Baza je ažurirana 31.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
- 1 - I Kž HOK-4/2019-7
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Marina Mrčele, doc. i Žarka Dundovića te odvjetnika s liste koju je utvrdila Hrvatska odvjetnička komora (dalje: HOK) Ranka Tomaševića i Matije Potočnjaka kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalista Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u disciplinskom predmetu protiv disciplinski okrivljenog D. G., odvjetnika iz Z., zbog teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva iz članka 96. točke 14. Statuta Hrvatske odvjetničke komore („Narodne novine“ broj 115/13. – dalje: Statut HOK-13.) u vezi s člankom 52. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak – dalje: KZ/11.), odlučujući o prizivu disciplinski okrivljenog D. G. podnesenom protiv presude Višeg disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore od 18. srpnja 2019. broj VDS-24/2019., u sjednici održanoj 22. svibnja 2020., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice disciplinski okrivljenog D. G.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan priziv disciplinski okrivljenog D. G., odvjetnika iz Z., te se potvrđuje presuda Višeg disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore od 18. srpnja 2019. broj VDS-24/2019.
Obrazloženje
Pobijanom je presudom Višeg disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore od 18. srpnja 2019. broj VDS-24/2019. odbijena žalba disciplinski okrivljenog D. G., odvjetnika iz Z., i potvrđena presuda Disciplinskog suda HOK-a od 29. travnja 2019. broj DS-13/19.
Presudom Disciplinskog suda HOK-a od 29. travnja 2019. broj DS-13/19. disciplinski okrivljeni D. G. proglašen je krivim zbog počinjenja teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva iz članka 96. točke 14. Statuta HOK-13. u vezi s člankom 52. KZ/11. Na temelju članka 72. stavka 1. točke 5. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ broj 9/94., 117/08., 50/09., 75/09. i 18/11. – dalje: ZO) disciplinskom okrivljeniku je izrečena disciplinska mjera trajnog gubitka prava na obavljanje odvjetništva.
Na temelju odredbe članka 137. Statuta Hrvatske odvjetničke komore (,,Narodne novine“ broj 74/09., 90/10., 64/11. i 101/11. – Statut HOK-11.) disciplinski je okrivljenik obvezan snositi troškove disciplinskog postupka i to paušalni iznos 1.000,00 kuna što predstavlja protuvrijednost od 100 bodova Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te na ime troškova vještačenja 1.000,00 kuna, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude u korist računa HOK-a.
Istom je presudom određeno da obustava prava na obavljanje odvjetništva izrečena disciplinskom okrivljeniku rješenjem Izvršnog odbora HOK-a od 13. veljače 2012. broj 2197/12. ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog disciplinskog postupka.
Protiv navedene je presude Višeg disciplinskog suda HOK od 18. srpnja 2019. broj VDS-24/2019. priziv podnio disciplinski okrivljeni D. G. osobno ,,iz svih razloga predviđenih zakonom“, s prijedlogom ,,da se ukine pobijana presuda i da me se oslobodi krivnje odnosno predmet vrati na ponovni postupak pred izmijenjeno vijeće u prvom i drugom stupnju“. Ujedno, predlaže da ga se pozove na sjednicu vijeća.
U skladu s odredbom članka 475. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe članka 76. ZO-a, o sjednici vijeća je obaviješten disciplinski okrivljeni D. G., koji je sjednici i prisustvovao.
Priziv nije osnovan.
Prije osvrta na navode iz priziva treba navesti da je disciplinski okrivljenik na početku javnog dijela sjednice vijeća istaknuo prigovor zbog sastava vijeća te u spis predao pisani zahtjev za izuzeće predstavnika HOK-a. Iz sadržaja tog zahtjeva proizlazi da je isti utemeljen na okolnosti sudjelovanja predstavnika HOK-a u odlučivanju o prizivu protiv drugostupanjske odluke HOK-a, a radi se o članovima strukovne udruge čija odluka se pobija.
Međutim, u skladu s odredbama 117. do 122. Zakona o sudovima (,,Narodne novine“ broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16. i 67/18. - dalje: ZS) u pravosudnom sustavu Republike Hrvatske, uz suce, u suđenju sudjeluju i suci porotnici, koje imenuju za to ovlaštena tijela, što se, odnosi i na odvjetnike imenovane od strane HOK-a koji sudjeluju u suđenju u postupku u kojem se odlučuje o prizivu podnesenom protiv odluke nadležnih tijela HOK-a. Stoga, takvo sudjelovanje, samo po sebi, nasuprot stavu disciplinskog okrivljenika, ne dovodi u pitanje nezavisnost i objektivnost suda.
Slijedom navedenog, s obzirom na to da predmetni zahtjev disciplinskog okrivljenika nije utemeljen ni na jednoj od okolnosti iz članka 32. stavka 1. ZKP/08. čije postojanje rezultira isključenjem suca od obavljanja sudske dužnosti, niti su istim konkretizirane i dokazane okolnosti iz članka 32. stavka 2. ZKP/08. zbog kojih sudac može biti otklonjen od obavljanja sudske dužnosti, a niti poimenično određeni predstavnici HOK-a koji u konkretnom predmetu postupaju (članak 34. stavak 4. ZKP/08.), isti je odbačen.
Također, što se tiče zahtjeva disciplinskog okrivljenika istaknutog u zahtjevu za izuzeće, vezano uz traženje mišljenja od Europskog suda o tome je li sastav sudskog vijeća u kojem sudjeluju predstavnici protustranke u skladu sa člankom 47. točkom 2. Povelje temeljnih prava Europske unije, treba ukazati da, u skladu s praksom Suda Europske unije (presuda Cilfit) sud protiv čijih odluka nema pravnog lijeka u nacionalnom pravu nije dužan podnijeti zahtjev za donošenje prethodne odluke ako je, pored ostalih razloga, dotična odredba Zajednice već bila predmetom tumačenja Suda. To je upravo ovdje slučaj. Naime, odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1714/2019. i broj U-III-4184/2010. je već zauzeto stajalište da sudjelovanje odvjetnika imenovanih od strane Hrvatske odvjetničke komore u suđenju u postupku u povodu prigovora protiv rješenja nadležnih tijela HOK-a, samo po sebi, ne dovodi u pitanje nezavisnost i objektivnost suda. .
Prigovarajući, nadalje, zakonitosti pobijane presude, disciplinski okrivljenik u prizivu ističe da L. J.-P. nije mogla biti predsjednica vijeća Višeg disciplinskog suda HOK-a jer je od 2003. sudjelovala u radu Upravnog odbora HOK-a koji je odlučivao o žalbama disciplinskog okrivljenika vezano uz obustave obavljanja odvjetničke djelatnosti. Takvim prigovorima disciplinski okrivljenik u biti upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 2. ZKP/08.
Međutim, u navedenom nije u pravu.
Naime, niti jedna odredba Statuta HOK-a ne propisuje da o disciplinskoj odgovornosti okrivljenika ne smije odlučivati odvjetnik koji je vezano uz pojedini disciplinski postupak sudjelovao u radu Izvršnog ili Upravnog odbora HOK-a u kojem se odlučivalo o obustavi obavljanja odvjetništva upravo zbog pokretanja tog disciplinskog postupka. Uostalom, u postupcima koji se vode pred navedenim tijelima Komore ne odlučuje se niti se zauzima stav o odgovornosti disciplinskih okrivljenika, čime bi se eventualno moglo dovesti u pitanje nepristranost tih odvjetnika prilikom njihovog sudjelovanja u radu disciplinskog suda. Stoga nema zapreke da član Izvršnog ili Upravnog odbora HOK koje je odlučivalo o obustavi obavljanja odvjetništva sudjeluje u donošenju odluke o disciplinskoj odgovornosti kao predsjednik ili kao član vijeća disciplinskog suda.
Osim toga, disciplinski okrivljenik prizivom niti ne tvrdi da je L. J.-P. sudjelovala u radu Izvršenog odbora upravo 13. veljače 2012. kada je doneseno rješenje broj 2197/12 kojim je obustavljeno pravo na obavljanje odvjetništva zbog vođenja ovog disciplinskog postupka niti to proizlazi iz sadržaja tog rješenja.
Slijedom navedenog, pobijanom presudom nije ostvarena citirana bitna postupovna povreda.
Prigovarajući nadalje zakonitosti pobijane presude disciplinski okrivljenik u prizivu upire na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 3. ZKP/08. smatrajući da se ročište od 29. travnja 2019. na kojem je donesena prvostupanjska odluka nije moglo održati bez njegove prisutnosti.
Iz stanja spisa proizlazi da je disciplinski okrivljenik podneskom od 15. travnja 2019. tražio odgodu rasprave određene za dan 29. travnja 2019. Kao razlog za takvo traženje disciplinski je okrivljenik naveo operaciju zakazanu za listopad 2019., a što je potkrijepio i priloženom medicinskom dokumentacijom (povijest bolesti Kliničkog bolničkog centra, Klinike za očne bolesti, od 3. travnja 2018., u kojoj se uz dijagnozu navodi i zaključak: kontrola 12. veljače 2019. s novom uputnicom).
Na raspravi održanoj 29. travnja 2019., vijeće Disciplinskog suda HOK-a je u povodu prijedloga disciplinskog tužitelja odredilo provođenje medicinskog vještačenja po sudskom vještaku prof. dr. sc. B. C. specijalistu oftalmologu na okolnost sprječava li medicinska dijagnoza i zdravstveno stanje prema dostavljenoj dokumentaciji priloženoj uz podnesak disciplinskog okrivljenika objektivno disciplinskog okrivljenika da pristupi i sudjeluje na raspravi.
U svom nalazu i mišljenju vještak oftalmolog dr. sc. B. C. je na temelju razmatranja medicinske dokumentacije utvrdio da je disciplinski okrivljenik već imao operirano desno oko uz ugradnju umjetne leće, odnosno stanje pseudofakije desnog oka. Drugim riječima, ugrađena mu je umjetna leća nakon odstranjenja prirodne leće i to oko mu je funkcionalno, s njim vidi u granicama normale i može uredno funkcionirati. Na lijevom je oku 3. travnja 2018. imao približno 30% vida i planirana mu je također operacija sive mrene za listopad 2019., a spomenuta su također i zamućenja na staklovini oba oka. Vještak je naveo da je s oftalmološkog stajališta disciplinski okrivljenik u stanju doći na raspravu i pratiti raspravu te na istoj sudjelovati odnosno da je disciplinski okrivljenik raspravno sposoban.
Slijedom iznesenih okolnosti, Disciplinski sud HOK-a je pravilno i na zakonu osnovano odbio prijedlog disciplinskog okrivljenika za odgodu rasprave te ju proveo u njegovoj odsutnosti jer je disciplinski okrivljenik već prije tijekom postupka iznio obranu te mu je omogućeno očitovanje na izmijenjeni optužni akt od 25. veljače 2019. Stoga pobijanom presudom nije ostvarena prizivom istaknuta citirana bitna postupovna povreda.
Kraj takvog stanja stvari, niti daljnje tvrdnje istaknute u prizivu disciplinskog okrivljenika da ne vidi čitati i da se ne može pripremati za raspravu te aktivno sudjelovati u postupku te da mu nije dana prilika da ispita vještaka oftalmologa niti da se očituje na njegov nalaz i mišljenje, kao niti prigovori da mu je, s obzirom na izrečenu mjeru, morao biti postavljen odvjetnik po službenoj dužnosti koji je morao biti prisutan na ročištu od 29. travnja 2019., nemaju utjecaja na zakonitost pobijane odluke.
Neosnovani su i daljnji prizivom istaknuti prigovori disciplinskog okrivljenika da mu je nedavanjem roka za očitovanje na vještačenje ,,teško povrijeđeno pravo na pravilno suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom“, kao i tvrdnje da je takvim postupanjem Disciplinskog suda HOK-a ,,povrijeđen čl. 309. st. 1 i 2. ZKP-a NN 152/08 jer se vještačenje određuje pismenim putem tj. pismenim nalogom koji se dostavlja strankama“ te da je ,,povrijeđen čl. 316. st. 2. ZKP-1 NN 152/08 jer nije obaviješten da je vještačenje obavljeno i da zapisnik o vještačenju mogu razgledati i preuzeti“.
Naime, u konkretnoj situaciji nije riječ o provođenju dokazne radnje vještačenja koje je regulirano zakonskim odredbama na koje se u prizivu poziva disciplinski okrivljenik, nego o vještačenju rasprave sposobnosti čije provođenje je određeno zbog prijedloga disciplinskog okrivljenika za odgodom rasprave uslijed narušenog zdravstvenog stanja.
Stoga je vijeće Disciplinskog suda pravilno, primjenjujući odredbe članka 404. stavka 2. ZKP/08., odlučujući o takvom prijedlogu disciplinskog okrivljenika, prije održavanja rasprave ispitalo liječnika vještaka, specijalistu oftalmologa te na osnovu nalaza i mišljenja vještaka kojim je utvrđena raspravna sposobnost disciplinskog okrivljenika s pravom održalo raspravu u njegovoj odsutnosti.
Nadalje, prigovarajući pravilnosti pobijane odluke, disciplinski okrivljenik u prizivu ističe da nikada nije zaprimio izmijenjenu optužnicu disciplinskog tužitelja od 25. veljače 2019. zajedno s izvodom iz potraživanja – financijskom karticom od 9. ožujka 2017.
Međutim, iz neposrednog uvida u spis HOK-a vidljivo je da je 8. travnja 2019., s obzirom na to da disciplinskom okrivljeniku dostava pismena nije mogla biti uručena na sudu poznatoj adresi, na oglasnoj ploči Disciplinskog suda HOK-a stavljen poziv za raspravu zakazanu za 29. travnja 2019. Uz taj je poziv bio priklopljen podnesak disciplinskog tužitelja od 25. veljače 2019. broj Pr-275/12 s prilozima i financijskom karticom prometa članarine na ime D. G., ispisane 9. ožujka 2017. sa stanjem na dan 28. veljače 2017., što jasno proizlazi iz točke 1. predmetnog poziva. Također, vidljivo je da je istog dana (8. travnja 2019.) disciplinski okrivljenik u prostorijama HOK-a osobno preuzeo poziv za raspravu određenu za 29. travnja 2019., što je svojim potpisom i potvrdio. Sve navedeno upućuje na nedvojbeni zaključak da je disciplinskom okrivljeniku uz poziv za raspravu uručena i dokumentacija koja je bila u privitku tog poziva.
Stoga su navedene tvrdnje disciplinskog okrivljenika u cijelosti neosnovane.
Osporavajući pravilnost pobijane presude, disciplinski okrivljenik u prizivu tvrdi da je 15. travnja 2019. (više od dvije godine nakon inkriminiranog razdoblja) pisanom zamolbom tražio oslobađanje od plaćanja članarine, koja zamolba je dostavljena u privitku priziva. Međutim, s obzirom na to da je prvostupanjski sud na temelju potpune i pravilne ocjene svakog dokaza za sebe i u svezi s drugim provedenim dokazima, sve odlučne i važne činjenice raspravio i utvrdio te potom pravilno disciplinskog okrivljenika proglasio krivim zbog teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva počinjene neispunjavanjem materijalnih obveza koje proistječu iz članstva u Komori od veljače 2011. do veljače 2017., takvim prigovorima disciplinskog okrivljenika nisu dovedena u pitanje činjenična utvrđenja ni izvedeni zaključci prvostupanjskog suda.
Nasuprot daljnjim prigovorima iznesenim u prizivu, Disciplinski je sud HOK-a pravilno i na zakonu osnovano disciplinskog okrivljenika proglasio krivim zbog počinjenja jednog produljenog disciplinskog djela koje je počinjeno od prosinca 2011. do veljače 2017. Naime, prema kaznenom zakonodavstvu Republike Hrvatske, na čiju primjenu upućuje odredba članka 76. ZO-a, u konkretnoj je situaciji riječ o jednom produljenom kaznenom djelu koje je dovršeno počinjenjem tek posljednje radnje izvršenja. To znači da je djelo dovršeno u veljači 2017. kada je bio na snazi Statut HOK-13. Dakle, produljeno kazneno djelo, koje u smislu odredbe članka 52. stavka 1. KZ/11. predstavlja jedinstvenu cjelinu počinjeno je danom posljednje radnje odnosno kada je počinitelj izvršio zadnje radnje koje su njime obuhvaćene (članak 8. stavak 2. KZ/11.). Prema tome, predmetno je produljeno disciplinsko djelo dovršeno u vrijeme kada je na snazi KZ/11. tako da ga je prvostupanjski sud pravilno pravno označio kao težu povredu povrede dužnosti i ugleda odvjetništva iz članka 96. točke 14. Statuta HOK-13. u vezi s člankom 52. KZ/11., a ne po Statutu HOK-11. i Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: KZ/97.) koji su bili na snazi samo u vrijeme jednog dijela počinjenja predmetnog produljenog disciplinskog djela.
Točno je da u pobijanoj presudi nisu izneseni razlozi za zaključak da je disciplinski okrivljenik nečinjenjem opisanim u izreci prvostupanjske presude postupao s namjerom. No to nije od utjecaja na pravilnost te odluke. Naime, nije sporno u teoriji ni u sudskoj praksi, a to odgovara i samom pojmu produljenog kaznenog djela, da je potrebno više konstitutivnih elemenata za ovu pravnu konstrukciju. Prije svega je potrebna počiniteljeva namjera da činjenjem ili nečinjenjem, počini više istih ili istovrsnih radnji, koje onda s obzirom na način počinjenja i vremensku povezanost, ali i druge stvarne okolnosti djelu daju jedinstvenu cjelinu. Stoga propust prvostupanjskog suda da iznese razloge za oblik krivnje s kojim je disciplinski okrivljenik postupao, a nakon što je po analizi i ocjeni izvedenih dokaza nedvojbeno utvrdio da je radnjama opisanim u izreci prvostupanjske presude počinio težu povredu dužnosti i ugleda odvjetništva iz članka 96. točke 14. Statuta HOK-13. u vezi s člankom 52. KZ/11., ne dovodi samo po sebi do bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka1. točke 11. ZKP/08., na koju takvim prigovorima ukazuje disciplinski okrivljenik. Naime, već i sam objektivni učin disciplinskog djela kako je on utvrđen u provedenom postupku upućuje na namjeru disciplinskog okrivljenika.
Niti daljnji navodi disciplinskog okrivljenika kojima u prizivu upirući na povredu načela kontradiktornosti ističe da mu nije dostavljen odgovor disciplinskog tužitelja na njegovu žalbu zajedno s dokumentacijom dostavljenom uz taj odgovor, čime mu je onemogućeno da se izjasni na navode odgovora na žalbu disciplinskog tužitelja, ne dovode u pitanje zakonitost pobijane odluke. Ovo stoga što niti jednom zakonskom, kao niti odredbom Statuta HOK-11., takva obveza suda nije propisana. Uostalom, sadržaj tog odgovora na žalbu u cijelosti je iznesen na četvrtoj stranici pobijane presude, kako to primjećuje i sam disciplinski okrivljenik. Time mu je dana mogućnost da u se prizivu očituje na navode disciplinskog tužitelja iz odgovora na žalbu.
Pobijajući pravilnost odluke o disciplinskoj mjeri disciplinski okrivljenik u prizivu ističe da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir olakotne okolnosti na strani disciplinskog okrivljenika i to doprinos HOK-a nastanku disciplinskog djela jer mu je onemogućila obavljanje odvjetničke djelatnosti, ali i stupanj krivnje, pobude, jačinu ugrožavanja ili povrede djelom zaštićenog dobra te okolnosti u kojima je djelo počinjeno, kao i činjenicu da je bolestan. Također, ističe da presude disciplinskog suda u kojima je disciplinski okrivljenik do sada proglašen krivim zbog težih povreda dužnosti i ugleda odvjetništva, a na koje se prvostupanjski sud poziva, nisu pravomoćne zbog čega se ne mogu smatrati otegotnim okolnostima.
Razmatrajući prigovore disciplinskog okrivljenika i odluku o disciplinskoj mjeri, ovaj sud nalazi da je disciplinski sud pravilno na strani disciplinskog okrivljenika otegotnom utvrdio okolnost njegove dosadašnje višekratne osuđivanosti zbog disciplinskih djela, neovisno o tome što pojedine od tih odluka u trenutku donošenja pobijane presude nisu bile potvrđene od strane sudbene vlasti, te mu, u nedostatku olakotnih okolnosti, s pravom izrekao najtežu disciplinsku mjeru.
Naime, disciplinski je okrivljenik pravomoćnom presudom Disciplinskog suda HOK-a od 3. ožujka 2011. broj DS-29/09. proglašen krivim zbog teže povrede ugleda odvjetništva iz članka 71. stavaka 3. i 5. ZO-a u vezi s člankom 119. Statuta Hrvatske odvjetničke komore (,,Narodne novine“ broj 74/09., 90/10., 64/11. i 101/11. – Statut HOK-11.) počinjene neispunjavanjem dužnosti uzdržavanja njegovog djeteta. Ta mu je obveza utvrđena na temelju ovršne odluke suda te je u kaznenom postupku pravomoćno proglašen krivim za kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja. Također je presudom Disciplinskog suda HOK-a od 6. listopada 2014. broj DS-99/13. proglašen krivim zbog teže povrede ugleda odvjetništva iz članka 118. točke 14. Statuta HOK-11., počinjene neplaćanjem članarine HOK-u od 8. listopada 2007. do 10. listopada 2010. Ta je presuda potvrđena presudom Višeg disciplinskog suda HOK-a broj VDS 3/15. te je odlukom Upravnog suda od 26. ožujka 2019. broj Usl-2897/17-11 odbijen tužbeni zahtjev disciplinskog okrivljenika za poništavanje presude Višeg disciplinskog suda HOK-a broj VDS 3/15.
Kada se uz naprijed navedeno ima na umu da kod disciplinskog okrivljenika gotovo 15 godina ne postoji niti dijelić volje da svoje ponašanje uskladi s pozitivnopravnim normama već kroz cijelo inkriminirano razdoblje ustraje u stajalištu da nije obvezan plaćati članarinu, a kod takvog stava, unatoč tome što je i dalje član HOK-a koje članstvo se temelji na slobodnom i dobrovoljnom izboru ostaje i danas, i ovaj sud nalazi izrečenu disciplinsku mjeru primjerenom težini, posljedicama djela i stupnju krivnje. Naime, upravo će se tom mjerom postići ciljevi specijalne i generalne prevencije iz članka 41. KZ/11.
Pri tome, s obzirom na način postupanja, stupanj krivnje i nastupjelu posljedicu očito je da ovdje nije riječ o beznačajnom djelu, kako se to nastoji prikazati prizivom. Počinjeno djelo zahtijeva osudu kroz izricanje najteže disciplinske mjere trajnog gubitka prava na obavljanje odvjetništva.
S obzirom na to da je disciplinskom okrivljeniku izrečena disciplinska mjera trajnog gubitka prava na obavljanje odvjetništva, činjenica da disciplinskom okrivljeniku vrijeme obustave nije uračunato u disciplinsku mjeru nema utjecaja na pravilnost pobijane odluke.
Isto tako, nasuprot prigovorima disciplinskog okrivljenika, s obzirom na to da je disciplinskom okrivljeniku rješenjem Izvršnog odbora HOK-a od 13. veljače 2012. broj 2197/12 u skladu s odredbom članka 53. stavka 2. ZO-a obustavljeno pravo na obavljanje odvjetništva zbog vođenja disciplinskog postupka pri čemu je odlučeno da obustava traje do pravomoćnog okončanja tog disciplinskog postupa ili do drugačije odluke disciplinskih tijela HOK-a, pravilno je i na zakonu osnovano pobijanom presudom odlučeno da obustava traje do pravomoćnog okončanja ovog disciplinskog postupka. Budući da se u konkretnoj situaciji radi o obustavljanju prava na obavljanje odvjetništva zbog vođenja disciplinskog postupka, a ne o zabrani obavljanja odvjetništva zbog nedostavljanja dokaza o osiguranju (važeće police osiguranja), u cijelosti su promašeni prigovori disciplinskog okrivljenika kojima se tvrdnjom da nema razloga da se ne ukine obustava, ističe da ,,nitko nema moć da osiguravajuće društvo prisili da izda policu ako ono to neželi“.
Također, premda disciplinski okrivljenik s pravom u prizivu ističe da se drugostupanjski sud nije očitovao na njegove navode iznesene u žalbi protiv prvostupanjske presude u odnosu na odluku o troškovima postupka, takav propust u postupanju drugostupanjskog suda nema utjecaja na pravilnost pobijane odluke. Naime, prvostupanjski je sud pravilno i na zakonu osnovano disciplinskog okrivljenika obvezao na snašanje troškove disciplinskog postupka u paušalnom iznosu 1.000,00 kuna te na ime troškova vještačenja 1.000,00 kuna. Ako se tijekom naplate tih troškova utvrdi da bi disciplinski okrivljenik plaćanjem navedenih troškova postupka ugrozio svoju egzistenciju ili egzistenciju osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, disciplinski sud može naknadno u cijelosti ili djelomično osloboditi od dužnosti snašanja cjelokupnog ili dijela troškova (članak 148. stavak 6. ZKP/08.).
Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijane presude u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točkama 1. i 2. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede zakona na čije postojanje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.
Vesna Vrbetić, v. r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.