- 1 -              II Kž 206/2020-5

Broj: II Kž 206/2020-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca  Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. A., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 21. travnja 2020. broj Kv I-48/20 (K-82/17), o određivanju istražnog zatvora nakon dopuštene obnove kaznenog postupka, u sjednici održanoj 21. svibnja 2020.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba optuženog I. A. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon dopuštene obnove kaznenog postupka protiv optuženog I. A. zbog kaznenog djela iz članka 246. stavaka 1. i 2. KZ/11. pod točkom I. izreke, na temelju članka 507. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) obustavljeno je izvršenje kazne zatvora protiv osuđenog I. A., koji je presudom Županijskog suda u Zagrebu od 13. veljače 2019. broj K-82/17, pravomoćnom 31. listopada 2019., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Pod točkom II. izreke tog rješenja, na temelju članka 507. stavka 5. ZKP/08. protiv optuženika je određen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žali se optuženik osobno, ne navodeći žalbene osnove, dok iz sadržaja žalbe proizlazi njegov prijedlog da mu se istražni zatvor ukine i zamijeni nekom blažom mjerom.

Žalbu je protiv točke II. istog rješenja optuženik podnio i po branitelju, odvjetniku N. K., zbog "bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona", s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet "vrati" prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno, da se istražni zatvor zamijeni nekom od predloženih mjera opreza.

S obzirom da se podnesene žalbe sadržajno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedinstvena žalba.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim prigovorima optuženika, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud vrednovao sve okolnosti koje su od utjecaja prilikom odlučivanja o postojanju razloga za primjenu mjere istražnog zatvora te je potom pravilno zaključio da protiv optuženika postoje razlozi za primjenu te mjere iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. zbog opasnosti od bijega, kao i da se svrha istražnog zatvora ne može osigurati primjenom drugih blažih mjera.

Naime, s pravom sud prvog stupnja zaključuje da postoji opća pretpostavka za određivanje istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. u vidu postojanja osnovane sumnje, a koja proizlazi iz pravomoćne optužnice i dokaza na kojima se ista temelji, kao i podataka u spisu. Nadalje, protivno žalbenim navodima optuženika, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio i postojanje posebne pretpostavke za određivanje istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. zbog realno predvidive opasnosti od bijega, jer se radi o osobi koja je duže vrijeme bila nedostupna pravosudnim tijelima Republike Hrvatske.

Optuženik u žalbi prigovara da je protiv njega već određen istražni zatvor i to rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 17. travnja 2020. broj Kir-eun-4/2020, na temelju kojeg se nalazi u istražnom zatvoru pa da se stoga nije moglo donijeti još jedno rješenje kojim mu se određuje istražni zatvor. Međutim, iz podataka u spisu, točnije dopisa Centra za dijagnostiku u Z. (list 1298 spisa) proizlazi da je optuženik, nakon što je obustavljeno izvršenje kazne na temelju presude Županijskog suda u Zagrebu broj K-82/17, prepraćen u istražni zatvor Zatvora u Z. i to na temelju pobijanog prvostupanjskog rješenja. Stoga su navedeni žalbeni navodi neosnovani.

Vezano za ostale žalbene navode, a koji se svode na optuženikovo isticanje kako je on samoinicijativno kontaktirao prvostupanjski sud putem e-maila i uputio se u Republiku Hrvatsku zbog postupka koji se protiv njega vodi na Općinskom sudu u Sisku, te dostavljene izjave kako će za trajanja postupka boraviti na adresi u L. u kući od prijatelja, valjan je zaključak prvostupanjskog suda da isti nemaju značaj koji im žalitelj pridaje.

Naime, prilikom prvog ispitivanja kod istražnog suca 3. ožujka 2009. optuženik je poučen o svojoj dužnosti da tijelu koje vodi postupak odmah mora priopćiti svaku promjenu adrese ili namjeru promjene adrese te posljedice ako postupi protivno toj obvezi. Unatoč navedenom, ispitivanje kod istražnog suca je bilo jedini kontakt koji je optuženik tijekom prvostupanjskog postupka imao s pravosudnim tijelima, budući da se nakon toga do njega nije uspjelo doći niti na adresama koje je sam naveo prilikom tog ispitivanja niti na ostalim adresama na kojima je bio formalno prijavljen, odnosno, do kojih su policijski službenici došli operativnim postupanjem, a što je detaljno opisao prvostupanjski sud na str. 4. pobijanog rješenja. Stoga mu je rješenjem tog suda od 14. prosinca 2017. broj Kv I-260/17 određen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., a s obzirom da tuzemna i međunarodna tjeralica i europski uhidbeni nalog nisu polučili rezultat, optuženiku je određeno suđenje u odsutnosti.

Optuženik je prilikom kontakta s prvostupanjskim sudom nakon pravomoćnosti presude, kao svoju adresu naveo ..., G. Z., B., Bosna i Hercegovina, no dostava rješenja koju mu je na tu adresu uputio prvostupanjski sud, vratila se s napomenom "obaviješten, nije podigao pošiljku". Također, isti nije pronađen niti na adresi koju je dostavio prvostupanjskom sudu kao adresu svog boravišta u Republici Hrvatskoj.

Zaključno, sve izložene okolnosti opravdavaju određivanje istražnog zatvora optuženom I. A. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. budući da je isti preko deset godina bio nedostupan tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske, za čije područje ničim nije vezan budući da mu se prijavljeno prebivalište i imovina (obiteljska kuća) nalaze u Bosni i Hercegovini. Također je valjan zaključak prvostupanjskog suda da značaj okolnosti zbog kojih je optuženiku produljen istražni zatvor ne opravdavaju primjenu neke od blažih mjera.

Žalbeni navodi o proteku osam godina od prvog ispitivanja pa do podizanja optužnice nisu ni od kakvog utjecaja, s obzirom da je optuženik prilikom tog ispitivanja dobio jasnu uputu o obavještavanju tijela progona o adresi na kojoj boravi.

Slijedom navedenog, a budući žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 21. svibnja 2020.