- 1 -              Rev-x 1019/2017-5

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 1019/2017-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja V. B. iz Z., OIB: ... i drugotužitelja T. B. iz Z., OIB: ... , koje zastupa punomoćnik J. B. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. V. iz Z., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik N. R., odvjetnik u Z., radi isplate, i u pravnoj stvari protutužitelja H. V. iz Z., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik N. R., odvjetnik u Z., protiv prvotuženika  V. B. iz Z., OIB: ... i drugotuženika T. B. iz Z., OIB: ... , koje zastupa punomoćnik J. B. P., odvjetnik u Z., radi raskida ugovora i isplate, odlučujući o reviziji tuženika – protutužitelja H. V., protiv presude Županijskog suda u Osijeku br. Gž-967/17-2 od 6. srpnja 2017., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu br. P-3421/15 (P-1089/16) od 31. prosinca 2017., u sjednici održanoj 20. svibnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku br. Gž-967/17-2 od 6. srpnja 2017. i predmet vraća istom drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

 

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja preinačen  podneskom od 26. siječnja 2011. koji glasi:

„Tuženik je dužan tužitelju isplatiti iznos od 748.965,17 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. prosinca 1997. g. do isplate i nadoknaditi mu parnični trošak sve u roku od 15 dana.“

 

II. Odbija se protutužbeni zahtjev protutužitelja koji glasi:

 

„I. Raskida se Ugovor o kupoprodaji sklopljen dana 31. prosinca 1997. godine između tuženika – protutužitelja H. V. i tužitelja – protutuženika V. B., na kojemu je potpis ugovornih strana ovjeren dana 31. 12. 1997. godine po javnom bilježniku L. Š.-S. iz Z., pod brojevima OV-12036/97 i OV-12038/97.

II. Tužitelj – protutuženik dužan je isplatiti tuženiku – protutužitelju iznos od 570.128,12 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. 07. 2002. g. pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Tužitelj – protutuženik dužan je naknaditi tuženiku – protutužitelju trošak parničnog postupka u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

 

III. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog parničnog postupka,

 

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. te je odlučeno:

„Nalaže se tuženiku – protutužitelju da tužiteljima – protutuženicima isplati iznos od 748.965,17 kn sa zateznim kamatama po Uredbi o visini stope zatezne kamate (NN br. 28/96, 72/02 i 153/04) počev od 31. prosinca 1997. pa do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. godine u visini eskontne stope HNB uvećane za pet postotnih poena te od 1. kolovoza 2015. godine po stopi zatezne kamate određen za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

Drugostupanjskim rješenjem ukinuta je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom II., podtočke II. i III. te pod točkom III. (odluka o trošku) te je u tome dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, s time da je odluka o troškovima postupka ostavljena za konačnu odluku.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 i 28/13 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući revizijskom sudu preinačiti drugostupanjsku presudu i odlučiti o žalbi tužitelja – protutuženika na način da potvrdi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke, podredno ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugoostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, sve uz nadoknadu tuženiku troškova revizijskog postupka.

 

Tužitelji su podnijeli odgovor na reviziju predlažući revizijskom sudu odbiti reviziju kao neosnovanu, uz nadoknadu tužiteljima troškova odgovora na reviziju.

 

Revizija je osnovana.

 

Predmet spora revizijskog postupka je zahtjev tužitelja isplatu 748.965,17 kn (kao povrata kupoprodajne cijene) s pripadajućom zateznom kamatom s osnove učinaka raskida ugovora.

 

U skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U postupku koji je prethodio revizijskom utvrđeno je:

 

- da su između tuženika – protutužitelja i B. d.o.o. 24. listopada 1994. i 30. studenoga 1994. najprije sklopljeni ugovori o građenju,

 

- da je 9. prosinca 1997. sklopljen Ugovor između tuženika – protutužitelja kao naručitelja te B. d.o.o. i V. B. (prednika tužitelja – protutuženika) kao izvođača radova, kojim je ugovoreno da će na ime radova na uređenju i rekonstrukciji stanova V. B. pod kumulativno ugovorenim uvjetima pripasti u vlasništvo umjesto isplate ugovorene cijene radova stan „A“  na desnoj strani stubišta, da je za taj stan ishođena uporabna dozvola 16. veljače 2001.,

 

- da je tuženik uselio u stan „B“ 1998. godine

 

- da je čl. 8. tog Ugovora određeno da prednik tužitelja solidarno i cijelom svojom imovinom jamči za ispunjenje svih obveza koje za B. d.o.o. proizlaze iz tog Ugovora i Ugovora od 30. studenoga 1994. (izgradnja dvoetažnog stana),

 

- da je kupoprodajnim ugovorom od 31. prosinca 1997. tuženik – protutužitelj prodao predniku tužitelja - protutuženikaVjekoslavu Brundiću (kupcu – ocu tužitelja) dvoetažni stan u potkrovlju površine oko 130 m2 u Z., ... u zgradi na kč. br. 5160/4 dvije kuće popisni broj 4483 i dvorište u ... sa 700 m2, upisane u zk. ul. br. 5405 k.o. G. Z. uz ugovorenu kupoprodajnu cijenu od 270.000,00 DEM u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan isplate (čl. 2. Ugovora),

 

- da su se ugovorne strane suglasile da će kupac platiti kupoprodajnu cijenu tako što tražbinu u iznosu 212.500,00 DEM u protuvrijednosti kuna koju mu je ustupilo poduzeće B. d.o.o. na temelju Ugovora o cesiji od 23. studenoga 1997. i čije je ispunjenje ovlašten zahtijevati od prodavatelja stavlja u prijeboj s potraživanjem prodavatelja po osnovi cijene stana određene u čl. 2. Ugovora, a da će razliku cijene u iznosu 57.500,00 DEM u protuvrijednosti kuna, koja razlika preostaje po odbitku kupoprodajne cijene stana i iznosa prebijene tražbine, plati prodavatelju u tri obroka po dospijeću ugovorenom čl. 3. Ugovora.

 

- da su se ugovorne strane suglasile da prodavatelj pridržava vlasništvo predmetnog stana, kao i posjed stana s izdavanjem isprave i ovlaštenja za upis u zemljišne knjige sve dok se kumulativno ne ispune uvjeti iz čl. 4. st. 1. toč. 1. do 4. Ugovora (kada V. B. u cijelosti isplati H. V. razliku cijene u iznosu od DEM 57.500,00 kn u protuvrijednosti kuna, utvrđenom u čl. 3. ugovora, kada B. d.o.o. izvrši sve preostale radove temeljem Ugovora o građenju od 30. studenoga 1994. između H. V. kao naručitelja i B. d.o.o. kao izvođača, kao i ugovora od 9. prosinca 1997., kada H. V. ishodi uporabnu dozvolu za cjelokupno izvedenu rekonstrukciju potkrovlja, tj. za oba dvoetažna stana u potkrovlju, kada H. V. podnese zahtjev za uknjižbu prava vlasništva stanova u zemljišne knjige)

 

- da je tuženik – protutužitelj protutužbom podnesenom sudu 30. srpnja 2002. zatražio donošenje konstitutivne presude o raskidu ugovora o kupoprodaji od 31. prosinca 1997. zbog neispunjenja ugovornih obveza od strane prednika protutužitelja iz navedenih ugovora o građenju,

 

- da je tuženik - protutužitelj sklopio Ugovor o kupoprodaji predmetnog stana s kupcem A. F., 30. svibnja 2005.

 

Na temelju takvog utvrđenog činjeničnog stanja, u odnosu na zahtjev za isplatu predmetnog iznosa, s osnove posljedice raskida ugovora, prvostupanjski sud je zahtjev tužitelja – protutuženika ocijenio neosnovanim uz obrazloženje kako u konkretnom slučaju tužitelji – protutuženici nisu dokazali da je tuženik – protutuženik raskinuo ugovor prostom izjavom u skladu s odredbom čl. 124. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje ZOO), zbog čega je i zahtjev za povrat onoga što je prednik tužitelja – protutuženika tuženiku – protutužitelju platio na temelju ispunjenja ugovorna obveze iz ugovora od 31. prosinca 1997., primjenom odredbi čl. 132. ZOO odbio kao neosnovan.

 

Drugostupanjski sud je, suprotno navedenom, zaključio da je tuženik – protutužitelj raskinuo kupoprodajni ugovor od 31. prosinca 1997. jer prednik tužitelja – protutuženika nije ispunio obveze iz ugovora o građenju u roku (koji je bitan sastojak ugovora), niti u naknadnom primjerenom roku nakon što je pozvan na ispunjenje obveze, pa kako nije utvrđeno kada je tuženik - protutužitelj fiksni ugovor održao na snazi i zahtijevao ispunjenje ugovora, niti duljina naknadnog roka za ispunjenje, zaključeno je da je ugovor o kupoprodaji raskinut izjavom kada je tužitelj – protutuženik primio protutužbutužbu, tj. 30. rujna 2002. Zbog toga je preinačio prvostupanjsku presudu i u tome dijelu tužbeni zahtjev prihvatio, pa je primjenom odredbi čl. 132. ZOO obvezao tuženika – protutužitelja isplatiti tužiteljima – protutuženicima ono što je primio u ispunjenju ugovorne obveze s pripadajućim zateznim kamatama.

 

Sporno je u revizijskom postupku je li u konkretnom slučaju ugovor o kupoprodaji od 31. prosinca 1997. raskinut primitkom protututužbe u kojoj tuženik – protutužitelj traži donošenje konstitutivne sudske odluke o raskidu navedenog ugovora, odnosno sadrži li takva protutužba izjavu o raskidu ugovora zbog neispunjenja, je li tuženik – protutužitelj u obvezi vratiti tužiteljima – protutuženicima iznos 784.965,17 kn, odnosno je li taj iznos tuženik – protutužitelj primio na ime kupoprodajne cijene prema ugovoru od 31. prosinca 1997., kao i tijek zateznih kamata na taj iznos.

 

Prema ocjeni revizijskog suda pravilno je zaključio drugostupanjski sud kako podnesena protutužba kojom je tuženik – protutužitelj zbog neispunjenja ugovornih obveza od strane prednika tužitelja – protutuženika zahtijevao donošenje konstitutivne presude o raskidu predmetnog ugovora o kupoprodaji sadrži i izjavu o raskidu ugovora te da je predmetni ugovor o kupoprodaji od 31. prosinca 1997. raskinut kada je tužitelj – protutuženik primio protutužbu (30. rujna 2002.).

 

Neosnovano, tuženik – protutužitelj navodi kako se tužba (konkretno protutužba) s konstitutivnim (pogrešno se u reviziji navodi „kondemnatornim“) zahtjevom ne može smatrati izjavom o raskidu ugovora. Naime, prema pravnom shvaćanju revizijskog suda u situaciji kada izjava o raskidu ugovora zbog neispunjenja nije dana prije pokretanja parnice, odnosno podnošenja protutužbe, značaj te izjave ima podnesena protutužba u kojoj je istaknut zahtjev za raskid ugovora (u skladu s time i odluke revizijskog suda br. Rev-541/05 od 8. veljače 2006. i Rev-1004/07 od 12. studenog 2008.). Tuženik – protutužitelj do zaključenja glavne rasprave (do kada je svakako protekao primjereni naknadni rok za ispunjenje obveze) nije niti tvrdio da bi tužitelji – protutuženici naknadno ispunili svoju obvezu, pa su stoga neosnovani njegovi navodi iz revizije kojima dovodi u pitanje raskid ugovora na kojeg se upravo on pozivao u podnesenoj protutužbi.

 

Međutim, prema ocjeni revizijskog suda osnovano tuženik – protutužitelj ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer drugostupanjska presuda ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama na temelju kojih je zaključeno da je tuženiku – protutužitelju na ime kupoprodajne cijene plaćen iznos 784.965,17 kn (kunska protuvrijednost 212.500,00 DEM), kao ni kada bi mu taj iznos bio plaćen.

 

Naime, drugostupanjski sud u svojoj odluci kojom je, primjenom odredbe čl. 132. ZOO, naložio tuženiku – protutužitelju vratiti tužiteljima – protutuženicima kupoprodajnu cijenu u iznosu 748.965,17 kn (kao protuvrijednost 212.500,00 DEM), navodi kako tužitelji – protutuženici imaju pravo na povrat onoga što im je priznato kao kupoprodajna cijena tj. iznos 212.500,00 DEM.

 

Prema odredbi čl. 132. st. 2. ZOO ako je jedna strana izvršila ugovor potpuno ili djelomično ima pravo da joj se vrati ono što je dala.

 

U konkretnom slučaju je kupoprodajna cijena i način njene isplate određen odredbom čl. 3. Ugovora o kupoprodaji od 31. prosinca 1997. te je pritom potrebno imati na umu i odredbu čl. 2. st. 4. Ugovora od 9. prosinca 1997. sklopljenog između tuženika – protutužitelja kao naručitelja s jedne strane te B. d.o.o. i V. B., prednika tužitelja – protutuženika kao izvođača s druge strane, kojom je određeno koliko će biti ukupno dospjelo potraživanje B. d.o.o. prema tuženiku – protutužitelju nakon izvršenja svih ugovorenih radova.

 

Drugostupanjski sud, međutim, u obrazloženju svoje odluke ne navodi razloge o odlučnim činjenicama na temelju kojih je zaključio da je tuženik – protutužitelj, a sve s obzirom na ugovorenu kupoprodajnu cijenu, način plaćanja te cijene, kao i preuzete ugovorne obveze između stranaka u obvezi vratiti tužiteljima – protutuženicima upravo iznos 748.965,17 kn (kunska protuvrijednost 215.000,00 DEM), odnosno da je upravo predmetni iznos tuženiku – protutužitelju isplaćen na ime kupoprodajne cijene u skladu s ugovorima između stranaka.

 

Također, osnovano navodi tuženik – protutužitelj da drugostupanjski sud u svojoj odluci nije obrazložio niti početak tijeka zateznih kamata na predmetni iznos, odnosno nije obrazložio na temelju čega je utvrdio da je tuženik – protutužitelj u obvezi vratiti tužiteljima – protutuženicima zatezne kamate na navedeni iznos počevši od 31. prosinca 1997., a sve primjenom odredbe čl. 132. st. 5. ZOO prema kojoj je strana koja vraća novac dužna platiti i zateznu kamatu od dana kada je isplatu primila.

 

Zbog počinjene bitna povrede odredaba parničnog postupka propisane odredbom čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, drugostupanjsku presudu nije moguće ispitati.

 

Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, trebalo je ukinuti drugostupanjsku presudi i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovnom postupku, imajući na umu razloge sadržane u obrazloženju ovog rješenja, drugostupanjski će sud o žalbi tuženika – protutužitelja donijeti novu odluku.

 

Odluka o troškovima revizijskog postupka osnovana je primjenom odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 20. svibnja 2020.