- 1 -              I Kž 247/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 247/2020-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika D. I., zbog kaznenog djela iz članka 217. stavka 1. točke 1. u svezi članka 216. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 16. travnja 2020. broj Ik I-248/2020-10, u sjednici održanoj 22. svibnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovana žalba zatvorenika D. I..

 

Obrazloženje

 

Županijski sud u Varaždinu rješenjem od 16. travnja 2020. broj Ik I-248/2020-10 odbio je kao neosnovane prijedlog Kaznionice u L. podnijet po službenoj dužnosti za uvjetni otpust zatvorenika D. I., i prijedlog zatvorenika D. I. podnijet osobno, s izdržavanja jedinstvene kazne zatvora u trajanju od sedam godina i sedam mjeseci po presudi Općinskog suda u Čakovcu Kv-143/19-8 (Kv-139/18, K-354/13) od 27. prosinca 2019. (pravomoćna 23. siječnja 2020.).

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik D. I. osobno, s prijedlogom da se" preinači pobijano rješenje i odobri uvjetni otpust s danom donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske".

 

Na temelju članka 474. stavka 1. u vezi sa člankom 495. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) i člankom 44. stavkom 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. – dalje: ZIKZ) spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

 

Naime, pravilno je prvostupanjski sud prijedlog Kaznionice u L. odbio na temelju članka 159.a točaka 2. i 3. ZIKZ-a i to s obzirom da je zatvorenik 30. svibnja 2019. osuđen za teži stegovni prijestup kao i da iz mišljenja Kaznionice u L. proizlazi da bi prijedlog za uvjetni otpust podnesen po službenoj dužnosti trebalo odbiti jer je zatvorenik nepredvidljivog ponašanja, ulazi u sukobe s ostalim zatvorenicima, ne iskazuje ni minimalnu kritičnost za svoje ponašanje te je sedam puta stegovno kažnjavan, a tri puta su mu izricane posebne mjere održavanja reda i sigurnosti. Osim toga zatvorenik je višestruko osuđivana osoba (specijalni povratnik) te postoji velika vjerojatnost kriminalnog povrata, a iz mišljenja kaznionice proizlazi i da se radi o zatvoreniku na kojeg kazne zatvora nisu imale korektivni utjecaj i da kod zatvorenika nije dovršen pojedinačni program izvršavanja kazne zatvora.

 

Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud odbio i osobno podneseni prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika na temelju članka 59. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje u tekstu: KZ/11.) s obrazloženjem da je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi izdržavati kaznu zatvora. Naime, uz gore navedeno mišljenje Kaznionice u L., iz izvješća kaznionice proizlazi i da je trenutačna ocjena pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora zatvorenika "ne zadovoljava" te da njegov stav prema kaznenom djelu nije kritičan, pa kada se uz navedeno uzme u obzir i neizdržani dio kazne zatvora u trajanju od preko jedne i pol godine, onda je i po stavu ovog drugostupanjskog suda, nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne.

 

Slijedom navedenog, neosnovani su i paušalni navodi zatvorenika koji u žalbi navodi da je pobijano rješenje nerazumljivo i proturječno te "predstavlja bitnu povredu zakona".

 

Osim toga, kraj svih navedenih okolnosti bez značaja su navodi žalbe zatvorenika da je na prijašnjem izdržavanju kazne zatvora ostvario pravo na uvjetni otpust kojeg je ispoštovao u cijelosti, da mu je povoljna obiteljska situacija, da su mu radni rezultati procijenjeni ocjenom "uspješan", kao i da ima osiguran postpenalni smještaj.

 

Iz navedenih razloga žalba zatvorenika nije osnovana, a s obzirom da pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, na temelju odredbe članka 494. stavka 4. ZKP/08. u vezi s člankom 44. stavkom 2. ZIKZ-a, pazi po službenoj dužnosti, žalba zatvorenika je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. u vezi s člankom 44. stavkom 2. ZIKZ-a odbijena kao neosnovana.

 

Zagreb, 22. svibnja 2020.