- 1 -              II Kž 213/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 213/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene D. K. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog Š. K. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 29. travnja 2020. broj Kv I-23/2020-6. (K-40/2014-295.), o odbijanju prijedloga za opoziv rješenja o određivanju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 21. svibnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba optuženog Š. K. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optužene D. K. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 52. KZ/11., odbijen je prijedlog optuženog Š. K. za opoziv rješenja od 14. ožujka 2017. broj Kv I-23/2017-5. (K-40/2014.) kojim je protiv optuženog Š. K. određen istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje: ZKP/08. – I.).

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi Š. K. po branitelju, odvjetniku Z. V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog povrede kaznenog zakona, s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti na ponovno odlučivanje, odnosno pobijano rješenje preinačiti i usvojiti prijedlog optuženika za opoziv rješenja o određivanju istražnog zatvora.

 

Žalbu je podnio i optuženi Š. K. osobno, bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom ukinuti rješenje o određivanju istražnog zatvora.

 

Obje žalbe se sadržajno nadopunjuju, pa će biti razmotrene kao jedna žalba.

 

Žalba nije osnovana.

 

Protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da u konkretnoj situaciji nisu ispunjeni uvjeti za opoziv rješenja o određivanju istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. – I. Sud prvog stupnja je, u pogledu odlučnih činjenica, označio razloge na kojima se zasniva izreka rješenja. U pobijanom rješenju nema proturječnosti između izreke i obrazloženja, a izneseni razlozi su valjani, dostatni, jasni i bez proturječja, te ih u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga nije u pravu žalitelj kada navodi da se pobijano rješenje nedostatno obrazlaže, kao i da je izostalo određeno i potpuno izložiti činjenice, odnosno da je pobijano rješenje kontradiktorno i nerazumljivo, upirući time na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08. – II.).

 

Nije u pravu žalitelj niti kada tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. – II. Žalitelj navodi kako je pobijanim rješenjem teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. – dalje: Konvencija). Žalitelj ispušta iz vida kako je o navedenoj tematici već odlučivao Ustavni sud Republike Hrvatske, te je odlukom od 9. rujna 2019. broj U-III-3638/2019. odbijena ustavna tužba optuženika Š. K., podnesena zbog navodnih povreda iz članka 14. stavka 2., članka 22., članka 25. i članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav). Međutim, osim djelomičnog parafraziranja teksta navedenih odredbi Konvencije i Ustava, te opširnog polemiziranja s političkim, društvenim i ekonomskim prilikama u Republici Hrvatskoj, kao i kritiziranja rada pojedinih institucija u Republici Hrvatskoj, žalitelj navedene povrede konkretno ne obrazlaže. Iz sadržaja žalbe proizlazi da žalitelj iznosi neslaganje sa zaključcima prvostupanjskog suda, a time u biti isključivo osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

 

Odredbom članka 126. ZKP/08. – II. propisano je da će sud koji je odredio ili produljio istražni zatvor rješenjem opozvati odluku o istražnom zatvoru, ako nakon njezinog donošenja, a prije zatvaranja okrivljenika, utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih je istražni zatvor bio određen ili zakonski uvjeti za njegovo određivanje.

 

Žalbenim tvrdnjama kako je Republiku Hrvatsku napustio zbog ekonomskih razloga, te kako nije želio opstruirati kazneni postupak i kako se nije skrivao niti bježao, optuženik ponavlja navode iznesene u žalbi podnesenoj na rješenje o određivanju istražnog zatvora, koja žalba je odbijena rješenjem ovog suda od 4. veljače 2019. broj II Kž-408/2018-7. Time optuženik nastoji ishoditi novu ocjenu, pravilno, utvrđenih okolnosti iz pravomoćnog rješenja o određivanju istražnog zatvora, ali ne izlaže okolnosti koje bi opravdale primjenu članka 126. ZKP/08. – II.

 

Naime, iz spisa predmeta je razvidno da je optuženi Š. K., prilikom prvog ispitivanja pred Županijskim državnim odvjetništvom u Varaždinu (listovi 2882. i 2882. spisa predmeta), potvrdio kao točnu svoju adresu prebivališta u Č., ... Tada je optuženik bio uredno poučen prema članku 272. stavku 2. ZKP/08. – I., da je dužan odazvati se svakom pozivu i odmah priopćiti svaku promjenu adrese ili namjeru promjene adrese, te je bio pravilno upozoren na posljedice ako ne postupi po toj obvezi, a iskazao je da je primio i razumio uručenu mu pouku o pravima. Navedeno se žalbenim tvrdnjama ni ne osporava. Međutim, unatoč tomu, dostava pismena optuženiku, na adresu koju je sam naveo prilikom prvog ispitivanja, vratila se s napomenom "obaviješten, nije podigao pošiljku". Navedena adresa je bila jedina sudu raspoloživa, a njegovu novu adresu stanovanja nije mogla utvrditi niti policija izvršenom terenskom provjerom. Isto tako, niti naloženo izdavanje objave radi potrage optuženika i obavijesti suda o njegovoj adresi, nije bilo uspješno, te je optuženik sudu ostao nedostupan. Usprkos svim danim poukama i upozorenjima, optuženik nije sam obavijestio sud kako namjerava promijeniti prebivalište, niti je dostavio sudu svoju novu adresu stanovanja, već je tek na temelju izdanog europskog uhidbenog naloga uhićen u Ujedinjenom Kraljevstvu 18. rujna 2018.

 

Sve navedene okolnosti je prvostupanjski sud, rješenjem od 14. ožujka 2917. broj Kv I-23/2017-5. (K-40/2014.), pravilno utvrdio, te je pravilno zaključio kako one predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na bijeg i skrivanje optuženika od tijela kaznenog progona Republike Hrvatske, a time i opstruiranje redovitog tijeka kaznenog postupka. Stoga je prvostupanjski sud, citiranim rješenjem, osnovano odredio istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. – I., pa nisu ispunjeni uvjeti za opoziv rješenja u smislu članka 126. ZKP/08. – II.

 

Kraj takvog stanja stvari, žalbeno isticanje kako je optuženik uhićen i nalazi se u ekstradicijskom pritvoru, te kako predstoji njegova predaja Republici Hrvatskoj, pa da će tako optuženik biti dostupan u kaznenom postupku, ne predstavlja okolnost koja bi, sukladno čl. 126. ZKP/08. – II., dovela do zaključka kako nisu postojali razlozi zbog kojih je istražni zatvor određen ili kako nisu postojali zakonski uvjeti za određivanje istražnog zatvora. Navedeno, naime, predstavlja očekivanu posljedicu izdavanja europskog uhidbenog naloga nakon donošenja rješenja kojim je protiv optuženika određen istražni zatvor.

 

Tvrdnja optuženika kako je u Ujedinjenom Kraljevstvu uredno prijavio adresu na kojoj boravi, koja činjenica nije mogla ostati nepoznata nadležnim tijelima u Republici Hrvatskoj, također ne predstavlja okolnost koja bi bila od odlučnog značaja u smislu članka 126. ZKP/08. – II. Žalitelj zanemaruje kako je, nakon utvrđene nedostupnosti optuženika, nadležno pravosudno tijelo posegnulo za zakonitim raspoloživim sredstvom osiguranja optuženikove dostupnosti, europskim uhidbenim nalogom. Pritom, optuženik ponovno gubi iz vida da je bila njegova dužnost obavijestiti sud o promjeni adrese, na što je bio upozoren, no, to optuženik nije učinio više od dvije godine otkako je postao nedostupan sudu. Novu adresu u Ujedinjenom Kraljevstvu je javio sudu tek nakon uhićenja, dostavom žalbe od 18. prosinca 2018., podnesene na rješenje o određivanju istražnog zatvora.

 

Stoga je ocjena i ovog drugostupanjskog suda da i nadalje postoje razlozi zbog kojih je određen istražni zatvor protiv optuženika, zbog čega je prvostupanjski sud s pravom odbio prijedlog optuženika za opoziv rješenja o određivanju istražnog zatvora, pa je žalbu optuženog Š. K. trebalo odbiti kao neosnovanu.

 

Pravilnost pobijanog rješenje nije dovedena u sumnju ni žalbenim prigovorima kako je sudac R. K. bio član vijeća koje je donijelo pobijano rješenje, što je "protivno svim pravilima sudačke struke", jer je bio predsjednik vijeća koje je donijelo rješenje o određivanju istražnog zatvora protiv optuženika, čiji opoziv optuženik sada predlaže. Naime, slučajevi kada je sudac isključen od obavljanja sudačke dužnosti propisani su pravilima o izuzeću, u članku 32. stavku 1. ZKP/08. U ovoj odredbi, sa taksativno navedenim razlozima kada je suca potrebno izuzeti, nije propisan slučaj kada je sudac bio predsjednik vijeća koje je odlučivalo o istražnom zatvoru protiv optuženika u istom predmetu.

 

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pri tomu nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 21. svibnja 2020.

 

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.