- 1 -              Rev 3250/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3250/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. T. iz D., ..., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik V. G., odvjetnik iz O. društva J. i partneri j.t.d. iz D., protiv tuženika L.-D. d.o.o. M., ..., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik L. Z., odvjetnik iz D., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-59/19-2 od 21. ožujka 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pr-122/18 od 19. prosinca 2018., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

I Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

 

"I. Utvrđuje se da je izvanredni otkaz koji je tuženik dao tužitelju 19. srpnja 2018. nedopušten i da radni odnos radnika M. T. nije prestao.

 

II. Nalaže se tuženiku u roku od 8 (osam) dana vratiti na posao tužitelja i to na radno mjesto kontrolora na kojem je radio prije nedopuštenog otkaza.

 

III. Nalaže se tuženiku u roku od 8 (osam) dana isplatiti tužitelju na ime naknade plaće iznos od 7.131,38 kuna bruto mjesečno i to za razdoblje od 20. srpnja 2018. do vraćanja na posao sa zateznom kamatom koja teče na svaki pojedinačni mjesečni iznos od petnaestog u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, po stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena.''

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

"Žalba se uvažava te se preinačuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj:Pr-122/18 od 19. prosinca 2018. tako da se odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"I. Utvrđuje se da je izvanredni otkaz koji je tuženik dao tužitelju 19. srpnja 2018. nedopušten i da radni odnos radnika M. T. nije prestao.

 

II. Nalaže se tuženiku u roku od 8 (osam) dana vratiti na posao tužitelja i to na radno mjesto kontrolora na kojem je radio prije nedopuštenog otkaza.

 

III. Nalaže se tuženiku u roku od 8 (osam) dana isplatiti tužitelju na ime naknade plaće iznos od 7.131,38 kuna bruto mjesečno i to za razdoblje od 20. srpnja 2018. do vraćanja na posao sa zateznom kamatom koja teče na svaki pojedinačni mjesečni iznos od petnaestog u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, po stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena."

 

Protiv presude suda drugoga  stupnja tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže reviziju prihvatiti i pobijanu odluku ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tuženik je predložio istu odbiti kao neosnovanu, ujedno potražujući trošak sastava odgovora na reviziju.

 

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju tužitelj ukazuje revizijom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi nisu nejasni niti proturječni. O odlučnim činjenicama ne postoji proturječje između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava i zapisnika. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, suprotno revizijskim navodima, iz iskaza tužitelja na poleđini lista 83 spisa, upravo proizlazi ono što je sud drugog stupnja i naveo u obrazloženju o namjeri tužitelja da prestane obavljati poslove iz djelatnosti poslodavca.

 

Također, navodi revizije u kojima podnositelj revizije u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iznosi činjenice, drugačije ocjenjuju provedene dokaze i daje drugačije zaključke od zaključaka drugostupanjskog suda iznesenog u obrazloženju te odluke, predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u ovom postupku. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je izvanredni otkaz koji je tuženik dao tužitelju 19. srpnja 2018. nedopušten i da radni odnos tužitelja nije prestao te da se naloži tuženiku da ga vrati na posao na radno mjesto kontrolora.

 

U revizijskom stupnju postupka sporno je li tužitelj počinio tešku povredu radne obveze, i to izravnu zabranu natjecanja s poslodavcem, obavljajući djelatnost taxi prijevoza i povremenog prijevoza.

 

Na temelju utvrđenja:

 

- da je tužitelj kod tuženika obavljao odgovorne poslove kontrolora,

 

- da je tužitelj bez suglasnosti tuženika obavljao i povremeni prijevoz za svoj račun  u smislu vožnje turista/gosta do/od apartmana do zračne luke što u naravi predstavlja povremeni prijevoz kojim se i tuženik bavi,

 

- da je zabrana natjecanja ugovorena između tužitelja i tuženika, da je propisana Zakonom o radu, kao i Pravilnikom i Kolektivnim ugovorom tuženika,

 

- da je tuženik u više navrata upozoravao radnike da nije dozvoljeno baviti se djelatnostima koje obavlja poslodavac,

 

-da je tužitelj otkazao ugovor o radu 19. srpnja 2018. pozivajući se na povredu radne obveze – kršenje odredbi o zabrani natjecanja s poslodavcem jer se tužitelj bavi prijevozom putnika za svoj račun

 

prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan, ocjenjujući da unatoč tomu što iz navedenog proizlazi da je tužitelj obavljanjem povremenog prijevoza povrijedio obvezu iz radnog odnosa, i to izravnu zabranu natjecanja sa poslodavcem, da takva povreda nije razlog za konkretni izvanredni otkaz ugovora o radu. To stoga što sud prvog stupnja smatra kako se ne radi o teškoj povredi  obveze iz radnog odnosa s obzirom na istovrsno kršenje obveza iz radnog odnosa od strane drugih djelatnika u znatno dužem trajanju, na što je tijekom postupka ukazivao tužitelj.

 

Međutim, sud drugog stupnja preinačio je i odbio tužbeni zahtjev, ocjenjujući  kako na temelju navedenih utvrđenja upravo proizlazi da se radi o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć (članka 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17). Pri tom, sud drugog stupnja navodi kako eventualno istovrsno kršenje obveza iz radnog odnosa od strane drugih djelatnika u znatno dužem trajanju, na što je tijekom postupka ukazivao tužitelj, ne može opravdati postupanje tužitelja.

 

Pravilna je ocjena suda drugog stupnja da se radi o teškoj povredi obveze iz radnog odnosa zbog koje je tužitelju otkazan ugovor o radu, odnosno da je tuženik u konkretnom slučaju kao poslodavac dokazao da je imao opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, sve u smislu odredbe čl. 116. st. 1. ZR.

 

Naime, prema odredbi čl. 116. st. 1. ZR poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Nadalje, odredbom čl. 101. st. 1. ZR propisano je da radnik ne smije bez odobrenja poslodavca, za svoj ili tuđi račun sklapati poslove iz djelatnosti koju obavlja poslodavac (zakonska zabrana natjecanja).

 

U okolnostima konkretnog slučaja, kada je utvrđeno da je tužitelj obavljao i povremeni prijevoz u smislu vožnje turista/gosta do/od apartmana do zračne luke što u naravi predstavlja povremeni prijevoz kojim se bavi i tuženik, pravilan je zaključak sudova u postupku da bi se radilo o konkurentskoj djelatnosti jer se radi o prijevozu koji se unaprijed dogovora za određena odredišta, a što tuženik radi i za što ima vozila, pa je stoga i prema ocjeni ovog suda, pravilno sud drugog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP presuditi kao u izreci pod toč. I.

 

Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 20. svibnja 2020.