Baza je ažurirana 22.05.2025. 

zaključno sa NN 74/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Kzz 6/2020-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Kzz 6/2020-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda, Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr.  C. S. C. d.o.o. i dr., zbog prekršaja iz čl. 144. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača i dr., odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 5. svibnja 2020. broj ZPP-DO-33/2016-6, podignutim protiv pravomoćne presude koju čine presuda Prekršajnog suda u Vrbovcu od 22. ožujka 2013. broj Pp7 G-71/12 i presuda Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 9. prosinca 2015. broj Gž-3983/13, u sjednici održanoj 21. svibnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je presudom koju čine presuda Prekršajnog suda u Vrbovcu od 22. ožujka 2013. broj Pp7 G-71/12 i presuda Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 9. prosinca 2015. broj Gž-3983/13 počinjena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. toč. 3. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07., 39/13. i 157/13.; dalje u tekstu: PZ/13.) u vezi s čl. 13. st. 1. i 5. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07.; dalje u tekstu: PZ/07.), pa se pobijana presuda preinačuje na način da se izriče:

 

Na temelju čl. 181. toč. 5. Prekršajnog zakona (PZ/13.) protiv

 

okr. pravne osobe C. S. C. d.o.o. (ostali podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

 

okr. I. V. (ostali podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

 

ODBIJA SE OPTUŽBA

 

da bi:

 

od točno neutvrđenog dana pa do inspekcijske kontrole poslovanja dana 12. siječnja 2012. navodeći u općim uvjetima prodaje na poleđini kupoprodajnog ugovora u poglavlju “OBAVIJEST“ da „Kupac može na način propisan Zakonom o zaštiti potrošača čl. 33. u roku od 14 dana od primitka ove obavijesti raskinuti ugovor ...Proizvod mora biti neoštećen, neupotrebljavan, nepromijenjen, kompletan sa svim pripadajućim dijelovima koji su isporučeni s istim te u originalnoj ambalaži u kojoj je kupac primio proizvod“ obavljali nepoštenu zavaravajuću poslovnu praksu u potrošačkim ugovorima sklopljenim izvan poslovnih prostorija trgovca koja je u skladu s člankom 108. Zakona o zaštiti potrošača zabranjena, a ugovor s naprijed navedenom obaviješću sklopili su i u domu kupca B. S. u Z., ...,

 

dakle, okr. pravna osoba C. S. C. d.o.o. u kojoj je okr. I. V. odgovorna osoba obavljali zavaravajuću nepoštenu poslovnu praksu koja je zabranjena,

 

pa da bi time  počinili, okr. pravna osoba C. S. C. d.o.o. prekršaj iz čl. 144. st. 1. podst. 40. Zakona o zaštiti potrošača i okr. I. V. odgovorna osoba u pravnoj osobi prekršaj iz čl. 144. st. 2. u vezi s čl. 144. st. 1. podst. 40. Zakona o zaštiti potrošača.

 

Na temelju čl. 140. st. 1. i 2. PZ/13. troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. toč. 2. do 4., 5. i 7. PZ/13. padaju na teret proračunskih sredstava.

 

 

Obrazloženje

 

Pravomoćnom presudom koju čine presuda prekršajnog suda u Vrbovcu od 22. ožujka 2013. broj Pp7 G-71/12 i presuda Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 9. prosinca 2015. broj Gž-3983/13 proglašeni su krivima te su izrečene novčane kazne okr. TD C. S. C. d.o.o. i okr. I. V. zbog prekršaja iz čl. 144. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača i dr.

 

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za zaštitu zakonitosti (dalje u tekstu: zahtjev) protiv navedene pravomoćne presude zbog povrede zakona u čl. 196. toč. 3. u vezi s čl. 13. st. 1. i 5. Prekršajnog zakona, s prijedlogom da se ta presuda preinači i da se protiv okrivljenih optužba odbije.

 

Zahtjev je osnovan.

 

U pravu je državni odvjetnik da je pravomoćnom presudom povrijeđen zakon jer je u žalbenom postupku nastupila (tzv. relativna) zastara prekršajnog progona.

 

Naime, prema čl. 13. st. 1. i 5. PZ/07., koji je važio u vrijeme počinjenja predmetnih prekršaja, prekršajni se progon nije mogao pokrenuti kad protekne dvije godine od počinjenja prekršaja (osim ako posebnim zakonom nije bio propisan dulji zastarni rok - čl. 13. st. 2. PZ/07.) time da nakon svakog prekida zastara počinje ponovno teći. Odredbe o zastari su Zakonom o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 39/13.) izmijenjene na način da prekršajni progon zastarijeva nakon četiri godine (čl. 13. st. 1. PZ), time da se na zastaru prekršajnog progona primjenjuje rok zastare propisan u vrijeme počinjenja prekršaja (čl. 14.c PZ). Ovako uređen institut zastare prekršajnog progona nije izmijenjen novelom iz prosinca 2013. ("Narodne novine" broj 157/13.) niti Zakonom o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 110/15.; dalje u tekstu: ZIDPZ/15.) koji je stupio na snagu u listopadu 2015., dakle prije održavanja drugostupanjske sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o podnijetim žalbama. Ovdje odmah valja istaknuti da je prema čl. 31. st. 1. prijelaznih i završnih odredaba ZIDPZ/15. prekršajni postupak pokrenut prije stupanja na snagu toga zakona trebalo nastaviti i pravomoćno dovršiti po postupovnim odredbama Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07., 39/13. i 157/13.), što je, među ostalim, od značaja i za odluku o troškovima ovog prekršajnog postupka.

 

Nadalje, prema podacima u spisu razvidno je da je prvostupanjski prekršajni postupak proveden povodom optužnog prijedloga iz ožujka 2012. te da je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud zaprimio spis predmeta radi odlučivanja o žalbama okrivljene pravne i okrivljene odgovorne osobe 27. lipnja 2013. Iduća radnja u postupku bila je donošenje drugostupanjske odluke na sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2015., dakle nakon proteka više od dvije godine u kojem razdoblju nisu poduzimane procesne radnje koje bi prekinule zastaru. Stoga je u trenutku odlučivanja o žalbama već bila nastupila zastara prekršajnog progona iz čl. 13. st. 1. PZ/07. što je primjenom čl. 196. toč. 3. PZ/13. iziskivalo izricanje odbijajuće presude.

 

Prema tome, kako u vrijeme donošenja odluke o žalbama više nije bilo uvjeta za prekršajni progon, u pravu je državni odvjetnik da je ostvarena povreda zakona u čl. 196. toč. 3. PZ/13 u vezi s čl. 13. st. 1. i 5. PZ/07. pa je pobijana presuda ispravnom primjenom zakona preinačena na način da je optužba odbijena. Shodno tome i troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. toč. 2. do 4. PZ/13. padaju na teret proračunskih sredstava, a supsidijarnom primjenom odredaba kaznenog procesnog prava na teret proračunskih sredstava padaju i troškovi obrane iz čl. 138. st. 2. toč. 5. i 7. PZ/13., koji stav je izražen u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Kzz-32/16, Kzz-53/17, Kzz-48/2017, Kzz-16/17, Kzz-47/2018).

 

Slijedom navedenog, na temelju čl. 513. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.) odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 21. svibnja 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu