- 1 -              Kž-eun 12/2020-4

 

 

 

 

Broj: Kž-eun 12/2020-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv tražene osobe M. J., zbog kaznenog djela iz čl. 211. st. 2. Kaznenog zakonika Savezne Republike Njemačke, odlučujući o žalbi tražene osobe podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 9. travnja 2020. broj Kv-eun-21/2020-7., u sjednici održanoj 21. svibnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba tražene osobe M. J. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem, pod točkom I. izreke, primjenom odredbe čl. 29. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“ broj 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17., 68/18. i 70/19. – dalje: ZPSKS-EU), odobrena je tražene osobe M. J., državljanina Republike Srbije, sudbenim tijelima Savezne Republike Njemačke, na temelju europskog uhidbenog naloga od 25. lipnja 2019. broj 152 Gs 783/18., izdanog od Općinskog suda u Düsseldorfu, radi vođenja kaznenog postupka za kazneno djelo teškog ubojstva iz čl. 211. st. 2. Kaznenog zakonika Savezne Republike Njemačke, koje kazneno djelo je činjenično opisano u izreci pobijanog rješenja.

 

Pod točkom II. izreke pobijanog rješenja, predaja tražene osobe je odobrena pod uvjetom da se bez dopuštenja Republike Hrvatske, za djela počinjena prije predaje, tražena osoba ne smije kazneno goniti niti se protiv nje smije izvršiti kazna zatvora zbog drugih kaznenih djela u državi izdavanja europskog uhidbenog naloga, da ne smije biti predana drugoj državi članici radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora, te da se ne smije izručiti trećoj državi radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora. 

 

Pod točkom III. izreke pobijanog rješenja, na temelju čl. 35. ZPSKS-EU, određeno je da će predaju tražene osobe nadležnim tijelima Savezne Republike Njemačke izvršiti Ured S.I.Re.N.E. Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnijela tražena osoba M. J., po branitelju B. H., odvjetniku iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno "postupak izručenja" obustaviti i narediti puštanje tražene osobe na slobodu.

 

Spis je, u skladu s odredbom čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), koji se u ovom postupku primjenjuje prema odredbi čl. 132. ZPSKS-EU, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba tražene osobe nije osnovana.

 

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Sud prvog stupnja je, u pogledu odlučnih činjenica, iznio razloge na kojima se zasniva izreka rješenja. U pobijanom rješenju nema proturječnosti između izreke i obrazloženja, a izneseni razlozi su valjani, jasni i bez proturječja.

 

Nije u pravu tražena osoba niti kada ističe da je istekom rokova iz čl. 32. ZPSKS-EU dovedena u pitanje zakonitost postupka, čime da su povrijeđena prava tražene osobe, koja je uhićena 26. siječnja 2020. Na temelju čl. 32. st. 3. ZPSKS-EU rok za predaju tražene osobe može biti produžen, a stavak 4. istog članka propisuje da će sud, ako zbog iznimnih okolnosti o predaji nije moguće odlučiti niti u roku iz stavka 3. tog članka, o tome obavijestiti Eurojust i navesti razloge za prekoračenje roka. Vidljivo je kako se radi o instruktivnim rokovima. Sud Europske unije (u predmetu Francisa Lanigana, broj C-237/15 PPU od 16. srpnja 2015.) je dao tumačenje o trajanju zadržavanja tražene osobe (u istražnom zatvoru), u skladu s čl. 12. Okvirne odluke 2002/584/PUP od 13. lipnja 2002., izmijenjene Okvirnom odlukom Vijeća 2009/299/PUP od 26. veljače 2009. (koje su, sukladno čl. 1. st. 2. ZPSKS-EU, preuzete u hrvatsko zakonodavstvo), te o rokovima i postupcima za donošenje odluke o izvršenju europskog uhidbenog naloga iz čl. 15. i 17. te Okvirne odluke. Sud je odlučio kako odredbe čl. 15. i 17. navedene Okvirne odluke treba tumačiti na način da pravosudno tijelo države izvršenja ostaje u obvezi donijeti odluku o izvršenju europskog uhidbenog naloga i nakon isteka rokova utvrđenih u čl. 17. navedene Okvirne odluke, čak i ako ukupno trajanje razdoblja zadržavanja tražene osobe premašuje rokove, pod uvjetom da to trajanje nije pretjerano s obzirom na obilježja postupka u predmetu iz glavnog postupka.

 

Prijedlogom za obustavu "postupka izručenja", žalitelj zanemaruje kako se radi o odlučivanju o predaji tražene osobe, u postupku koji se vodi sukladno odredbama ZPSKS-EU. Odredbom čl. 24.c st. 1. ZPSKS-EU izrijekom je propisano da sud obustavlja postupak izvršenja europskog uhidbenog naloga ako se tražena osoba više ne nalazi na državnom području Republike Hrvatske ili ako je država izdavanja stavila izvan snage europski uhidbeni nalog. Isto tako, žalitelj ispušta iz vida odredbu čl. 26. st. 2. ZPSKS-EU, kojom je propisano kako istražni zatvor, određen protiv tražene osobe radi predaje, može trajati najdulje do izvršenja rješenja o predaji tražene osobe na temelju čl. 35. ZPSKS-EU.

 

Nije u pravu žalitelj ni kada tvrdi da je prvostupanjski sud trebao pribaviti odluku na temelju koje je izdan europski uhidbeni nalog, koja je navedena u Obrascu A – Dopunske informacije – Schengenskog informacijskog sustava, radi "ispitivanja opravdanosti" europskog uhidbenog naloga.

 

Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako izdani europski uhidbeni nalog ispunjava sve potrebne kriterije sukladno čl. 18. ZPSKS-EU.

 

Naime, iz odredbe čl. 18. toč. 3. ZPSKS-EU proizlazi da europski uhidbeni nalog mora, među ostalim, sadržavati i podatak o uhidbenom nalogu. Predmetni europski uhidbeni nalog to i sadrži. Izvršenim uvidom u spis predmeta Kir-eun-4/2020., odnosno u sadržaj europskog uhidbenog naloga (listovi 126. do 133. spisa), razvidno je kako se predaja tražene osobe traži na temelju nacionalne odluke, uhidbenog naloga za predistražni zatvor od 2. srpnja 2018., u predmetu broj 152 Gs 783/18., izdanog od strane Općinskog suda u Düsseldorfu, a zbog vođenja kaznenog postupka u državi izdavanja. Isto je navedeno u Obrascu A – Dopunske informacije – Schengenskog informacijskog sustava (listovi 20. do 23. spisa). Navod u Obrascu A – Dopunske informacije – Schengenskog informacijskog sustava, "da je tražena osoba prisustvovala raspravi na kojoj je donesena presuda", kraj pravilno utvrđene činjenice da se predaja tražene osobe zahtijeva radi vođenja kaznenog postupka, protivno stavu žalitelja, ne predstavlja odlučnu okolnost.

 

S pravom ističe prvostupanjski sud da je europski uhidbeni nalog, sam za sebe, osnova za postupanje domaćih nadležnih pravosudnih tijela s nadležnim pravosudnim tijelima drugih država članica Europske unije. Sud prvog stupnja je, pri tomu, očito imao u vidu načelo uzajamnog priznavanja između država članica Europske unije (čl. 3. ZPSKS-EU), kao temelja pravosudne suradnje u kaznenopravnim stvarima unutar Europske unije, kao i načelo učinkovite suradnje (čl. 4. ZPSKS-EU), prema kojem su u postupcima prema tom Zakonu nadležna tijela Republike Hrvatske u okviru svoje nadležnosti i u skladu s temeljnim načelima pravnog poretka Republike Hrvatske obvezna postupati tako da se u najvišoj mogućoj mjeri postigne svrha pravosudne suradnje.

 

Nasuprot tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno utvrdio ispunjenje svih pretpostavki za predaju tražene osobe Saveznoj Republici Njemačkoj, radi vođenja kaznenog postupka za kazneno djelo teškog ubojstva iz čl. 211. st. 2. Kaznenog zakonika Savezne Republike Njemačke. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio kako nije ostvaren niti jedan od zakonskih razloga propisanih čl. 20. (obligatorni razlozi) niti iz čl. 21. (fakultativni razlozi) ZPSKS-EU, za odbijanje izvršenja europskog uhidbenog naloga.

 

S obzirom na izloženo, a budući ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom čl. 494. st. 4. ZKP/08., u vezi s čl. 132. ZPSKS-EU, nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 21. svibnja 2020.

 

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.