- 1 -              Rev 2061/2018-2

 

 

 

 

Broj: Rev 2061/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. S. iz S., OIB: …, koju zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. v., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. J., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-87/2018-2 od 12. travnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-734/17-12 od 30. siječnja 2018., u sjednici održanoj 20. svibnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

 

„I/ Utvrđuje se da je tužiteljica s tuženikom sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu Viši samostalni inženjer, šifra 24-10.1.1. u Referadi sektora za projekte sufinancirane sredstvima EU u Vodnogospodarskom odjelu za slivove južnog J. H.v., s bitnim sastojcima kao u Ugovoru o radu od 10. svibnja 2016. godine, klasa:112-03/16-01/26, ur. broj: 374-1-10-16-1.

 

Nalaže se tuženiku da tužiteljici izda potvrdu o sklopljenom Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, u protivnom će takvu potvrdu zamijeniti ova presuda.

 

Nalaže se tuženiku da, pod prijetnjom ovrhe, u roku od 8 dana tužiteljicu vrati na poslove Viši samostalni inženjer, šifra 24-10.1.1. u Referadi sektora za projekte sufinancirane sredstvima EU u Vodnogospodarskom odjelu za slivove južnog J. H. v., sukladno odredbama Ugovora o radu od 10. svibnja 2016. godine, ili na druge tomu odgovarajuće poslove.

 

Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici parnične troškove u iznosu od 2.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj u članku 29. ZOO koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekuće polugodištu za 5%, koje teku od presuđenja 30. siječnja 2018. do isplate, sve u roku od 8 dana.“

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je u zakonskom roku podnio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, preinačiti pobijane presude i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan ili ukinuti pobijane presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

U odgovoru na reviziju tužiteljica je osporila navode tuženika i predložila reviziju odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška za sastav odgovora na reviziju.

 

Revizija tuženika nije osnovana.

 

Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da se ugovor o radu na određeno vrijeme, kojeg je tužiteljica s tuženikom sklopila 10. svibnja 2016. za radno mjesto viši samostalni inženjer, šifra 24-10.1.1. u Referadi sektora za projekte sufinancirane sredstvima EU u Vodnogospodarskom odjelu za slivove južnog J. ima smatrati ugovorom o radu na neodređeno vrijeme.

 

U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

 

- da je tužiteljica sa tuženikom sklopila 10. svibnja 2016. ugovor o radu na određeno vrijeme za radno mjesto viši samostalni inženjer, šifra 24-10.1.1. (dalje: ugovor o radu) u Referadi sektora za projekte sufinancirane sredstvima EU u Vodnogospodarskom odjelu za slivove južnog J.,

 

- da je u članku 1. ugovora o radu ugovoreno da se radni odnos zasniva na određeno vrijeme počev od 16. svibnja 2016. do povratka na rad radnice S. B., odnosno najduže do 31. kolovoza 2017.,

 

- da se S. B. vratila na rad 9. prosinca 2016., te da je 3. ožujka 2017. L. S. iz S. pravnih poslova e-mailom obavijestila tužiteljicu da joj ugovor o radu prestaje važiti s danom 5. ožujka 2017. jer se S. B. vratila na rad,

 

- da je tužiteljica 4. ožujka 2017. na prednje navedeni e-mail odgovorila da je po njezinoj ocjeni predmetni ugovor o radu na određeno vrijeme prerastao u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme s obzirom na to da je tužiteljica i nakon povratka na rad S. B. nastavila raditi kod tuženika još iduća tri mjeseca, da joj je tuženik davao radne zadatke u navedenom razdoblju i da joj je za iste isplatio plaću,

 

- da je tuženik tužiteljicu s danom 5. ožujka 2017. odjavio sa Mirovinskog i zdravstvenog osiguranja.

 

Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su ocijenili da je ugovor o radu na određeno vrijeme kojega je tužiteljica sa tuženikom sklopila 10. svibnja 2016., u svrhu zamjene privremeno nenazočnog radnika, prestao povratkom na rad privremeno nenazočnog radnika, pa je u konkretnom slučaju kada je tužiteljica nakon povratka na rad radnice koju je mijenjala i dalje nastavila obavljati radne zadatke za tuženika, a za koje joj tuženik isplaćuje plaću, došlo do ostvarenja pretpostavki propisanih odredbom st. 2. čl. 12. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 - dalje: ZR), slijedom čega su prihvatili tužbeni zahtjev.

 

U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženik navodi da drugostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, osobito jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, čime ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Ispitujući osnovanost revizijskih navoda tuženika ovaj sud ocjenjuje da su u drugostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te da obrazloženje pobijane presude ne sadrži proturječnosti zbog kojih se pravilnost i zakonitost tih odluka ne bi mogla ispitati. Zbog navedenog nije osnovan tuženikov revizijski navod da bi u postupku bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Uz to valja napomenuti da se, suprotno navodima revidenta, drugostupanjski sud u obrazloženju presude osvrnuo na žalbene navode tuženika o prestanku radnog odnosa tužiteljice zasnovanog na određeno vrijeme. Naime, u obrazloženju pobijane presude ocijenjena su činjenična utvrđenja i zaključci prvostupanjskog suda, na način da je drugostupanjski sud prihvatio kao pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je Ugovor o radu na određeno vrijeme kojega je tužiteljica sa tuženikom sklopila 10. svibnja 2016. za radno mjesto Viši samostalni inženjer, a u svrhu zamjene privremeno nenazočnog radnika, prestao povratkom na rad privremeno nenazočnog radnika.

 

Revident je u reviziji naveo da reviziju protiv drugostupanjske presude podnosi i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, ali u reviziji nije određeno naveo niti obrazložio razloge zbog kojih je reviziju podnio zbog tog revizijskog razloga, odnosno u čemu se sastoje relativno bitne povrede postupka na koje ukazuje revident, a to je bio dužan učiniti sukladno izričitoj odredbi čl. 386. st. 1. ZPP.

 

Tuženik u reviziji samo iznosi činjenične navode te prigovara utvrđenom činjeničnom stanju i preocjenjuje ga na svoj način, međutim, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja slijedom čega ovaj sud činjenične navode tužitelja nije mogao biti uzeti u razmatranje.

 

Budući da tuženik u reviziji nije određeno naveo niti obrazložio razloge podnošenja revizije protiv drugostupanjske presude zbog revizijskog razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, ovaj sud, postupajući u smislu odredbe čl. 386. st. 2. ZPP, neobrazložen revizijski razlog nije uzeo u obzir.

 

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

S obzirom da je ovaj revizijski sud prihvatio razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tuženika odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

 

 

Zagreb, 20. svibnja 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

              Željko Glušić, v. r.