- 1 -              II Kž 205/2020-4

Broj: II Kž 205/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. M., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. i člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog S. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 16. siječnja 2020. broj K-1/2018-31., o produljenju primjene mjere opreza nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 21. svibnja 2020.,

r i j e š i o   j e:

              Odbija se žalba optuženog S. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Nepravomoćnom presudom Županijskog suda u Karlovcu optuženi S. M. je proglašen krivim zbog kaznenog djela silovanja u pokušaju iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. i člankom 34. KZ/11., te mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju dvije godine. Ujedno je, primjenom članka 58. stavaka 1. i 7. KZ/11., optuženom S. M. opozvana uvjetna osuda iz pravomoćne presude Općinskog suda u Gospiću od 6. travnja 2017. broj Kmp-2/17., kojom je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 278. stavaka 1. i 3. KZ/11., tako da se kazna zatvora u trajanju šest mjeseci smatra utvrđenom, te je optuženi S. M., na temelju članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine i tri mjeseca.

Nakon donošenja nepravomoćne presude, prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, na temelju članka 98. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), u vezi s člankom 123. stavkom 1. točkom 3. ZKP/08., optuženom S. M. produljena je primjena mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. ZKP/08., i to zabrane približavanja i zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s oštećenom V. B. Na temelju članka 98. stavka 1. ZKP/08. optuženik je upozoren da će se u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera one zamijeniti istražnim zatvorom, a na temelju članka 100. stavka 2. ZKP/08. odlučeno je da mjere opreza nadzire i izvršava Policijska postaja O.

Istim rješenjem, na temelju članka 98. stavka 5. ZKP/08., optuženiku su ukinute mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. ZKP/08., zabrane približavanja i zabrane uspostavljanja ili održavanja veze u odnosu na A. B.

Protiv tog rješenja, u odnosu na odluku o produljenju mjera opreza, žalbu je podnio optuženi S. M. po braniteljici, odvjetnici V. M., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se ukine prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu optuženi S. M. kada osporava zaključak prvostupanjskog suda o postojanju iteracijske opasnosti, zbog koje je bilo potrebno produljiti mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. ZKP/08., ističući kako je optuženik nepravomoćno osuđen zbog inkriminiranog mu kaznenog djela, pa da stoga nema namjeru niti mogućnost ponoviti kazneno djelo.

Suprotno istaknutim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da na strani optuženika i dalje postoji opravdanje za primjenu mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. ZKP/08. Prvostupanjski je sud za svoju odluku dao jasne i određene razloge i to, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo zbog kojeg je nepravomoćno osuđen, tako i u odnosu na postojanje okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela. Potom je pravilno zaključio i valjano obrazložio da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji može ostvariti i primjenom blažih mjera i to mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. ZKP/08.

Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da na strani optuženika i dalje postoje one osobite okolnosti koje upućuju na realnu i razborito predvidivu opasnost od počinjenja novog kaznenog djela. Naime, prvostupanjski je sud posve pravilno naglasio da takva opasnost proizlazi iz okolnosti kaznenog djela zbog kojeg je optuženik nepravomoćno osuđen, odnosno kriminalne količine koja je ostvarena u inkriminiranom događaju. Navedene okolnosti je prvostupanjski sud pravilno povezao s činjenicom dosadašnje kaznene osuđivanosti optuženika, te je pravilno uzeo u obzir višestruku prekršajnu kažnjavanost optuženika. Navedeno, i po ocjeni ovog suda, upućuje na neusklađenost njegovog ranijeg života sa zakonom te ukazuje da dosadašnje osude očito nisu utjecale na njega u smjeru usklađivanja ponašanja s društveno prihvatljivim normama. Naprotiv, njegovo protupravno postupanje je progrediralo, imajući u vidu kazneno djelo zbog kojeg je u ovom postupku nepravomoćno proglašen krivim.

Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da ukupnost utvrđenih okolnosti razboritom predvidivošću upućuje na bojazan optuženikovog ponavljanja kaznenog djela pa je zato prema optuženom S. M. i nadalje nužna primjena određenih mu mjera opreza, kao mjera blažih od istražnog zatvora, koje su istodobno jednako djelotvorne u smislu otklanjanja mogućnosti optuženikovog ponavljanja djela. Osim toga, okolnost da optuženik određene mu mjere opreza do sada nije prekršio, potvrđuje da one ostvaruju svoju svrhu.

Pravilni zaključci prvostupanjskog suda nisu dovedeni u sumnju niti istaknutim žalbenim navodima o tomu da je optuženik zaposlen i da se brine o roditeljima, kao niti isticanjem optuženikova preseljenja na novu adresu, koja je udaljena od adrese stanovanja oštećenice, a koji podatak u spisu predmeta nije ničim dokumentiran.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim prigovorima optuženika nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pritom nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 21. svibnja 2020.

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.