon o računovodstvu (čl. 3. t. 8.) onda takvi dokumenti ne predstavljaju ni knjigovodstvenu ispravu, niti dokument na temelju koje se radi nalaz i mišljene sudskog vještaka po zadanim pitanjima po nalogu suda. Knjigovodstvena isprava sastavlja se na mjestu i u vrijeme nastanka poslovnog događaja, osim onih isprava koje se sastavljaju u računovodstvu. U konkretnom slučaju računi po nastalim troškovima reprezentacije i ostalih troškova koja su bila predmet vještačenja moraju po svojem sadržaju nedvojbeno i istinito predstavljati poslovnu promjenu i obuhvatiti sve podatke potrebne za unos u poslovne knjige, pa time i za financijsko – knjigovodstvenog vještačenja. Dakle, sudski vještaci kao neutralne stručne osobe iz knjigovodstvene isprave mora nedvojbeno zaključiti i bez ikakvih sumnji saznati prirodu obavljene poslovne promjene.

 

Vještakinja je nadalje navela da knjigovodstvene isprave na temelju kojih su uneseni podaci u poslovne knjige (računi za nastale troškove), a koje bi trebale biti osnova za financijsko – knjigovodstvenog vještačenja u izvorniku se moraju čuvati pet godina (čl. 6. t. 1. Zakona o računovodstvu). Temeljni financijski izvještaji moraju se čuvati trajno i u izvorniku.

 

Pregledom preslika dokumentacije izvješće nezavisnog revizora P. W. d.o.o., Z., 25. lipnja 1998. i prema njihovom mišljenju konsolidirana financijska izvješća skupine J. d.d., S., koja su bila predmetom revizije, u svim materijalnim aspektima realno i objektivno prikazuju financijsko stanje na dan 31. prosinca 1997., rezultate poslovanja i promjene u financijskom položaju za godinu koja završava s tim datumom i u skladu s Zakonom o računovodstvu Republike Hrvatske i Međunarodnim računovodstvenim standardima.

 

Pregledom preslika dokumentacije Izvješće Uprave i konsolidirana financijska izvješća 31. prosinca 1998. i Izvješće revizora dioničarima J. d.d., S., K. d.o.o. za reviziju, datirano s danom 9. kolovoza 1999. početnoj stranici Izvješća iznose Mišljenje: …″ Po našem mišljenju financijska izvješća daju istinit i vjeran prikaz financijskog položaja grupe na dan 31. prosinca 1998., rezultata njegova poslovanja i gotovinskog toka za godinu koja je završila 31. prosinca 1998. godine, u skladu s Međunarodnim računovodstvenim standardima i  hrvatskim Zakonom o računovodstvu.″

 

Prema tome oba stalna sudska vještaka za financije i računovodstvo, i A. B. i dr. sc. J. B. očitovali su se kako priložena financijsko knjigovodstvena dokumentacija koja prileži spisu može biti samo podloga za donošenje pretpostavki ali nikako dostatna i vjerodostojna dokumentacija za donošenje ispravnih zaključaka i mišljenja. Dokumentacija koja prileži spisu da nije ni vjerodostojna jer nije ni ovjerena ni potpisana od ovlaštenih osoba društva ali isto tako da ne dostaju ključni i temeljni knjigovodstveni dokumenti neophodni za izradu vještva, da ne prileži ni ugovor sa kartičnom kućom, ugovor sa društvo A. A. S. A., L. u vezi kartičnog poslovanja, nedostaju putni nalozi i računi sa obrazloženjem i pravdanjem načinjenih troškova, a da jedino oni mogu predstavljati pravovaljanu ispravu za knjiženje, te da nedostaju i knjigovodstveni dokumenti o izvršavanju plaćanja. Vještaci navode kako dioničarsko društvo financijske izvještaje mora čuvati trajno i u izvorniku, a što kod J. d.d., S. ovdje nije bio slučaj. Oba vještaka naglašavaju kako su reviziju poslovanja društva za 1997. i 1998. načinile poznate revizorske kuće i da u svojim izvješćima nisu uočili nikakve nezakonitosti.

 

Prema tome, i imajući u vidu sve navedeno u postupku nisu utvrđene i dokazane bitne činjenice i sastavnice optužnice, pa tako nije dokazano da su optuženici postupali zajednički i dogovorno, da bi J. d.d., S. uopće platio troškove načinjene karticom koju je koristio F. M., da je N. G. nalagao plaćanje predmetnih troškova, ne postoji ni podatak tko je pozvao J. d.d., S. na eventualno plaćanje, tko je naložio eventualno plaćanje, je li i kada je ono izvršeno, odakle je i kome eventualno plaćeno, niti gdje je, ako je, izvršeno plaćanje, nema dokaza da je J. d.d., S. vlasnik predmetne kreditne kartice a time i oštećenik, nije dokazano da je N. G. F. M. neovlašteno dao na korištenje kreditnu karticu bez odluke uprave društva te znanja i odobrenja nadzornog odbora te protivno statutu društva i poslovnicima o radu uprave i radu nadzornog odbora, nije dokazano da F. M. društvu J. d.d., S. nije dostavljao originalne račune, a niti je na pouzdan, siguran i nesumnjiv način utvrđeno da bi troškovi bili načinjeni u privatne svrhe, posebno imajući u vidu naprijed citirane iskaze svjedoka.

 

Stoga preostaje zaključiti kako optužnicom nije utvrđeno i dokazano da je inkriminiranim postupanjima optuženi N. G. počinio predmetno kazneno djelo.

 

Što se tiče optuženog F. M. i imajući u vidu sve naprijed obrazložene razloge, a posebno nedostatak relevantne dokumentacije, kao i originalnih računa, zbog čega sudski vještaci nisu bili u mogućnosti dati svoj nalaz i mišljenje pa ni o vrsti i visini načinjenih troškova i jesu li načinjeni u privatne ili poslovne svrhe, koje činjenice se nisu mogle utvrditi s potpunom sigurnošću i izvjesnošću, i kod takve sumnje i dileme sud je riješio presudom na način koji je povoljniji za optuženika odnosno primjenom instituta "in dubio pro reo" optuženog F. M. oslobodio je od optužbe, a sve sukladno čl.453 toč.3 ZKP/08.

 

Obzirom da su optužni N. G. i F. M. oslobođeni od optužbe sukladno odredbi čl. 149. st. 1. ZKP/08 obojica su u cijelosti oslobođeni obveze snašanja troškova kaznenog postupka te isti padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Radi ostvarivanja imovinsko pravnog zahtjeva oštećeni J. d.d., S. upućen je u parnicu, a sve sukladno odredbi čl. 158. st. 3. ZKP/08.

 

U Splitu 22. svibnja 2020.