- 1 -              Revr 52/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 52/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. M. (OIB: ... ) koju zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik iz V. protiv tuženika C. P. d.o.o., medijska kompanija (OIB: ... ) V., kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. K. i M. R., odvjetnici iz V., radi utvrđenja nedopuštenosti odluka, odlučujući o reviziji tužiteljice i reviziji tuženika, protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-859/16 od 29. rujna 2016. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-98/15-8 od 2. lipnja 2016., u sjednici održanoj 20. svibnja 2020.

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

r i j e š i o   je:

 

Odbacuje se revizija tužiteljice kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 25. rujna 2015. i odgovor na zahtjev za zaštitu prava tužiteljice koji je donio tuženik od 7. listopada 2015. nisu dopušteni. Točkom II. određen je sudski raskid ugovora o radu s danom 3. siječnja 2016. Točkom III. naloženo je tuženiku da tužiteljici s osnova naknade štete isplati iznos od 10.746,68 kn te trošak parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na dosuđeni iznos naknade štete i na dosuđeni iznos parničnog troška tekućom od 3. lipnja 2016. do isplate, u roku od 8 dana. Rješenjem je odbačen dio tužbe koji se odnosi na utvrđenje da odluke tuženika nemaju učinak na kontinuitet prava i obveza temeljem ugovora o radu sklopljenog između stranaka 21. siječnja 2015.

 

Presudom suda drugog stupnja pod točkom 1. djelomično je odbijena žalba kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-98/15-8 od 2. lipnja 2016. u pobijanom dijelu u kojem je pod točkama I., II. i III. izreke prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice. Točkom 2. djelomično je uvažena žalba tuženika i preinačena je odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom III. izreke prvostupanjske presude na način da je tuženik dužan platiti iznos od 2.500,00 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjeva za trošak do iznosa od 6.250,00 kn odbijen zahtjev tužiteljice kao neosnovan. Pod točkom 3. odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavak 1. točka 2. („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP-a) podnio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak za sastav revizije.

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu koji se odnosi na odluku o troškovima postupka, točka 2. drugostupanjske presude, kojom odlukom je odbijen dio zahtjeva tužiteljice za naknadu troškova postupka preko zatraženih 2.000,00 kn, reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 2. ZPP-a podnijela je tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijani dio drugostupanjske odluke.

 

U odgovoru na reviziju tuženika, tužiteljica u cijelosti osporava revizijske navode tuženika i predlaže njegovu reviziju odbiti kao neosnovanu i potvrditi drugostupanjsku odluku.

 

Odgovor na reviziju tužiteljice nije podnesen.

 

Revizija tuženika je neosnovana.

 

Revizija tužiteljice je nedopuštena.

 

U odnosu na reviziju tuženika:

 

Revizijski sud ispitao je pobijanu drugostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 392. a stavak 1. ZPP-a samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je utvrđenje nedopuštenosti odluke o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 25. rujna 2015. i odgovora na zahtjev za zaštitu prava tužiteljice koji je odgovor tuženik donio 7. listopada 2015., sudski raskid ugovora o radu s danom 3. siječnja 2016. te naknada štete u iznosu od 10.746,68 kn.

 

Suprotno revizijskim navodima, nižestupanjske presude sadrže jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima datim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, zbog čega nema bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Posebno se ističe da nema proturječnosti između onoga što nižestupanjski sudovi navode glede iskaza direktora tuženika na zapisnik od 2. svibnja 2016. i samog iskaza direktora tuženika.

 

Time što utvrđene činjenice i provedene dokaze glede ispunjavanja radnih obveza tužiteljice sudovi nisu tumačili u skladu sa stavom tuženika nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju revident ukazuje. Naime, sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

Navodi tuženika o razlozima bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 375. stavka 1. ZPP-a, na koje povrede se tuženik opisno poziva nisu osnovani, jer drugostupanjska presuda sadrži  obrazloženje o žalbenim navodima tuženika.

 

Nižestupanjski sudovi su utvrdili slijedeće činjenice:

 

- tužiteljica je bila zaposlena kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 21. siječnja 2015. na radnom mjestu urednice u redakciji gospodarstvo, politika, javna politika i civilno društvo

 

- tuženik je tužiteljici otkazao ugovor o radu odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 25. rujna 2015.

 

- u obrazloženju odluke o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika tuženik navodi da je tužiteljica unazad godine dana učestalo kršila obveze iz radnog odnosa na način da je objavljivala premali broj vijesti, da je vijesti prilikom objave smještala u neadekvatne rubrike ili je vijesti u vlastitoj rubrici nedovoljno ažurirala

 

- u odluci se dalje navodi kako je tužiteljica o svim povredama opomenuta usmenim putem i pisanim opomenama od 9. ožujka 2015. i 20. ožujka 2015., dok joj je posljednja opomena zajedno s pozivom na iznošenje obrane upućena u rujnu 2015.

 

- da se povrede koje bi se odnosile na nepravilnosti kojima se teretila upozorenjom/opomenom nakon toga nisu bile ponovljene, odnosno nije se radilo o kontinuitetu u smislu istovrsnog kršenja radne obveze kroz određeno razdoblje, a što bi ukazalo na upornost radnika koji premda je upozoren nije prestao i dalje na isti način kršiti obveze iz radnog odnosa

 

- da je do objavljivanja vijesti u rubrikama drugih novinara dolazilo onda kada su oni bili na terenu, kao što su i oni objavljivali vijesti u njezinim rubrikama kada je tužiteljica bila na terenu a oni u redakciji, kakav način rada je kod tuženika bio uobičajen

 

- da je u razdoblju od svibnja do srpnja 2015. tužiteljičin učinak doista bio u opadanju u odnosu na rubrike Gospodarstvo i politika, ali je u odnosu na preostale rubrike (Javna politika i Civilno društvo) njen učinak bio veći, pa je ista na mjesečnoj razini objavljivala potrebiti broj vijesti odnosno ostvarivala je učinke predviđene čl. 8. stavkom 2. ugovora o radu

- da je broj originalnih vijesti u razdoblju od svibnja do srpnja 2015. bio u opadanju zbog manjeg broja događanja

 

- da je ukupni radni učinak tužiteljice bio zadovoljavajući jer je na mjesečnoj razini objavljivala 250 do 280 vijesti/članaka

 

- tužiteljica je podnijela tuženiku zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa od 1. listopada 2015. povodom kojeg je tuženik donio odluku-odgovor na zahtjev za zaštitu prava od 7. listopada 2015. koja je dostavljena punomoćniku tužiteljice 16. listopada 2015.

 

- tužiteljica je podnošenjem tužbe 27. listopada 2015. zatražila sudsku zaštitu u propisanom roku

 

- tuženik je 9. ožujka i 20. ožujka 2015. donio i uručio tužiteljici upozorenja za neizvršavanje radne obveze u količini i /ili kvaliteti te 7. rujna 2015. odluku kojom je tužiteljici izrečena opomena zbog povreda obveza iz radnog odnosa i poziva za iznošenje obrane od 7. rujna 2015., što je tužiteljici dostavljeno 8. rujna 2015.

 

- da je tužiteljica do okončanja glavne rasprave pred sudom prvog stupanja podnijela zahtjev za sudski raskid ugovora o radu

 

- sudski raskid ugovora o radu određen je s danom 3. siječnja 2016., jer je tužiteljica 4. siječnja 2016. zasnovala radni odnos kod drugog poslodavca

 

- tužiteljici pripada naknada štete u iznosu od 10.746,68 kn

 

U odnosu na činjenična utvrđenja zaključak je nižestupanjskih sudova da broj objavljenih vijesti kod tužiteljice bio u opadanju od svibnja do srpnja, kao i da je objavljen manji broj originalnih vijesti s posebnim naglaskom na dvije rubrike Gospodarstvo i Politika, a ne uzimajući u obzir preostali radni učinak tužiteljice koji je bio zadovoljavajući na mjesečnoj razini, jer je objavljivala 250 do 280 članaka/vijesti ne može predstavljati opravdani razlog za otkaz ugovora o radu tužiteljici, kao što ne nalazi utvrđenim da je u tužiteljičinom postupanju ili ponašanju bilo opstrukcijskog djelovanja prema obvezama iz radnog odnosa.

 

Tuženik je istaknuo revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, koji je neosnovan.

 

Nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili odredbu članka 115. stavka 1. Zakona o radu (NN 93/14) kojom je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

 

Pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za otkaz ugovora o radu tužiteljici zbog njenog skrivljenog ponašanja, jer poslodavac nije dokazao opravdanost razloga za otkaz ugovora o radu tužiteljici. Tuženik nije dokazao kojim aktivnim radnjama ili propustima je tužiteljica kršila svoje radne obveze ili točno određenu obvezu.

 

Ocjena o tome da li je neko ponašanje skrivljeno ili nije ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, stoga ovaj sud prihvaća zaključak nižestupanjskih sudova da u ponašanju tužiteljice nisu utvrđeni elementi skrivljenog kršenja radnih obveza.

 

Slijedom navedenog, valjalo je odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu, temeljem odredbe članka 393. ZPP-a.

 

U odnosu na reviziju tužiteljice:

 

Tužiteljica podnosi reviziju u dijelu u kojem je odbijen njen zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka. Ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Sukladno pravnom shvaćanju zauzetom na četvrtoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda broj: Su-IV-19/2015-15 od 16. studenoga 2015. pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega bi bila dopuštena revizija.

 

Slijedom navedenog, valjalo je odbaciti reviziju tužiteljice.

 

Zagreb, 20. svibnja 2020.