- 1 -              II Kž 210/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 210/2020-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. J.1 i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 17. travnja 2020. broj Kov-8/2020-8, o ukidanju istražnog zatvora i određivanju primjene mjera opreza nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 21. svibnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog M. J.1 i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. i drugih KZ/11., pod točkom I. okrivljenicima M. J.1 i M. J.2 su produljene mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) zabrane približavanja žrtvi M. S. i žrtvi J. O. na udaljenost manju od 100 metara i zabrane uspostavljanja i održavanja izravne ili neizravne veze sa žrtvama M. S. i J. O., pod točkom II. ukinut je istražni zatvor protiv okrivljenog M. J.3 i određena mu je primjena mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. ZKP/08. zabrane približavanja žrtvi M. S. i žrtvi J. O. na udaljenost manju od 100 metara i zabrane uspostavljanja i održavanja izravne ili neizravne veze sa žrtvama M. S. i J. O., a pod točkom III. izreke ukinut je istražni zatvor protiv okrivljenog S. J. i određena mu je primjena mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. ZKP/08. zabrane približavanja žrtvi M. S. i žrtvi J. O. na udaljenost manju od 100 metara i zabrane uspostavljanja i održavanja izravne ili neizravne veze sa žrtvama M. S. i J. O., uz upozorenja svim okrivljenicima da će se u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera opreza, iste zamijeniti istražnim zatvorom.

 

Protiv točke III. tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda.

Žalba državnog odvjetnika dostavljena je na očitovanje okrivljenom S. J. i njegovom branitelju, odvjetniku D. K.

 

Žalba nije osnovana.

 

Protivno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da u konkretnom slučaju postoji osnovana sumnja da je okrivljeni S. J. počinio kazneno djelo stavljeno mu na teret, kao i to da postoje one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od ponavljanja djela na njegovoj strani. Potom je s pravom zaključio da se ista svrha koja bi se postigla primjenom mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. može s uspjehom ostvariti primjenom blažih mjera prema okrivljeniku, i to mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. ZKP/08., dajući valjane razloge za tu odluku.

 

Državni odvjetnik u žalbi opisuje okolnosti počinjenja kaznenog djela ubojstva u pokušaju za koje je okrivljeni S. J. osnovano sumnjiv, ističući da je okrivljenik te večeri žrtve prvi puta vidio te za napad nije bilo nikakvog jasnog povoda. Smatra da se zbog toga opasnost od ponavljanja djela na njegovoj strani ne može otkloniti samo mjerama opreza koje mu je izrekao prvostupanjski sud.

 

Međutim, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, izrečene mjere opreza okrivljeniku za sada se ukazuju dostatnima za otklanjanje postojeće iteracijske opasnosti, koju prvostupanjski sud osnovano pronalazi u velikoj količini kriminalne volje iskazane prilikom počinjenja terećenog kaznenog djela, bez postojanja konkretnog razloga za takvo postupanje, i u povezanosti s težinom ozljeda koje su tom prilikom zadobili oštećenici.

 

Iz podataka u spisu, točnije izvoda iz kaznene evidencije i pribavljenih podataka o dosadašnjem životu mlađeg punoljetnika S. J. (list 799-803 i 805-807 spisa) proizlazi da isti do sada nije bio kazneno osuđivan niti evidentiran kao počinitelj kaznenih djela, a niti je nadležni centar za socijalnu skrb obitelji mlađeg punoljetnika izricao mjere iz područja obiteljsko-pravne zaštite. S obzirom da je okrivljenik u istražnom zatvoru proveo šest mjeseci, pa je, polazeći od činjenice da se istražni zatvor primjenjuje samo kao krajnja mjera, pravilno prvostupanjski sud zaključio da će svrha istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. ostvariti izrečenim mjerama opreza. Okrivljenik je, k tome, upozoren da će se u slučaju kršenja tih mjera u odnosu na njega odrediti istražni zatvor, a iz dopisa policijske postaje S. (list 972 spisa) proizlazi da se on, za sada, izrečenih mjera opreza pridržava.

 

Budući da žalbenim navodima državnog odvjetnika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti je ispitivanjem istog, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 21. svibnja 2020.