- 1 -              II Kž 211/2020-4

Broj: II Kž 211/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog M. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 24. travnja 2020. broj Kv I-7/20-5., o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 21. svibnja 2020.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba optuženog M. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog M. B. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. B. po branitelju, odvjetniku Ž. G., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom ukinuti istražni zatvor protiv optuženika, odnosno optuženika pustiti na slobodu uz određivanje jedne ili više adekvatnih mjera opreza.

Žalba nije osnovana.

Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog M. B. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora protiv tog optuženika te nesvrhovitosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

Nije u pravu optuženik kada tvrdi kako nije utvrđeno postojanje osnovane sumnje da bi optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., proizlazi iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se optužnica temelji, na koje se pravilno poziva prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Te razloge prihvaća i ovaj sud jer su dovoljni i odgovarajući. Samim time, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispunjena je opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08.

Nasuprot daljnjim žalbenim prigovorima, opasnost da će optuženi M. B. eventualnim puštanjem na slobodu pobjeći i tako postati nedostupan sudu s ciljem izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti, kako to pravilno utvrđuje i valjano obrazlaže prvostupanjski sud, proizlazi iz podataka u spisu predmeta. Naime, razvidno je da je optuženik bio u bijegu od počinjenja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret. Optuženiku nije bilo moguće uručiti pismena upućena mu na adresu prijavljenog prebivališta, a pronađen je i uhićen tek 16. studenog 2019. u N., u B. i H., nakon određenog istražnog zatvora i nakon izdavanja tjeralice, a zatim i europskog uhidbenog naloga, odnosno međunarodne tjeralice, nakon čega je 4. prosinca 2019. izručen Republici Hrvatskoj.

Sve su to okolnosti iz kojih proizlazi konkretna i razborito predvidiva opasnost od bijega i nedostupnosti optuženog M. B., tako da je i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda protiv optuženika i nadalje nužna primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., u cilju otklanjanja postojeće opasnosti od bijega.

Nadalje, protivno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio opravdanost za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora i iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a za svoje je zaključke izložio valjane razloge.

Postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela prvostupanjski sud pravilno utvrđuje u načinu i okolnostima počinjenja kaznenog djela za koje je optuženik prema potvrđenoj optužnici osnovano sumnjiv. Naime, uložena optuženikova bezosjećajna nepopustljivost, bezobzirna upornost i agresivnost tijekom inkriminiranog događaja, u kojem je korišteno vatreno oružje i nož, uz okolnost da se događaj odvijao na javnom mjestu, u nazočnosti većeg broja ljudi, upućuju na postojanje veće kriminalne količine optuženikovog protupravnog postupanja, a time i na konkretnu i razborito predvidivu opasnost da će optuženik, u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti istovrsno kazneno djelo ili dovršiti pokušano.

Uz izložene okolnosti, sud prvog stupnja je pravilno uzeo u obzir raniju osuđivanost optuženika, zbog kaznenog djela nasilničkog ponašanja iz članka 323.a KZ/11. Tom kaznenom djelu svojstveno je obilježje nasilja, što je značajka i kaznenog djela koje se optuženiku aktualno stavlja na teret. Pored toga, kazneno djelo za koje je optuženik u ovom postupku osnovano sumnjiv, počinjeno je tek nekoliko mjeseci nakon što je uvjetno otpušten s izdržavanja kazne izrečene mu prethodnom presudom, kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju četiri mjeseca. Navedeno upućuje na upornost optuženika u činjenju kaznenih djela, a jednako tako i na činjenicu da ni prethodna osuda ni boravak u zatvoru nisu utjecali na njega da svoje ponašanje uskladi s društvenim normama. Naprotiv, optuženikovo protupravno ponašanje je progrediralo, budući da je u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiv da je počinio, teže, kazneno djelo.

Razmatrajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena opasnost od bijega, kao i iteracijska opasnost na strani optuženika, može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora po osnovama iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP/08. Ista svrha, protivno žalbenim navodima optuženika, u ovom stadiju postupka ne bi se mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08.

Žalitelj ujedno smatra da se mjera istražnog zatvora pretvara u izdržavanje kazne, s obzirom na to da je optuženik do sada u istražnom zatvoru proveo "određeno vrijeme" (od 4. prosinca 2019.), čime je postignuta "željena svrha". Ističe se, međutim, žalitelju da prilikom ocjenjivanja povrede načela razmjernosti, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, ovaj sud ocjenjuje da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pri tomu nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 21. svibnja 2020.

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.