- 1 -              I Kž 251/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 251/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

             

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog R. Ž., zbog kaznenog djela iz članka 272. stavaka 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04. i 84/05., dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 25. studenog 2019. broj Kov-4/2019-10, u sjednici održanoj 21. svibnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba okrivljenog R. Ž. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, odbijen je kao neosnovan prijedlog okrivljenog R. Ž. za izdvajanje iz spisa kao nezakonitih dokaza i to, zapisnika o pretrazi doma i drugih prostora (list 981-986 spisa), potvrde o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj 0511987 (list 987 spisa), potvrde o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj 0511987 (list 988 spisa), zapisnika o ispitivanju svjedoka S. G. (list 1240-1241 spisa) i svjedoka N. R. (list 1246-1248 spisa).

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni R. Ž. po branitelju, odvjetniku S. J., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se donese „rješenje kojim se iz sudskog spisa kao nezakoniti dokazi izdvajaju zapisnik o pretrazi doma i drugih prostorija (list 981-986), potvrde o privremenom oduzimanju predmeta (list 987 i 988), te zapisnici o ispitivanju svjedoka N. R. i S. G. (listovi 1240-1241 i 1246-1248)“. Okrivljenik je podnio žalbu i po branitelju, odvjetniku G. M., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se iz spisa izdvoje nezakoniti dokazi.

 

Budući da se obje žalbe branitelja okrivljenika međusobno sadržajno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedinstvena žalba.

 

Spis je, u skladu s odredbom članka 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.-19) u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08.-19 dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Okrivljenik u žalbi ističe da je prvostupanjskim rješenjem ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-19 koja se sastoji u izostanku razloga o odlučnim činjenicama, a da su razlozi koji su izneseni nerazumljivi i proturječni.

 

Protivno tim žalbenim navodima u žalbama, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora (sa potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta) te zapisnici o ispitivanju svjedoka S. G. i svjedoka N. R. nisu nezakoniti dokazi. Za ovakav svoj zaključak prvostupanjski je sud dao valjane, potpune i jasne razloge iz kojih smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o nezakonitim dokazima, a navedeni razlozi nisu proturječni pa je takav prijedlog za izdvajanje nezakonitih dokaza s pravom i odbio kao neosnovan. Stoga nije ostvarena citirana postupovna povreda koja se ističe u žalbi.

 

Prije svega treba napomenuti da je okrivljenik već podnio istovjetni prijedlog za izdvajanje iz spisa kao nezakonitih dokaza i to zapisnika o pretrazi doma i drugih prostora (sa potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta) te zapisnika o ispitivanju navedenih svjedoka u odgovoru na optužnicu podignutu pred Općinskim sudom u Rijeci. Navedeni prijedlog za izdvajanje nezakonitih dokaza je pravomoćnim rješenjem koje čine rješenje tog suda od 30. listopada 2017. broj Kov-349/2017. i rješenje Županijskog suda u Rijeci od 31. listopada 2018. broj Kž-566/2017. odbijen kao neosnovan.

 

Nakon toga se Općinski sud u Rijeci rješenjem od 30. siječnja 2019. broj Kov-349/2017-16 proglasio stvarno nenadležnim za postupanje u kaznenom predmetu protiv okrivljenika zbog kaznenog djela iz članka 272. stavka 1. i 3. ZKP/97. te odlučio da se spis nakon pravomoćnosti dostavi Županijskom sudu u Rijeci kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.

 

Okrivljenik je na optužnom vijeću pred Županijskim sudom u Rijeci podnio zahtjev za izuzeće sudaca S. C. i S. Š. koji su u drugom stupnju odlučivali o žalbi na rješenje Općinskog suda u Rijeci od 30. listopada 2017. broj Kov-349/2017., a taj je zahtjev odbijen rješenjem predsjednika Županijskog suda u Rijeci od 2. listopada 2019. broj Su-401/2019. kao neosnovan, pa nema zapreke da navedeni suci odlučuju o tom prijedlogu. Isto tako okrivljenik je na tom optužnom vijeću ponovio istovjetni prijedlog za izdvajanje nezakonitih dokaza (o kojem je već pravomoćno odlučeno), a koji je sada odbijen pobijanim rješenjem kao neosnovan. Osim toga, treba napomenuti da je meritorno odlučivanje o ponovljenom prijedlogu za izdvajanje nezakonitih dokaza u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 8. ožujka 2019. broj Su-IV-28/19-9.

 

Okrivljenik u žalbi u bitnome smatra da mu je prilikom poduzimanja pretrage stana i drugih prostorija 20. prosinca 2016. povrijeđeno pravo na obranu time što nije pozvan niti jedan branitelj, a radi se o obveznoj obrani.

 

Naime, iz podataka u spisu proizlazi da je okrivljeni R. Ž. uhićen 15. prosinca 2016. kada mu je predana pouka o pravima te je istoga dana uzeo branitelja. Istražni zatvor određen je 16. prosinca 2016., a pretraga doma izvršena je na temelju naloga suca istrage od 19. prosinca idućeg dana kada je okrivljeniku ponovno predana pouka o pravima. Iz zapisnika o pretrazi proizlazi da je pretraga provedena u prisutnosti dva svjedoka, okrivljenik je poučen da ima pravo obavijestiti branitelja te je tom prilikom odbio uzeti branitelja, za oduzete predmete izdane su i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, a zapisnik o pretrazi je potpisan od strane okrivljenika te isti nije imao primjedbi.

 

Točno je da sukladno članku 66. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.-17) okrivljenik mora imati branitelja od donošenja odluke kojom je protiv njega određen pritvor ili istražni zatvor.

 

Međutim, prema odredbi članka 253. stavka 1. ZKP/08-17 prije pretrage će se osoba na koju se odnosi nalog o pretrazi poučiti da ima pravo izvijestiti branitelja koji može biti prisutan pretrazi. Direktivom 2013/48/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2016. (dalje: Direktiva) je također određen pravo na pristup odvjetniku u kaznenom postupku (članak 3. Direktive) u takvom trenutku i na takav način da omogućava praktično i učinkovito ostvarenje prava obrane, time da je odricanje od prava na pristup branitelja moguće ako je osumnjičena ili optužena osoba usmeno ili pisano, jednostavnim i razumljivim jezikom upozorena o jasnim i dovoljnim informacijama o sadržaju prava na pristup branitelju i mogućim posljedicama odricanja od tog prava te ako je odricanje dano dobrovoljno i nedvosmisleno (članak 9. Direktive).

 

Kako bi ovo pravo bilo suštinski ostvareno, nužno je da okrivljenik bude jasno i na njemu razumljiv način upozoren da ima pravo na pristup branitelja, čemu služi i pouka o pravima iz članka 239. ZKP/08-17. Stoga, kako je okrivljenik odmah po uhićenju 15. prosinca 2016. primio pouku o pravima koja uključuje pravo na branitelja kojeg je i uzeo, dok je pretraga doma izvršena 20. prosinca 2016. kada je ponovno dobio pouku o pravima, te je prije same pretrage poučen o pravu da u odnosu na radnju pretrage može izvijestiti branitelja pa je isto odbio te je zapisnik potpisan od strane okrivljenika te isti nije imao primjedbi, te kako iz ničega ne proizlazi sumnja da okrivljenik ne bi bio na razumljiv način poučen o navedenom pravu, prilikom provođenja dokazne radnje pretrage nisu povrijeđene odredbe ZKP/08., a niti s obzirom na odredbe Direktive nije povrijeđeno pravo obrane jer okrivljeniku nije onemogućen stvarni pristup branitelju.

 

Budući da je pretraga doma i drugih prostorija naložena odlukom suda, utemeljenom na zakonu te je iz zapisnika jasno da su prilikom provođenja pretrage poštovane sve relevantne odredbe ZKP/08.-17, dok nije utvrđena povreda prava na obranu na koju se poziva žalitelj, a niti kojeg drugog prava, to je osnovano i pravilno prvostupanjski sud ocijenio da se ovdje ne radi o nezakonitim dokazima.

 

Nije u pravu okrivljenik ni kada ističe da su zapisnici o ispitivanju svjedoka S. G. i N. R. nezakoniti dokazi jer sadrže opis službenih bilješki o obavljenom obavijesnom razgovoru s okrivljenikom pa kao takvi ne mogu biti u spisu.

 

Naime, svjedoci S. G. i N. R. ispitani su kod državnog odvjetnika tijekom istrage u svojstvu pravosudnih policajaca na okolnost provođenja dokazne radnje pretrage doma i drugih prostorija. Oni su iskazivali o tome kako je provedena dokazna radnja pretrage, kada su doveli, a potom i odveli okrivljenika te o tome što je okrivljenik rekao roditeljima prilikom provođenja te dokazne radnje. Dakle, tom su prilikom oni provodili službene radnje u okviru svojih ovlasti kao pravosudni policajci, budući da su okrivljenika kao pratnja doveli na provođenje dokazne radnje pretrage doma i drugih prostorija. Te ovlasti ne obuhvaćaju prikupljanje obavijesti od građana u smislu članka 208. ZKP/08-17, kako se to u žalbi tvrdi, pa se u konkretnom slučaju ne radi o obavijestima koji su prikupljene od građana prilikom provođenja izvida kaznenih djela koje se trebaju sukladno odredbi članka 86. stavka 4. u vezi s člankom 3. ZKP/08.-17 izdvojiti iz spisa.

 

Prema tome, ne radi se niti o nezakonitim dokazima kako se to u žalbi tvrdi pa ih je prvostupanjski sud s pravom odbio izdvojiti iz spisa.

 

Slijedom navedenog, a budući da ispitivanjem prvostupanjskog rješenja nije nađeno da su ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 21. svibnja 2020.