Poslovni broj: 14. K-284/20-39

 

                           

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: 14. K-284/20-39

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

P R E S U D A

 

 

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dubravki Čošić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Mirele Štefanović  kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika R. K.1, zbog kaznenog djela iz čl. 118 st. 1 Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/11, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-2869/2020-1 od 29. siječnja 2020., nakon održane javne rasprave u prisutnosti savjetnika ODO Josipa Huljeva, te optuženika uz branitelja po službenoj dužnosti J. B.1 odvjetnika, dana 21. svibnja 2020 godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

optuženi K.1 R. - bez nadimka, sin Z.1 i B. dj. P., rođen …. u S. B., s prebivalištem u Z., državljan …, završena srednja ekonomska škola, ekonomist, nezaposlen, bez prihoda, OIB: …, neoženjen, bez djece, bez imovine, bez čina, bez odlikovanja, vodi se istraga na sudu u P. zbog raznovrsnog kaz djela,

 

k r i v  j e

 

što je:

 

-               dana 05. prosinca 2019. godine oko 00,10 sati u Z. ispred adventske kućice H. k. u kojoj je bio zaposlen, u nakani da teže tjelesno povrijedi J. Š., nakon verbalnog sukoba, uzeo barsku stolicu koju je bacio prema imenovanom te ga pogodio u predjelu lijevog ramena, zatim se nakratko udaljio te se vratio s lopatom kojom je udario imenovanog u predjelu lijevog ramena, uslijed čega je imenovani zadobio povredu u vidu iščašenja lijevog ramena, koja povreda je teške naravi,

 

-               d a k l e, drugoga teško tjelesno ozlijedio,

 

-               čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom – opisano i kažnjivo po članku 118. stavku 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11),

 

te se temeljem čl. 118 st. 1 KZ/11 optuženi K.1 R.  osuđuje

 

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD SEDAM (7) MJESECI

 

Na temelju čl. 54 KZ/11 optuženiku se ima u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 05. prosinca 2019. pa nadalje.

 

Na temelju čl. 68 KZ/11 optuženom K.1 R. se izriče

 

SIGURNOSNA MJERA

obaveznog psihijatrijskog liječenja

koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

 

Na temelju čl. 148 st. 1 i 6 ZKP/08, optuženi K.1 R. se u cijelosti oslobađa dužnosti snašanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145 st. 2 toč. 1-6 ZKP/08, te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

 

             

Obrazloženje

 

              Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu optužilo je uvodno označenom optužnicom K.1 R. zbog kaznenog djela iz čl. 118 st. 1 KZ/11.

 

Pozvan na raspravi da se očituje o tome kakav stav zauzima prema optužbi okrivljeni K.1 R. se je izjasnio da se ne smatra krivim.

 

Tijekom dokaznog postupka pregledane su snimke video nadzornih kamera koje su dostavljene u sudski spis, te je pročitana dokumentacija koja prileži u spisu i to izvješće o uhićenju i dovođenju, podatak o dojavi, bolnička prijava za oštećenika sa medicinskom dokumentacijom, zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta sa potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta (l. 16), izvješće o pregledu snimke (l. 17), medicinska dokumentacija za okrivljenika (l. 71-75, 77-82 i 103-109 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (l. 121) odnosno video nadzora sa kioska T. sa zapisnikom o privremenom oduzimanju predmeta sa izvješćem o pregledu, medicinska dokumentacija za oštećenika ( l. 130-134), te preostala dokumentacija u sudskom spisu.

 

Nadalje je sud pročitao nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka dr. P. B.2, te nalaz i mišljenje toksikološkog vještaka ing. Z.2 K.1 a na koji je nalaz i mišljenje obrana stavila primjedbe pa je u nastavku dokaznog postupka neposredno ispitan toksikološki vještak ing. Z.2 K.1, te je ispitan oštećenik J. Š. u svojstvu svjedoka, a ispitani su i svjedoci K.2 L. i S.1 K.2. Nadalje je provedeno psihijatrijsko vještačenje okrivljenika po vještaku psihijatru dr. Ž. M., a u daljnjem tijeku dokaznog postupka na prijedlog okrivljenika neposredno je ispitan i sudskomedicinski vještak dr. P. B.2. Također je u dokaznom postupku sud pročitao izvod iz kaznene evidencije za okrivljenika koji prileži na l. 141 spisa, te je ispitan okrivljenik.

 

Odbijeni su dokazni prijedlozi obrane koje je sud našao nevažnim i odugovlačećim i to najprije prijedlog za provođenjem dopunskog psihijatrijskog vještačenja na okolnosti da je okrivljenik kritične zgode bio neubrojiv a ne kako je vještak utvrdio smanjeno ubrojiv, a s obzirom da je vještačenje provedeno te je okrivljenik isto pitanje postavio vještaku koji mu je na njega i odgovorio. Nadalje je iz istih razloga odbijen prijedlog obrane da se u svojstvu svjedoka ispita S.2 C. na okolnosti da je kritične zgode bio na … pa je moguće bio u blizini i mjesta događaja i možda ga je mogao vidjeti, te je odbijen i prijedlog da se ponovno pregledavaju snimke video nadzora s obzirom da su iste pregledane u tijeku rasprave. Također je kao nevažan i odugovlačeći dokazni prijedlog odbijen prijedlog okrivljenika da se pribavlja RTG snimka ozljede oštećenika iz bolnice, a s obzirom da medicinska dokumentacija sa nalazom o očitovanju ozljede prileži u spisu

 

Na temelju tako provedenog dokaznog postupka tj. analizirajući i ocjenjujući kako iskaz optuženika tako i iskaze saslušanih svjedoka te rezultate drugih provedenih dokaza, svakog zasebno i u međusobnoj vezi, ovaj sud je sa sigurnošću utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo činjenično i pravno opisano u izreci ove presude. Ovdje još valja napomenuti da je sud, ne dirajući u identitet optužbe, djelomično izmijenio činjenični opis djela ispuštanjem dijela teksta na način naveden u izreci ove presude, a u skladu sa u postupku utvrđenim činjeničnim stanjem.

 

Okrivljeni K.1 R. svoju je obranu iznosio prilikom prvog ispitivanja te na raspravi pred sudom.

 

Prilikom prvog ispitivanja okrivljenik je naveo kako je istina da je na oštećenika J. Š. bacio barsku stolicu, kao i da je istina da ga je pogodio s lopatom, koju je prethodno uzeo djelatnicima Č. No, istaknuo je kako je povod tome bio taj što ga je imenovani, kao njegov poslodavac na štandu H. k. na Adventu Z., lažno optužio da mu uzima novac, te da mu je potom uzeo 500,00 kuna, koje je on prethodno podigao s bankomata na ime svoje plaće za mjesec studeni. Također, naveo je da je oštećenik J. Š. bio taj koji je njega prvi udario, i to šakom u predio glave, zbog čega je pao na pod i zadobio ozljede. Istaknuo je kako je kritičnog dana, od početka svoje smjene konzumirao alkohol te da uz to konzumira i lijekove, pa toga smatra da je to bio okidač ovoj situaciji koja se dogodila.

 

U svojem iskazu na raspravi okrivljenik je naveo da ne zna kojeg je to točno dana bilo kada se zbio sporni događaj, a toga dana je bio napadnut od strane dvojice momaka koji su mu u to vrijeme bili nadređeni u kućici u kojoj je radio, i to zbog sumnje da je otuđio novce iz blagajne. Opisuje da su mu naredili da izvadi sve iz džepova ali je on to odbio pa su oni onda išli silom na njega tako da su ga gurnuli uslijed čega je pao i lupio glavom o tlo odnosno u beton i nakon tog događaja i od tog trena ne sjeća se više što se tada dogodilo već zna da se je tada uputio kući. Upitan od suda koja su ga dvojica momaka napala te zgode okrivljenik je odgovorio da su to bile one osobe koje je sud ispitao kao svjedoke. Odgovarajući na posebna pitanja svojeg branitelja okrivljenik je naveo da je kritičnog dana konzumirao alkohol i to cijelog dana a najviše u drugom dijelu dana od 18 sati pa do završetka posla. Ističe da se sjeća da je idućeg dana nakon kritičnog događaja ležao u krevetu cijeli dan zbog tog udarca u glavu ali nije smatrao da mu treba liječnička pomoć niti je išao u bolnicu, a kada je dobio poziv od policije istom se je odazvao te mu je u policiji rečeno o čemu se radi te je i ispitan. Posebno upitan da li mu je žao ukoliko je nekoga ozlijedio okrivljenik je odgovorio da mu je naravno žao a nije imao namjeru nikoga ozlijediti no ukoliko je došlo do ozljeđivanja on izražava kajanje. 

 

Kada je okrivljeniku predočeno da je u ranijem iskazu naveo da ga je kritične zgode napao J. Š. i to šakom u predio glave, a s obzirom da na raspravi navodi da su ga napala dvojica momaka, pa upitan što je od toga istina navodi da je istina ono što on iskazuje na raspravi a ne zna iz kojeg razloga to nije rekao i u ranijem iskazu. Kada je okrivljeniku predočeno da je u ranijem iskazu naveo da je istina da je na J. Š. bacio barsku stolicu te ga pogodio sa lopatom koju je prethodno uzeo od djelatnika Č., okrivljenik je odgovorio da mu je takav iskaz sugerirao branitelj kako bi pred sudom skupljao bodove. Upitan sa strane suda da li se je tijekom vještačenja očitovao o konzumaciji alkohola okrivljenik to potvrđuje dodajući da nije obrazlagao na koji je način i što pio te iz kakvih čaša i slično. Upitan sa strane suca da objasni razlike u svojem iskazu odnosno da objasni svoju tvrdnju da na raspravi iskazuje istinu kako nakon udarca glavom o tlo više ne zna što se događalo a prilikom prvog ispitivanja kod državnog odvjetnika je detaljno opisao događaj okrivljenik je odgovorio da to treba pitati njegovog branitelja, a kada mu sudac nije htio zamijeniti branitelja drugim smatra da će biti nepravedno osuđen.

 

Imajući u vidu ovakove, prethodno izložene tvrdnje optuženika o konzumaciji alkohola kritičnog dana, ali i njegove tvrdnje izložene na raspravi kako su njegovi psihički problemi krenuli prije više mjeseci kao i okolnost neuzimanja propisane terapije, valja reći da je u tijeku postupka provedeno psihijatrijsko vještačenje okrivljenika i to najprije tijekom prethodnog postupka a potom i na raspravi, a provedeno je i toksikološko vještačenje okrivljenika.

 

Toksikološki vještak ing. Z.2 K.1 u svojem pisanom nalazu i mišljenju tijekom prethodnog postupka je naveo da je za potrebe psihijatrijskog vještačenja bilo potrebno utvrditi moguću koncentraciju apsolutnog alkohola u krvi okrivljenika R. K.1 u vrijeme događaja imajući u vidu navode okrivljenika o vrsti i količini konzumiranog alkohola na dan događaja koje je naveo psihijatrijskom vještaku a koji je naveo da je 04.12.2019. oko 15 sati započeo s konzumacijom alkoholnog pića te je do događaja popio sedam do osam čaša od 2 dcl kuhanog crnog vina te da je prestao piti oko ponoći uz negiranje da je bilo što drugo pio, a uz podatke da je visok 176 cm i težak 75 kg. Vještak je dalje naveo da je prosječna jakost kuhanog crnog vina 8,7 vol. postotaka jer kuhanjem iz crnog vina dio alkohola ispari pa osoba tjelesnih karakteristika okrivljenika može imati tzv. maksimalnu teoretsku koncentraciju apsolutnog alkohola u krvi od 1,89 g/kg do 2,15 g/kg, no od početka konzumacije pa do događaja dio konzumiranog alkohola se razgradi pa bi se teoretski u krvi okrivljenika u vrijeme događaja moglo naći između 0,70 i 0,96 g/kg apsolutnog alkohola ovisno o tome da li je popio sedam ili osam čaša kuhanog crnog vina od 2 deci, a kod te koncentracije apsolutnog alkohola u krvi većina ljudi se nalazi u pripitom stanju za koje je karakteristično da dolazi do sve jačeg narušavanja središnjeg živčanog sustava, osobe su razdražljive pa su moguće svađe i tučnjave a intelektualne funkcije se pogoršavaju. Međutim, toksikološki vještak ističe da nije moguće sa sigurnošću utvrditi kolika je bila stvarna alkoholiziranost okrivljenika kritične zgode jer od okrivljenika nisu uzeti uzorci krvi i mokraće radi analize. I na raspravi je toksikološki vještak iskazao da u cijelosti ostaje kod svojeg pisanog nalaza i mišljenja što je ukratko i ponovio, te je potom odgovarao na posebna pitanja obrane objašnjavajući da bi u slučaju uzimanja hrane, a što nije uzeto u obzir, apsolutna koncentracija alkohola u krvi okrivljenika mogla samo biti niža a ne viša od one koju je izračunao.

 

Psihijatrijski vještak dr. Ž. M. u svojem je pisanom nalazu i mišljenju, u prethodnom postupku, naveo da vještačenje temelji i na dostupnoj medicinskoj dokumentaciji i na vlastitoj opservaciji i neuropsihijatrijskoj obradi okrivljenika. Nakon detaljno izložene dostupne medicinske dokumentacije, glede vlastite opservacije i obrade okrivljenika vještak navodi da je psihijatrijski intervju i pregled R. K.1 učinio u Zatvoru u … kada je ispitanik bio urednog ponašanja i ophođenja tako da je potrebna obrada učinjena bez poteškoća. Nakon podataka o djetinjstvu i ranijem životu okrivljenika koji se navode u vještvu okrivljenik je vještaku opisao kako je počeo piti sa 19 godina ali ne redovito već prilikom proslava i slično kada bi pio pivo ili vino, a tijekom inkriminiranog dana navodi da je popio sedam do osam čaša kuhanog vina a čaše su bile po dva deci, te je naveo da nije sklon uzimanju droga ali da je probao marihuanu, a opisao je i probleme sa kockom. Vještak navodi da se je okrivljenik detaljno izjasnio o konzumaciji alkohola kritičnog dana te je u intervjuu vještaku naveo da je počeo piti 04.12.2019. kada je došao na posao oko 15 sati, te je do incidentnog događaja 05.12.2019. popio sedam do osam čaša od dva deci crnog kuhanog vina te se osjećao dobro i prestao je piti oko ponoći, te osim kuhanog vina nije pio ništa drugo dodajući da je visok 176cm i težak 75 kg. Dodao je da je kritičnog dana ujutro popio tabletu Prazina od 25 mg i Dijazepam od 10 mg. Nadalje je psihijatrijski vještak naveo da se je tijekom obrade R. K.1 deklarirao kao osoba čije se intelektualno funkcioniranje odvija na boljem prosječnom nivou, emocionalno sniženog kapaciteta, nezrelih i nestabilnih odlika osobnosti i sa elementima disocijalnog tako da se može govoriti o miješanom poremećaju ličnosti. Navodi da je zbog psihičkih tegoba okrivljenik bio hospitalno liječen 2019. te mu je postavljena dijagnoza akutnog psihotičnog poremećaja i neodređene neorganske psihoze kod osobe sa poremećajem ličnosti, pa mu je u tom smislu ordinirana psihofarmakološka medikacija još i uz Prazine i Dijazepam. Što se tiče zabilježene konzumacije alkohola vještak navodi da se ona odvija u fazi zlouporabe no tendira sindromu ovisnosti. Vještak nadalje navodi da cijeneći okrivljenikov način i stil življenja, strukturu ličnosti i razvoj psihičke bolesti kao i prateće psihičke poteškoće, akutnu alkoholiziranost te dinamiku samog događaja, te situacijske uvjete u kojima se nalazio okrivljeni, zaključuje da je to sve zajedno svakako utjecalo na okrivljenikovo ponašanje i odlučivanje tako da je njegova mogućnost shvaćanja značenja svojeg postupanja kao i vladanja svojom voljom bila smanjena i to bitno. Preporučuje izricanje sigurnosne mjere psihijatrijskog liječenja čime bi se umanjila opasnost za okolinu s obzirom da postoji značajna vjerojatnost od ponavljanja kaznenih djela pa i težeg stupnja. Na kraju je vještak naveo da je psihičko stanje ispitanika stabilno i kompenzirano tako da je on u mogućnosti sudjelovati u raspravi, odgovarati na pitanja i davati upute svojem branitelju, te vještak zaključno navodi kako je mišljenja da je okrivljenik raspravno sposoban.

 

Psihijatrijski vještak dr. Ž. M. i na raspravi je u svojem nalazu i mišljenju također naveo da u cijelosti ostaje kod svoje psihijatrijske ekspertize i zaključka koji je iznio.

Potom je vještak odgovarao na posebna pitanja obrane, pa je na pitanje branitelja  da li su okolnosti da je oštećenik optužio okrivljenika za krađu novca te da je došlo i do fizičkog kontakta, mogle biti od utjecaja a s obzirom na zdravstveno stanje okrivljenika, na njegovu ubrojivost i dovesti ga do razdraženosti i prepasti vještak je odgovorio kako je prilikom izrade svog vještva uzeo u obzir psihičke smetnje koje proizlaze iz ličnosti optuženog kao i njegovo već ranije registrirano ponašanje a isto tako prilikom procjene ubrojivosti imao je u vidu da je akutna alkoholiziranost mogla u određenom smislu potencirati takvo ponašanje, a imajući u vidu iskaz oštećenika ističe da ne nalazi elemenata koji bi govorili da se okrivljenik našao u izrazito ugrožavajućoj životnoj situaciji, te ostaje kod svojeg ranijeg mišljenja dodajući kako smatra  da je okrivljenikovo cjelokupno vladanje i odlučivanje bilo bitno smanjeno a imajući u vidu sve ono što je ranije naveo.

 

Nalaze i mišljenja toksikološkog vještaka ing. Z.2 K.1 i psihijatrijskog vještaka dr. Ž. M. sud je u cijelosti prihvatio jer su isti dani od stručnih osoba, na temelju dostupnih podataka, dokumentacije i stručne opservacije, na temelju pravila znanosti struke i iskustva svakog od imenovanih vještaka.

 

Iz nalaza i mišljenja toksikološkog vještaka ing. Z.2 K.1 sud je utvrdio da se stvarna koncentracija alkohola u krvi okrivljenika ne može sa sigurnošću utvrditi jer od istoga nisu izuzeti uzorci krvi i mokraće, a da je na temelju okrivljenikovih navoda danih psihijatrijskom vještaku okrivljenik tempore criminis mogao biti u pripitom stanju čije su karakteristike narušavanje središnjeg živčanog sustava i razdražljivost te se intelektualne funkcije pogoršavaju.

 

Iz prihvaćenog nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka ovaj sud je sa sigurnošću utvrdio da je okrivljenik raspravno sposoban s obzirom da je njegovo stanje stabilizirano i kompenzirano, te je utvrdio da je okrivljenik tempore criminis bitno smanjeno ubrojiv zbog njegove strukture ličnosti i razvoja psihičke bolesti te psihičkih poteškoća, akutne alkoholiziranosti, te dinamike događaja i situacijskih uvjeta događaja. Osim toga, podaci vještva  psihijatrijskog vještaka opovrgavaju tvrdnje okrivljenika da se vještaku nije izjasnio o količini i vrsti konzumiranog pića kritičnog dana pa čak i o vrsti čaša iz kojih je pio, a prije njegovog iznošenja tvrdnje na raspravi da se uslijed udarca glavom o tlo odnosno beton više ne sjeća zbivanja kritičnog dana.

 

I spisu priložena medicinska dokumentacija (l. 27) opovrgava tvrdnje okrivljenika o tome kako je idućeg dana nakon kritičnog događaja ležao kod kuće zbog zadobivenog udarca u glavu ali nije tražio liječničku pomoć, budući na listu 27 sudskog spisa prileži dokumentacija Zavoda Grada … prema kojoj je 05.12.2019. u 17 sati okrivljenik zatražio liječničku pomoć navodeći da je prethodnog dana bio u tučnjavi te zadobio lakši udarac u bok i glavu parijetalno desno bez vidljivih kontuzija te se osjeća dobro i negira bilo kakve tegobe te negira krize svijesti, glavobolju, neurološke ispade, mučninu, povraćanje, te je postavljena dijagnoza kontuzije kuka.

 

Imajući u vidu prethodno izloženu obranu okrivljenika i prilikom prvog ispitivanja i na raspravi, unatoč djelomičnom mijenjanju i nadopunjavanju iste, vidljivo je da okrivljenik u ovom postupku ne osporava da je kritične zgode bio na kritičnom mjestu tj. na mjestu svoga rada ispred adventske kućice H. k. gdje je došao u sukob sa svojim poslodavcem, kojeg u jednom navratu precizira imenom J. Š. a u drugom navratu označava kao jednog od ispitanih nadređenih mu svjedoka, no u oba navrata opisuje da do sukoba dolazi jer ga je poslodavac optužio da mu uzima novce odnosno da je do događaja došlo zbog sumnje da je otuđio novac iz blagajne, pa je očigledno između okrivljenika i oštećenika tim povodom došlo do verbalnog sukoba, no okrivljenik tvrdi da je potom i fizički napadnut pri čemu u jednom navratu tvrdi da ga je napao oštećenik a u drugom navratu tvrdi da ga je napao oštećenik i još jedna njemu nadređena osoba.

 

Da je u sukobu kritičnog dana oštećenik J. Š. ozlijeđen proizlazi iz medicinske dokumentacije koja je priložena u spisu, a da je te zgode zadobio tešku tjelesnu ozljedu proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka dr. P. B.2.

 

Naime, sudskomedicinski vještak dr. P. B.2 u svojem nalazu i mišljenju, tijekom prethodnog postupka, navodi da se za oštećenog J. Š. u povijesti bolesti K. S. m. od 05.12.2019. navodi da je dobio udarac u lijevo rame lopatom, te se navodi status: klinički luksacija lijevog ramena koja se spontano reponira tijekom pregleda. Prvotno reducirane i bolne kretnje, potom kretnje punog opsega uz terminalnu osjetljivost. Ostalo uredan NCS palac aktivno odiže. Nalaz RTG: kongruentan odnos zglobnih tijela bez akutne koštane traume, te je postavljena dijagnoza dislokacija ramenog zgloba i zadana terapija imobilizacije. Nadalje vještak navodi da je prema toj medicinskoj dokumentaciji oštećeni J. Š. zadobio iščašenje lijevog ramena a ta ozljeda prema kvalifikaciji predstavlja tešku tjelesnu ozljedu koja je nastala udarcem nekim tupotvrdim sredstvom u predio lijevog ramena. Vještak navodi da u svezi podataka u spisu je udarac drvenom lopatom u predio lijevog ramena bitno vjerojatniji mehanizam nastanka ove ozljede od udarca bačenom barskom stolicom. Dodaje da je za nastanak ozljede, uzimajući u obzir da je tijekom pregleda došlo do spontane repozicije iščašenja, dostatan bio već i udarac zadan silom srednjeg intenziteta.

 

Ispitan na raspravi sudskomedicinski vještak dr. P. B.2 navodi da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja kojeg je dao u pismenom obliku dodajući da je vještačenje ozljeda kod oštećenog provedeno temeljem medicinske dokumentacije koja je i uložena u spis, a iz te medicinske dokumentacije jasno proizlazi da je kod oštećenika postavljena dijagnoza iščašenja ramena, što prema kvalifikaciji predstavlja tešku tjelesnu ozljedu. Odgovarajući na pitanja okrivljenika vještak je naveo da u spis nije uložena RTG snimka, te nije uobičajeno da se ista predaje no pacijent ju može zatražiti, već se pohranjuje na CD u bolničkoj arhivi. Posebno upitan sudskomedicinski vještak navodi da ne postoji razlog da netko drugi osim radiologa očitava RTG snimku budući su radiolozi ti koji su jedini s obzirom na njihovu specijalizaciju koji mogu očitati radiološke snimke. Ovo je vještak pojasnio i objašnjavajući da radiolog očitava snimku i daje nalaz kao što laboratorij pregledava krv pa izdaje nalaze.

 

Nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka dr. P. B.2 sud je u cijelosti prihvatio jer je isti dan od stručne osobe na temelju pregledane relevantne medicinske dokumentacije, jasno i određeno a na temelju pravila znanosti struke i iskustva.

 

Iz nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka dr. P. B.2 sud je utvrdio da je oštećeni J. Š. kritične zgode zadobio iščašenje lijevog ramena što je teška tjelesna ozljeda nastala udarcem tupotvrdog sredstva a vjerojatnije udarcem lopatom nego li udarcem barske stolice, a za što je bio dostatan i udarac srednjeg intenziteta.

 

Stoga u ovom postupku preostaje za utvrditi u kojim je okolnostima kritične zgode ozlijeđen oštećenik.

 

Oštećeni J. Š. saslušan u svojstvu svjedoka najprije je u prethodnom postupku iskazao da je vlasnik uslužne djelatnosti H. k. te je radio na adventu u Z. na lokaciji u …, gdje je na prodaju nudio hranu i piće, a kod njega je radio K.1 R. te je 4./5. prosinac 2019. radio smjenu od 16 do 23 sata, a u toj smjeni je radio i on sam te je primijetio kada je K.1 novce od jedne narudžbe pospremio u svoj džep, te je po završetku smjene, nakon čišćenja kućice, oko ponoći, upitao okrivljenika da isprazni lijevi vanjski džep od svoje jakne u koji je ranije vidio da je spremio novac od one narudžbe i to iznos od 20,00 kuna a što je okrivljeni odbijao učiniti držeći ruku u istom džepu pa je tada u jednom trenutku okrivljeniku primio tu ruku i povukao je pa je okrivljeniku iz džepa izvukao bunt novčanica u raznim apoenima, oko 600,00 do 700,00 kuna, koje je oduzeo od okrivljenika, koji je počeo vikati da mu vrati njegove novce, na što mu je odgovorio da to nije njegov novac nego da su to novci koje je otuđio iz obrta, na što je okrivljeni počeo na njega nasrtati a čemu su svjedočili K.2 L. i S.1 K.2. Nadalje oštećeni navodi da se okrivljenik udaljio u smjeru sjevera odnosno … ali se vratio nakon oko 3 minute noseći veću barsku stolicu koju je bacio na njega i pogodio ga u lijevo rame, a zatim se okrivljeni ponovno udaljio u istom smjeru pa se ponovno vratio nakon otprilike 3 minute noseći u rukama drvenu lopatu s kojom ga je udario i to opet u predio lijevog ramena a prije čega je istom lopatom udario i K.2 L. te se trčeći udaljio. Svjedok navodi da je lopatu s kojom ga je udario okrivljenik ostavio ispred ugostiteljske kućice a onda je došao jedan djelatnik Č. koji je tražio natrag svoju lopatu. Oštećenik potom ističe da ga je nakon toga L. odvezao na liječnički pregled u Kliniku za … gdje mu je pružena liječnička pomoć s obzirom da je dobio iščašenje lijevog ramena.

 

Ispitan na raspravi oštećenik iskazuje kako je kritičnog dana vidio da je okrivljeni spremio u džep novac pa mu je tek kasnije rekao da isprazni džep što je okrivljeni odbio no onda je izvadio iz džepa smotani bunt novčanica od po 10 i 20 kuna, tako da je posumnjao da je okrivljeni krao od kućice, no onda se okrivljeni počeo agresivno ponašati, unositi mu se „u facu“ te ga je počeo napadati a onda je otišao, no vratio se nakon oko 3 minute sa barskom stolicom i sa udaljenosti od oko pet metara tu je stolicu bacio prema njemu i pogodio ga u rame, a nakon tog se okrivljeni opet „izgubio“ te se vratio trčeći sa lopatom te ga je sa tom lopatom udario a nakon toga je udario još jednog djelatnika i nakon udaraca je pobjegao.

 

Kada je oštećeniku pročitan njegov raniji iskaz svjedok je istaknuo da iskazuje različito jer se ne sjeća što je točno iskazivao ranije no ipak smatra da je to identično. Dodatno je pojasnio da je od kritične zgode prošlo puno vremena. Na traženje branitelja da precizira izuzimanje novaca od okrivljenika svjedok je ustvrdio da se toga baš i ne sjeća dodajući da je okrivljeniku novac samo odjedanput ispao, dodajući da nije primjenjivao silu prema okrivljeniku. Odgovara da je novac uzeo tako da se sagnuo i podignuo ga sa poda. Tvrdi da se ne sjeća da bi udario okrivljenika. Na posebna pitanja suda oštećeni je odgovorio da je novac uzeo zbog sumnje da je okrivljenik sav taj novac otuđio iz njegove kućice. Međutim, oštećeni posebno upitan poriče da bi primijenio silu prema okrivljeniku tvrdeći da je okrivljeni nasrtao na njega i unosio mu se „u facu“ a upitan da to pojasni s obzirom na razliku u visini između njega i okrivljenika oštećeni ističe da se ne sjeća kako je to bilo moguće, ali ga je okrivljenik istovremeno odgurivao rukama o prsa, no on sa okrivljenikom nije ostvario fizički kontakt.

 

Iz ovako prethodno izloženih iskaza oštećenika vidljivo je da je oštećenik u oba navrata opisao isti povod za nastanak spora sa okrivljenikom u tome što je imao sumnje da ga okrivljenik potkrada budući je vidio da je zadržao 20,00 kuna od jedne narudžbe u svojem džepu, radi čega je kasnije tražio od okrivljenika da isprazni džep ali potom oštećeni koji je u prvom iskazu opisao kako je silom izvukao okrivljenikovu ruku iz džepa sa novcem i zadržao izvučenih 600,00 do 700,00 kuna, na raspravi tvrdi da je okrivljeniku novac zapravo ispao pa ga je tako on sagnuvši se uzeo, te poriče da bi uopće primijenio silu prema okrivljeniku i ostvario fizički kontakt s njim osim što je okrivljenik na njega nasrtao i odgurivao ga rukama o prsa.

 

Upravo o tim okolnostima u kojima oštećenik mijenja svoj iskaz a tu izmjenu obrazlaže protjekom vremena i kvalitetom svojeg sjećanja, ispitani su svjedoci K.2 L. i S.1 K.2.

 

Svjedok K.2 L. iskazuje da je kritične zgode kao zaposlenik bio na kritičnom mjestu ali nije mogao cijelo vrijeme vidjeti stranke, a poznato mu je, jer je to čuo od drugih, da je okrivljeni krao od oštećenog a oštećeni je to „skužio“ te je izveo okrivljenika i rekao mu da iznese novce i tada je došlo do galame radi koje je pristupio i vidio daljnji tijek događaja u kojem se K.1 „izvlačio“ pa su se oni pogurali a novac je pao na pod, nakon čega je okrivljenik otrčao pa se je kasnije vratio i bacio drveni stol ili stolicu na oštećenika i ponovno pobjegao, a kasnije opet došao sa lopatom kojom je udario Š. u rame. Posebno upitan svjedok odgovara da nije bilo udaranja nego s okrivljeni i oštećeni jedan drugog odgurivali. Posebno upitan ističe da ne zna da li je taj predmet tj. drveni stol ili stolica koju je okrivljeni bacio na oštećenog njega doista i pogodio no vidio je da je okrivljeni udario oštećenog lopatom. Nadalje odgovara da je vidio kako je okrivljeni taj stol ili stolicu uzeo sa terase sa druge kućice pa je iz tog razloga on sam to kasnije vratio toj drugoj kućici.

 

Svjedokinja S.1 K.2 u svojem iskazu navodi kako je kritične zgode bila na terasi oštećenikove adventske kućice ali nije vidjela početak događaja nego je vidjela da je počela tučnjava, a okrivljeni je pobjegao i potom se vratio sa visokom drvenom stolicom koju je bacio na oštećenog i tu su se … tu je bio njihov kontakt nakon čega je okrivljeni opet pobjegao i vratio se trčeći noseći lopatu s kojom je najprije zamahivao a potom udario oštećenika. Posebno upitana odgovara da nije vidjela da bi oštećeni odgurnuo okrivljenika tako da bi on pao na tlo. Upitana kakva je bila tučnjava za koju je navela da je vidjela kada je počela tučnjava svjedokinja odgovara da je to bilo odgurivanje otvorenim dlanovima. 

 

Kada se dovedu u međusobnu vezu iskazi svjedoka K.2 L. kojemu je oštećenik poslodavac, i svjedokinje S.1 K.2, te iskaz oštećenika dan u prethodnom postupku, tada ovaj sud smatra da je povod kritičnom događaju odnosno verbalnom sukobu između okrivljenog i oštećenog bilo to što je oštećenik smatrao da ga okrivljenik potkrada dok je radio za njega na Adventu u njegovoj H. k. a radi čega je nakon završetka smjene od okrivljenika tražio da izvadi novac iz džepa a što je okrivljeni odbio učiniti pa mu je oštešćenik na silu izvukao ruku sa novcima iz džepa i novac mu oduzeo, a nakon čega je došlo i do fizičkog sukoba između okrivljenika i oštećenika odnosno odgurivanja koji fizički sukob je prekinut tako da je okrivljenik otišao s tog mjesta i nakon kraćeg vremena se, očito uzevši barsku stolicu sa neke druge terase drugog objekta na Adventu u Z. vratio i istu barsku stolicu bacio na oštećenika i tom ga je barskom stolicom udario u rame i potom pobjegao, ali se potom ponovno vratio noseći lopatu kojom je najprije zamahivao a potom udario oštećenog J. Š. u lijevo rame, a po koju je lopatu potom došao djelatnik Č. i tražio svoju lopatu.

 

Naime, iskazi ispitanih svjedoka K.2 L. i S.1 K.2 u navedenim okolnostima se mogu dovesti u logičnu međusobnu vezu ali i u vezu sa iskazom oštećenika kojeg je dao u prethodnom postupku i u tim se okolnostima ti iskazi na jedan životno logičan način međusobno nadopunjuju, a isto se pak može dovesti u logičnu vezu i sa iskazom okrivljenika koji je dan prilikom prvog ispitivanja u dijelu u kojem je naveo da je istina da je bacio stolicu na oštećenika i da je istina da ga je udario sa lopatom radi nastalog sukoba oko novca. Iz takvog utvrđenja ovog suda vidljivo je da sud nije prihvatio izmjene oštećenog svjedoka J. Š. koje on iznosi na raspravi, već ovaj sud smatra da je oštećenik takvom izmjenom svojeg iskaza zapravo nastojao minimizirati svoju ulogu i postupanje koje je dovelo do eskalacije sukoba odnosno otkloniti da bi primijenio silu prema okrivljeniku u izvlačenju i uzimanju novca od njega. Nasuprot tako neprihvaćenim izmjenama iskaza oštećenika ovaj sud smatra da je oštećenik istinito iskazivao prilikom  iskazivanja u prethodnom postupku i stoga prihvaća taj njegov iskaz a ne njegovu izmjenu, također sud prihvaća iskaze svjedoka L. i K.2 u svim okolnostima u kojima su ti iskazi međusobno suglasni u bitnim okolnostima te se nadopunjuju na jedan logičan i životno uvjerljiv način.

 

Prihvaćajući iskaz oštećenika prije njegove izmjene odnosno njegov iskaz dan u prethodnom postupku ovaj sud je utvrdio da je oštećenik na silu izvlačio novac iz okrivljenikovog džepa te mu te novce oduzeo nasrčući na njega fizički čime je ostvaren napad na okrivljenika ali u djelovanju okrivljenika kada on barskom stolicom gađa oštećenika a potom ga udara lopatom izostaje element istovremenosti reakcije na napad i time je otklonjeno da bi on djelovao bilo u nužnoj obrani bilo uslijed jake prepasti prouzročene napadom a kako to obrana formulira u pitanjima psihijatrijskom vještaku, jer je napad  na okrivljenog tj. fizički kontakt između okrivljenog i oštećenog prestao kada je okrivljeni otišao sa kritičnog mjesta, te se on, po ocjeni ovog suda, očito revoltiran ovakvim zbivanjima i time što mu je oštećeni na silu uzeo novce vratio na mjesto događaja noseći visoku barsku stolicu tj. sredstvo koje je podobno za ozljeđivanje druge osobe te ju je bacio na oštećenog i stolica je pogodila oštećenika, da bi potom ponovno otišao i ponovno se vratio sa lopatom koja je također sredstvo podobno za ozljeđivanje druge osobe, te je sa istom udario oštećenika u predio lijevog ramena.

 

Stoga ovaj sud smatra da je okrivljenik očito revoltiran prethodnim postupanjem oštećenika prema njemu, svjestan da gađanjem drvenom barskom stolicom i udaranjem lopate može ozlijediti drugu osobu, i postupao u cilju da drugu osobu tj. oštećenika ozlijedi. Nadalje je sa sigurnošću utvrđeno da je upravo uslijed tih udaraca kod oštećenika i nastupjela teška tjelesna ozljeda opisana po liječniku vještaku.

 

Naime, okrivljenik je ubrojiv što znači da je svjestan svojeg ponašanja i može vladati svojom voljom ali su te njegove sposobnosti shvaćanja vlastitih postupaka bitno smanjene kao i sposobnost vladanja vlastitom voljom.

 

              Slijedom svega do sada izloženog ovaj sud smatra da su se u postupanju okrivljenika kritične zgode stekla sva zakonom propisana, kako objektivna tako i subjektivna obilježja inkriminiranog kaznenog djela teške kaznene ozljede pa ga je za isto i oglasio krivim.

Odlučujući o kaznenopravnoj sankciji koju će primijeniti na optuženika sud je imao u vidu sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa je tako olakotnim cijenio na strani optuženika činjenicu da je on tempore criminis bitno smanjeno ubrojiv, a imao je u vidu i njegovu životnu dob budući je djelo počinio sa 24 godine života kada je dakle tek prestao biti mlađi punoljetnik, a sud je imao u vidu i navode okrivljenika da mu je žao ukoliko je nekoga ozlijedio.

 

Otegotnim je ovaj sud na strani okrivljenika cijenio njegovu raniju višestruku osuđivanost zbog raznovrsnih kaznenih djela među kojima je i kazneno djelo lake tjelesne ozljede odnosno djelo sa istim zaštitnim objektom kao i u konkretnom slučaju za koji mu se sudi.

 

Osim što je sud imao u vidu sve prethodno izložene okolnosti koje se tiču ličnosti počinitelja, imao je u vidu i okolnosti koje se tiču počinjenog djela odnosno težinu počinjenog djela, stupanj krivnje s kojim je isto počinjeno, kao i težinu povrjeđivanja zaštićenog dobra.

 

Cijeneći dakle sve prethodno navedene okolnosti sud je optuženiku, temeljem u izreci citiranog zakonskog propisa, osudio na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci cijeneći takvu kaznu zatvora, primjerenom ali i neophodnom da bi se na okrivljenika konačno u dovoljnoj mjeri utjecalo da prestane sa vršenjem kaznenih djela.

 

Dakle, kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci ovaj sud smatra nužnom da bi se kod okrivljenika ostvarila ona svrha kažnjavanja koja se naziva specijalnom prevencijom i kako bi se istog otklonilo od daljnjeg vršenja kaznenih djela jer smatra da se drugom vrstom kazne, a niti u manjem trajanju ta svrha ne bi mogla postići. 

 

Nadalje valja reći da ovaj sud smatra kaznu zatvora od sedam mjeseci na koju je okrivljenik osuđen primjerenom i nužnom i za ostvarivanje ostalih zakonom propisanih svrha kažnjavanja tj. primjerenom da se njome izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, da se njome jača povjerenje građana u pravni poredak te da se njome utječe osim na počinitelja i na sve druge građane da ne čine kaznena djela, te da kod svih jača svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.  Osim toga, ovakva kazna zavora omogućit će okrivljeniku ponovno adekvatno i kvalitetno uključivanje u društvo i njegove općeprihvaćene vrijednosti.

 

Na temelju izričitog zakonskog propisa citiranog u izreci ove presude, optuženiku se ima u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 05. prosinca 2019.g., pa nadalje.

 

Potom je sud našao da su ispunjene zakonske pretpostavke za izricanje optuženiku sigurnosne mjere iz čl. 68 KZ/11, budući iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka proizlazi da je zbog zdravstvenog odnosno psihičkog stanja okrivljenika postoji opasnost od vršenja daljnjih kaznenih djela pa i težih, pa je upravo tu opasnost nužno otkloniti izrečenom sigurnosnom mjerom.

 

Odlučujući o troškovima kaznenog postupka sud je imao u vidu duljinu trajanja i složenost postupka, ali i imovinske prilike optuženika odnosno činjenicu da je isti ne zaposlen i bez imovine, pa ga je sud temeljem u izreci citiranih zakonskih odredbi oslobodio dužnosti snašanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145 st. 2 toč. 1-5 ZKP/08 u cijelosti, kao i snašanja troškova postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti.

 

U Zagrebu, dana 21. svibnja 2020.

                                                                                                                              Sudac:

                                                                                                                              Dubravka Čošić, v.r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest /15/ dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud kao sud II stupnja.   

 

Dostaviti:

• ODO Zagreb na broj KO-DO-2869/2020-1
• optuženi K.1 R. - Zatvor u …
• branitelj po sl.dužnosti J. B.1 odvj.
• u spis