Baza je ažurirana 02.06.2025.
zaključno sa NN 76/25
EU 2024/2679
- 1 - II Kž 204/2020-4
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu prema maloljetnoj R. H., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi maloljetnice podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 31. ožujka 2020. broj Kvm-13/2020-6 (Km-1/2020-8), o produljenju privremenog smještaja u ustanovi socijalne skrbi u tijeku postupka nakon podnesenog prijedloga za izricanje maloljetničke sankcije, u sjednici održanoj 21. svibnja 2020.,
r i j e š i o j e :
Odbija se žalba maloljetne R. H. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, u tijeku postupka nakon podnesenog prijedloga za izricanje maloljetničke sankcije prema maloljetnoj R. H., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 65. stavaka 1. i 2. u vezi sa stavkom 4. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19., dalje: ZSM) maloljetnici je produljen privremeni smještaj u ustanovi socijalne skrbi, koji će se izvršavati u Centru za pružanje usluga u zajednici Z. – D.
Protiv tog rješenja žalbu je podnijela maloljetna R. H. po branitelju, odvjetniku M. Š., bez izričitog navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.
Žalba nije osnovana.
Protivno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve zakonom propisane pretpostavke iz članka 65. ZSM za daljnje produljenje privremenog smještaja maloljetnice u ustanovi socijalne skrbi.
Maloljetnica u žalbi osporava postojanje osnovane sumnje, smatrajući da je do sada prikupljeni dokazi ne dovode u vezu s predmetnim kaznenim djelom. Međutim, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, osnovana sumnja da je maloljetna R. H. počinila kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. proizlazi iz dokaza na kojima se temelji podneseni prijedlog za izricanje maloljetničke sankcije i koji su navedeni u prvostupanjskom rješenju pa su stoga ti žalbeni navodi neosnovani.
Također je osnovano prvostupanjski sud zaključio da svi prikupljeni podaci o dosadašnjem životu maloljetne R. H. upućuju na opravdanu bojazan da će ista na slobodi nastaviti sa sličnim protupravnim ponašanjem, zbog čega se ukazuje nužnim izdvojiti je iz primarne obiteljske sredine u svrhu zaštite od daljnjeg ugrožavanja njezinog razvoja.
Naime, iz izvješća pribavljenog od Centra za socijalnu skrb Č. proizlazi da maloljetnica odrasta u obitelji u kojoj je otac većinom odsutan zbog učestalih izdržavanja zatvorskih kazni, dok je majci zbog zanemarivanja djece izrečena mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi. Maloljetna R. od petog razreda osnovne škole počinje neopravdano izostajati s nastave i kršiti kućni red zbog čega su joj izricane pedagoške mjere, dok peti razred nije završila i dalje se ne školuje. Slobodno vrijeme provodi u skitnji u naselju, druži se s djecom i mladima sklonima činjenju kaznenih djela, eksperimentira s galaxyem, a zbog nepoticajne obiteljske sredine ispoljava agresivno i destruktivno ponašanje.
Iz navedenih podataka proizlazi da je maloljetnica visoko rizična mlada osoba, izvan je obrazovnog procesa, nestrukturirano provodi slobodno vrijeme, odrasta u obitelji narušenih odnosa u kojoj je prisutno zanemarivanje djece, a njezino je neprihvatljivo ponašanje došlo do razine osnovane sumnje za učin kaznenog djela iz nadležnosti županijskog suda, pri čijem je počinjenju iskazana znatna upornost. Sve navedene okolnosti, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, opravdavaju produljenje privremenog smještaja maloljetnoj R. H. kao svrhovite zamjene za mjeru istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. jer postoji bojazan od nastavka sličnog kriminalnog ponašanja, a podnesenim je prijedlogom predloženo izricanje odgojne mjere upućivanja u odgojnu ustanovu.
Budući da se utvrđena opasnost do sada uspješno otklanjala primjenom mjere iz članka 65. ZSM i to privremenim smještajem maloljetne R. H. u ustanovu socijalne skrbi - Centru za pružanje usluga u zajednici Z. – D., to je opravdano prvostupanjski sud primjenu navedene mjere produljio. Žalbeni navodi maloljetnice kako nije uzeta u obzir trenutna javnozdravstvena situacija i da će maloljetnica boravkom u toj ustanovi doći u kontakt s većim brojem osoba nisu od utjecaja, budući da se upravo u ustanovama koje pružaju smještaj korisnicima provode pojačane epidemiološke mjere, a ne postoje niti podaci koji ukazuju na ugrožavanje zdravlja maloljetnice.
Stoga, budući da žalbenim navodima maloljetnice nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, a pritom nisu ostvarene ni povrede na koje ovaj sud, u skladu s člankom 494. stavkom 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.