- 1 -              II Kž 209/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 209/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. V., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog I. V. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 6. svibnja 2020. broj Kmp-1/2020-18., o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 21. svibnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba optuženog I. V. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog I. V., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog I. V. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi I. V. po branitelju, odvjetniku D. K., "iz svih žalbenih razloga ", s prijedlogom optuženiku ukinuti istražni zatvor ili istražni zatvor zamijeniti nekom drugom blažom mjerom.

 

Žalba nije osnovana.

 

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv optuženog I. V. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, koju žalitelj niti ne osporava, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora i neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama. Stoga nije u pravu žalitelj kada tvrdi kako pobijano rješenje nije dovoljno obrazloženo.

             

Nasuprot daljnjim tvrdnjama žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio opravdanost za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a za svoje je zaključke izložio valjane razloge.

             

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi kako u odnosu na optuženika mlađeg punoljetnika nije dopušteno služiti se podacima o postupcima koji su prema njemu ranije vođeni jer su ti postupci okončani prije njegove punoljetnosti. Protivno tim žalbenim navodima, u skladu s člankom 78. stavcima 1. i 2. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 184/13. i 56/15. - dalje: ZSM/11.), koji se prema članku 107. stavku 1. ZSM odgovarajuće primjenjuje u kaznenom postupku prema mlađem punoljetniku, u postupku prema mlađem punoljetniku pribavljaju se i podaci koji se odnose na njegove osobne i obiteljske prilike te podaci o izrečenim odgojnim mjerama.

 

Postojanje bojazni od ponavljanja kaznenog djela prvostupanjski sud pravilno utvrđuje u podacima koje proizlaze iz nalaza i mišljenja višeg stručnog savjetnika defektologa Općinskog državnog odvjetništva u S., te socijalne anamneze Centra za socijalnu skrb S. Razvidno je da se radi o multirecidivirajućem modelu neprimjerenog ponašanja optuženika, koje je eskaliralo do te mjere da je aktualno osnovano sumnjiv zbog počinjenja težih kaznenih djela. Prema optuženiku mlađem punoljetniku do sada su izrečene sve odgojne mjere koje definira Zakon o sudovima za mladež (,,Narodne novine“, broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19. – dalje: ZSM), pa tako i odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod, koje nisu polučile svrhu. Vidljivo je da je optuženik mlađi punoljetnik bio višestruko tretiran zbog počinjenih raznih kaznenih djela (krađe, razbojništva, nasilnička ponašanja prema članovima obitelji), kao i prekršaja (protiv javnog reda i mira). Osim što je tim kaznenim djelima jednako svojstveno obilježje pribavljanja imovinske koristi, kao i nasilja, što su značajke i kaznenih djela koja se optuženiku aktualno inkriminiraju, pravilno uočava prvostupanjski sud da su kaznena djela za koja je optuženik u ovom postupku osnovano sumnjiv, počinjena tek dva mjeseca nakon što mu je 28. listopada 2019. obustavljena odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod. Izložene okolnosti, imajući u vidu podatak o optuženikovoj nezaposlenosti te činjenici da optuženik nema redovitih izvora prihoda niti imovine u vlasništvu, upućuju na zaključak da je optuženiku činjenje tih i takvih kaznenih djela modalitet pribavljanja sredstava za život, a sukladno tomu i na zaključak o postojanju faktične i stvarne opasnosti od njegova ponovnog činjenja istih ili sličnih kaznenih djela.

 

Sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, protivno žalbenim navodima, upućuju na postojanje vjerojatnosti da će optuženik boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo.

 

Stoga je, protivno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je nužno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženog I. V. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti utvrđene na njegovoj strani. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih odlučnih okolnosti, za sada ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08.

 

Nije u pravu žalitelj niti kada žalbenim tvrdnjama upire na povredu načela razmjernosti jer je "mišljenje defektologa da prema optuženiku treba primijeniti odredbe Zakona o sudovima za mladež ... pa je zadržavanje optuženika u istražnom zatvoru nesrazmjerno očekivanom daljnjem postupanju organa kaznenog gonjenja". Prilikom ocjenjivanja povrede tog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine kaznenih djela za koja je optuženik osnovano sumnjiv, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, te odredbe članka 107. stavka 1. i članka 67. stavka 1. ZSM, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio kako za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti. Takav pravilan zaključak suda prvog stupnja nije doveden u sumnju netočnim navodima žalitelja o sadržaju mišljenja defektologa Općinskog državnog odvjetništva u S., s obzirom na to da je navedenim mišljenjem (listovi 176. do 178. spisa predmeta) prema optuženiku mlađem punoljetniku predložena primjena općih odredbi kaznenog prava.

 

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pritom nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 21. svibnja 2020.

 

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.