- 1 -              I Kž 274/2020-4

Broj: I Kž 274/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Damire Delost kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika D. L., zbog kaznenog djela iz čl. 192. st. 2. u vezi s čl. 61. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04. i 84/05. - ispravak - dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 20. travnja 2020. broj Ik I-94/2020-17, u sjednici održanoj 22. svibnja 2020.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se žalba zatvorenika D. L. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku, pod točkom I. odbijen je kao neosnovan prijedlog Kaznionice u G. za uvjetni otpust zatvorenika D. L. podnesen po službenoj dužnosti, dok je pod točkom II. odbačen osobni prijedlog zatvorenika D. L. za uvjetni otpust. Zatvorenik se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u trajanju od 12 godina na koju je osuđen presudom Županijskog suda u Zadru od 7. kolovoza 2017. broj K-31/15, potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. prosinca 2017. broj I Kž-513/2017-10, zbog produljenog kaznenog djela spolnog odnošaja s djetetom iz čl. 192. st. 2. u vezi s čl. 61. KZ/97. Kazna zatvora mu ističe 15. prosinca 2022.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik po opunomoćenici, odvjetnici V. D. L., s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti žalbu i preinačiti pobijano rješenje na način da usvoji prijedlog za uvjetni otpust.

Spis je, sukladno čl. 44. st. 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje: ZIKZ) u vezi s čl. 495. i čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu zatvorenik kada u žalbi tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. jer time što izreka pobijanog rješenja ne sadrži, u smislu odredbe čl. 168. st. 3. ZKP/08., zakonsku osnovu odlučivanja, ne čini izreku nerazumljivom, niti se zbog toga pobijano rješenje ne može ispitati.

Nadalje, protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o prijedlogu Kaznionice u G. za uvjetni otpust zatvorenika D. L. cijenio sve okolnosti iz čl. 59. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.) i to narav i težinu počinjenog kaznenog djela (produljeno kazneno djelo spolnog odnošaja s djetetom iz čl. 192. st. 2. u vezi s čl. 61. KZ/97. počinjeno u razdoblju od 2003. do svibnja 2009. na štetu nećakinje, rođene …), odnos zatvorenika prema tom djelu (kazneno djelo ne priznaje, kaznu je prihvatio, ali se s njom teže miri), okolnost da se kriminalni povrat ne može isključiti i relativno velik ostatak neizdržanog dijela kazne (kazna zatvora mu ističe 15. prosinca 2022.), uvažavajući pritom negativno mišljenje Kaznionice u G. i protivljenje državnog odvjetnika da se zatvorenika uvjetno otpusti.

Prema tome, unatoč postojanju određenih pozitivnih okolnosti izvršavanja kazne zatvora (uspješnost provedbe pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora, završen poseban program Prevencije recidivizma i kontrole impulzivnog ponašanja, izdržavanje kazne u Poluotvorenom odjelu Kaznionice i korištenje izvankaznioničkih pogodnosti) i osiguran poslijepenalni prihvat, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da do sada izdržana kazna nije dovoljno utjecala na zatvorenika da se uključi u život na slobodi bez rizika od kriminalnog povrata i da je radi postizanja svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne.

Kraj takvog stanja stvari, žalbenim tvrdnjama zatvorenika da je nositelj tri odlikovanja (Spomenice Domovinskog rata, medalje Oluja i Spomenice Domovinske zahvalnosti), da mu je priznato svojstvo hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata – dragovoljca i ratnog vojnog invalida VIII grupe s 40% tjelesnim oštećenjem, da je tijekom izdržavanja kazne nagrađivan novčanim nagradama za iznimno zalaganje na radu i da je na radu ocijenjen uspješnim ocjenama te predložen za uzornog zatvorenika, da je u razdoblju od godinu i pol dana (od 27. siječnja 2016. do 7. kolovoza 2017.) bio na slobodi tijekom kojeg razdoblja nije počinio kazneno djelo niti je na bilo koji način uznemiravao žrtvu ili joj se približavao, da boluje od melanoma zbog čega je operiran, da mu predstoje i nove operacije koje povezane s njegovom životnom dobi i tjelesnim oštećenjem situaciju čine još težom, da je zbog komorbiditeta visoko rizična osoba na COVID-19 pa da zbog globalne pandemije u zatvorskim uvjetima ne može liječiti kardiovaskularnu bolest i karcinom, nije doveden u sumnju pravilan zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti prijedloga Kaznionice u G. za njegov uvjetni otpust zbog postojanja razloga iz čl. 159.a toč. 2. ZIKZ-a.

Ujedno je prvostupanjski sud, pozivom na odredbu čl. 158. st. 3. ZIKZ-a, pravilno odbacio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika podnesen po njegovom opunomoćeniku, odvjetniku J. F., imajući u vidu da je njegov raniji prijedlog za uvjetni otpust pravomoćno odbijen rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 8. svibnja 2019. broj I Kž-266/2019-4, a da je novi prijedlog podnesen 1. travnja 2020., dakle, prije proteka jedne godine od pravomoćnosti ranije odluke vijeća.

Naime, protivno žalbenim navodima, okolnosti da je zatvorenik stariji za godinu dana i da se njegova uznapredovala bolest (karcinom tipa melanom), prema navodima žalbe, ne može liječiti u uvjetima boravka u zatvoru za vrijeme pandemije COVID-19, ne predstavljaju nove okolnosti koje, u smislu odredbe čl. 158. st. 3. ZIKZ-a, opravdavaju podnošenje novog prijedloga.

Iz izloženih razloga neutemeljene su i žalbene tvrdnje zatvorenika da prvostupanjski sud nije uzeo u razmatranje podneske njegove opunomoćenice jer ih u pobijanom rješenju uopće ne spominje te je promašeno njegovo pozivanje na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 25. srpnja 2018. broj I Kž 365/2018-4 i Preporuku Vijeća Europe (2003) 22 o uvjetnom otpustu jer se smisao i svrha uvjetnog otpusta sastoje u tome da se u odnosu na konkretnog zatvorenika i na njegove individualizirane okolnosti ocjeni postoji li potreba za njegovim daljnjim izdržavanjem kazne zatvora ili se u smislu odredbe čl. 59. st. 1. KZ/11. može osnovano očekivati da više neće činiti kaznena djela.

Slijedom navedenog, budući da žalba zatvorenika nije osnovana, a pri ispitivanju pobijanog rješenja, u skladu s odredbom čl. 494. st. 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede zakona na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 22. svibnja 2020.

                            Predsjednica vijeća:

                            Vesna Vrbetić, v. r.