- 1 -              Rev 1649/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1649/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tuženika - protutužitelja H. V. (dalje: protutužitelj) iz Z., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik N. R., odvjetnik u Z., protiv prvotužitelja – prvoprotutuženika V. B. iz Z., OIB: ... i drugoprotutuženika T. B. iz Z., OIB: ... , koje zastupa punomoćnik J. B. P., odvjetnik u Z. (dalje: protutuženik), radi raskida ugovora i isplate, odlučujući o reviziji protutužitelja H. V., protiv dijela presude Županijskog suda u Osijeku br. Gž-1194/18-2 od 15. studenoga 2018., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu br. P-772/17-155 od 19. lipnja 2018., u sjednici održanoj 20. svibnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku br. Gž-1194/18-2 od 15. studenoga 2018. i predmet vraća istom drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim dijelom drugostupanjske presude odbijena je djelomično žalba protutužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je odbijen protutužbeni zahtjev za isplatu iznosa 400.724,51 kn sa zateznim kamatama od 30. srpnja 2002. do isplate (toč. I. podtočka II. izreke prvostupanjske presude).

 

Protiv drugostupanjske presude, u odnosu na dio izreke kojim je potvrđena prvostupanjska presude u toč. I. podtočka II. izreke, protutužitelj je podnio reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 i 28/13 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući revizijskom sudu preinačiti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i prihvatiti u cijelosti protutužbeni zahtjev, podredno ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugoostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, sve uz nadoknadu tuženiku troškova revizijskog postupka.

 

Protutuženici su podnijeli su odgovor na reviziju predlažući revizijskom sudu odbiti reviziju kao neosnovanu, uz nadoknadu tužiteljima troškova odgovora na reviziju.

 

Revizija je osnovana.

 

Predmet spora revizijskog postupka je zahtjev protututužitelja za naknadu štete zbog neizvedenih i nesolidno izvedenih radova, zbog izgubljene dobiti zbog nemogućnosti iznajmljivanja stana te za isplatu ugovorne kazne, u ukupnom iznosu 400.724,51 kn u odnosu na koji iznos je zahtjev protutužitelja odbijen.

 

U skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U postupku koji je prethodio revizijskom utvrđeno je:

 

- da su između tuženika i B. d.o.o. 24. listopada 1994. i 30. studenoga 1994. sklopljeni ugovori o građenju kojima je ugovoreno da će izvođač radova B. d.o.o. izvesti graditeljske, obrtničke i instalaterske radove na objektu u ... , u Z., koji se sastoji od dvije stambene jedinice, uz obavezu da se radovi izvedu na temelju glavnog projekta i troškovnika u roku od 180 dana, s danom početka radova 5. prosinca 1994. uz ugovorenu cijenu od 250.000,00 DEM,

 

- da su Ugovorom od 9. prosinca 1997. stranke ugovorile da ukupna vrijednost ugovorenih radova iznosi 212.500,00 DEM, da prihvaćaju Ugovor o cesiji od 23. studenoga 1997. između tužitelja – protutuženika i B. d.o.o., da tužitelj – protutuženik solidarno odgovara za izvođenje radova i jamči za ispunjenje obveza, da su se stranke u čl. 2.6. suglasile da će tuženik – protutužitelj prodati predniku tužitelja – protutuženika desni dvoetažni stan (stan A) koji se nalazi iznad stana obitelji T. za cijenu od 270.000,00 DEM, time da se stavlja u prijeboj potraživanje prednika tužitelja – protutuženika od 212.500,00 DEM (čl. 2.7.),

 

- da je kupoprodajnim ugovorom od 31. prosinca 1997. tuženik – protutužitelj prodao predniku tužitelja V. B. (kupcu – ocu tužitelja) dvoetažni stan u potkrovlju površine oko 130 m2 u Z., ... (stan A), koji se nalazi iznad stana obitelji T., u zgradi na kč. br. 5160/4 kuća popisni broj 4483, sa stavljenim prijebojem tražbine od 212.500,00 DEM uz pridržaj prava vlasništva,

 

- da je svrha navedene kupoprodaje bila da se prednik tužitelja namiri sa svojom tražbinom od tuženika – protutužitelja za vrijednost izvedenih radova,

 

- da je navedeni ugovor o kupoprodaji raskinut primitkom protutužbe 30. rujna 2002.,

 

- da je tuženik – protutužitelj uselio u stan B 1997/1998, a prednik tužitelja – protutuženika u stan A tijekom 2000., ali je prema posjedovnoj parnici iselio iz stana, nakon čega je tuženik – protutužitelj tijekom parnice isti stan prodao A. F. po cijeni od 175.000,00 EUR,

 

- da izvođač nije izveo ugovorene radove u iznosu od 79.647,46 DEM te da je vrijednog nesolidno izvedenih radova 11.126,42 DEM, ali da je nakon očevida u stanu A i vještačenja od strane vještaka građevinske struke utvrđeno da su ovi nedostaci otklonjeni prema zaključenim ugovorima, glavnom projektu i troškovniku,

 

- da nije bilo moguće utvrditi koji radovi nisu izvedeni ili su nesolidno izvedeni (od strane prednika tužitelja – protutuženika) posebno za stan A, a posebno za stan B,

 

- da je tuženik – protutužitelj angažirao treću osobu, K. P., da dovrši radove i otkloni nedostatke na izvršenim radovima

 

Na temelju provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zahtjev tuženika - protutužitelja u iznosu 570.128,12 kn u cijelosti ocijenio neosnovanim uz obrazloženje da je tijekom ovog postupka pravomoćno raskinut ugovor o kupoprodaji stana kojim je tuženik – protutužitelj namjeravao platiti dio cijene radova u iznosu 212.500,00 DEM (od ukupne cijene radova u iznosu 237.500,00 DEM), dok stranke tijekom postupka nisu navele da je navedeni dio cijene plaćen na drugi način, iz čega proizlazi da ugovorena cijena radova po ugovorima najmanje u omjeru 89,47% nije plaćena. Kako je protutužitelj dovršetak radova i otklanjanje nedostataka povjerio trećoj osobi (K. P.) i platio mu 120.000,00 DEM, zaključeno je da je protutužitelj za radove koje mu je trebao prema ugovoru izvesti prednik tužitelja – protutuženika, platio najviše 145.000,00 DEM (120.000,00 DEM K. P. i 25.000,00 DEM predniku tužitelja – protututženika) pa da mu uslijed propusta prednika tužitelja – protutuženika da ispuni svoju ugovornu obvezu izvođenja radova nije nastala nikakva obična šteta, u skladu s odredbom čl. 155. Zakona obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/97, 7/96, 91/96, 122/99 i 88/01, dalje: ZOO) dok je u odnosu na naknadu štete s osnove izgubljene dobiti čl. 189. st. 3. ZOO zbog nemogućnosti iznajmljivanja stana navedeno da ugovor o najmu stana mora biti u pisanom obliku, da pregovori ne obavezuju i da svaki pregovarač može odustati od namjere sklapanja ugovora o najmu stana, navedeno da protutužitelj nije dokazao da bi zaista ostvario povećanje svoje imovine u visini plaćene najamnine u utuženom razdoblju da je prednik protutuženika u ugovorenom roku dovršio ugovorene radove zaključano da niti navedeni dio protutužbenog zahtjeva nije osnovan. U odnosu na zahtjev protutužitelja za isplatu ugovorne kazne zbog zakašnjenja zaključeno je da prednik protutuženika svoju ugovornu obvezu nije ispunio na vrijeme jer ju u cijelosti nije uopće ispunio (i da ju više ne može ispuniti jer ju je ispunio netko drugi) pa da tužitelju ne pripada pravo na isplatu ugovorne kazne zbog zakašnjenja (već eventualno na ugovornu kaznu zbog neispunjenja koju stranke nisu ugovorile i čiju isplatu tužitelj niti ne potražuje u ovom postupku), te je pritom navedeno kako iz Ugovora od 9. prosinca 1997. proizlazi da je tužitelj svoje pravo na naplatu ugovorne kazne zbog zakašnjenja, koje se u odnosu na ugovor o građenju od 24. listopada 1994. već bilo ostvarilo, ostvario smanjenjem cijene ugovorenih radova u iznosu 12.500,00 DEM koji predstavlja visinu ugovorene ugovorne kazne pa da i stoga ostvarenje ovog prava ne može osnovano ponovno tražiti. Zbog navedenog, prvostupanjski sud je odbio protutužbeni zahtjev u iznosu 570.128,12 kn.

 

Drugostupanjski sud je, u povodu žalbe protutužitelja, djelomično preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio protutužbeni zahtjev u iznosu 169.453,61 kn s pripadajućim zateznim kamatama, dok je u odnosu na odbijeni dio protutužbenog zahtjeva u iznosu 400.724,51 kn potvrdio prvostupanjsku presudu. Prema obrazloženju drugostupanjske presude s obzirom na to da je kupoprodajni ugovor raskinut zbog neispunjenja ugovora o građenju, raskidom kupoprodajno ugovora raskinut je i ugovor o građenju, a kako je protutužitelj prodajom stana A. F. tijekom 2005. onemogućio ispunjenje ugovora, zaključeno je da nema pravo na naknadu štete zbog neizvedenih i nesolidno izvedenih radova na stanu A, ali kako se ne može utvrditi opseg štete posebno za stan A i posebno za stan B zaključeno je da protutužitelju može pripasti samo ½ štete od 338.807,22 kn (koju je utvrdio vještak građevinske struke), tj. iznos 169.403,61 kn sa zateznim kamatama od 30. srpnja 2002. do isplate. U odnosu na zahtjev za isplatu ugovorne kazne navedeno je kako učinci raskida ugovora nastupaju ex tunc te da protutužitelju ne pripada pravo na isplatu ugovorne kazne prema čl. 270. ZOO, dok je u odnosu na zahtjev za naknadu štete zbog nemogućnosti iznajmljivanja stana A navedeno je da time što se tuženik samo raspitivao u Agenciji za promet nekretnina o cijeni najmova stanova te što je za najam stana bio zainteresiran samo svjedok M. A. protutužitelj nije dokazao da bi ostvario korist iznajmljivanjem stana A u skladu s odredbom čl. 189. st. 3. ZOO, pri čemu je dodano kako su se stranke sporazumjele da će navedeni stan pripasti protutuženiku te su suprotno čl. 540. ZOO ugovorile pridržaj prava vlasništva i posjeda. Zbog navedenog, zaključeno je da je protutužbeni zahtjev u iznosu 400.724,51 kn neosnovan.

 

U odnosu na revizijske navode prema kojima podnošenje tužbe (u konkretnom slučaju protutužbe) s konstitutivnim zahtjevom (pogrešno se u reviziji navodi „kondemnatornim zahtjevom“) ne može izjednačiti s izjavom vjerovnika da raskid ugovor, ističe se kako u situaciji kada izjava o raskidu ugovora zbog neispunjenja nije dana prije pokretanja parnice, odnosno podnošenja protutužbe, značaj te izjave ima podnesena protutužba u kojoj je istaknut zahtjev za raskid ugovora (u skladu s time i odluke revizijskog suda br. Rev-541/05 od 8. veljače 2006. i Rev-1004/07 od 12. studenoga 2008.), a koje pravno shvaćanje drugostupanjskog suda je prihvaćeno i u revizijskoj odluci u predmetu br. Revx-1019/17.

 

Međutim, osnovano se protutužitelj u reviziji, poziva na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, navodeći kako su proturječni razlozi sadržani u obrazloženju drugostupanjske odluke u odnosu na raskid ugovora o građenju, ugovornu kaznu kao i u odnosu na naknadu štete zbog nemogućnosti iznajmljivanja stana.

 

Naime, drugostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke zaključuje da je, budući da je kupoprodajni ugovor raskinut zbog neispunjenja ugovora o građenju, raskidom kupoprodajnog ugovora raskinut i ugovor o građenju. Međutim, za takav zaključak drugostupanjski sud ne navodi nikakve razloge, a koji bi se odnosili na pretpostavke za raskid ugovora zbog neispunjena propisane relevantnim odredbama ZOO, pa osnovano navodi revident kako drugostupanjska presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama za takvo utvrđenje. Drugostupanjski sud, osim toga, zaključuje da protutužitelju ne pripada pravo na štetu za neizvedene i nesolidno izvedene radove na stanu A jer je prodajom stana trećoj osobi 2005. onemogućio ispunjenje ugovora. Budući da je drugostupanjski sud već utvrdio u postupku (u ranijoj pravomoćnoj drugostupanjskoj presudi) da je ugovor o kupoprodaji navedenog stana sklopljen s prednikom protutuženika raskinut primitkom protutužbe 30. rujna 2002., osnovano navodi protutužitelj kako su takvi razlozi sadrži u obrazloženju drugostupanjske odluke proturječni, imajući pritom na umu i odredbe čl. 132. ZOO prema kojoj se raskidom ugovora, obje strane oslobađaju svojih obveza, osim obveza za naknadu štete, slijedom čega nakon raskida ugovora o kupoprodaji protutužitelj nije bio dužan omogućiti ispunjenje raskinutog ugovora, odnosno stjecanje vlasništva stana A čiju cijenu bi platio izvođenjem radova na tom stanu. Zbog navedenog, nerazumljivi su i razlozi za ocjenu neosnovanim zahtjeva za ugovornu kaznu prema kojima, zbog zaključka suda da je ugovor o građenju raskinut, protutužitelju ne pripada pravo na ugovornu kaznu. Također, prema ocjeni revizijskog suda i razlozi za odbijanje zahtjeva na naknadu štete  prema odredbi čl. 189. st. 3. ZOO zbog nemogućnosti iznajmljivanja stana A nejasni su i neprihvatljivi. Naime, drugostupanjski sud, ocjenjujući takav zahtjev neosnovanim (zbog potpuno drukčijih razloga od prvostupanjskog suda) navodi kako raspitivanjem protutužitelja u Agenciji za promet nekretnina o cijeni najmova stanova te time što je za najam stana bio zainteresiran samo svjedok M. A., protutužitelj nije dokazao da bi ostvarivao korist iznajmljivanjem stana.

 

Slijedom navedenog, prema ocjeni revizijskog suda drugostupanjski sud je donošenjem presude takvim razlozima sadržanim u njezinom obrazloženju, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju se osnovano poziva revident u podnesenoj reviziji, zbog koje takvu presudu nije moguće ispitati.

 

Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, trebalo je ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pa je odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.

 

U ponovnom postupku, imajući na umu razloge sadržane u obrazloženju ovog rješenja, o žalbi protutužitelja potrebno je donijeti novu odluku.

 

Odluka o troškovima revizijskog postupka donesena je primjenom odredbe čl. 166. st. 3. ZPP (točka II. izreke rješenja).

 

Zagreb, 20. svibnja 2020.