- 1 -              Rev 1693/2015-3

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1693/2015-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. R. iz B., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik R. Đ., odvjetnik iz P., protiv 1. tuženika L. R. iz P., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik V. B., odvjetnik iz P., i 2. tuženice N. R. iz P., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik I. P., odvjetnik iz P., radi ništavosti ugovora i utvrđenja, rješavajući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-2918/14-2 od 3. studenoga 2014., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Poreču-Parenzo broj P-424/13-8 od 21. kolovoza 2014., u sjednici održanoj 20. svibnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužiteljice i ukida presuda Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-2918/14-2 od 3. studenoga 2014., te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja je suđeno:

 

„I. Utvrđuje se da je tužiteljica R. R. iz B., ..., OIB: ..., stekla pravo suvlasništva na 1/3 dijela k.č.br.zgr. 159/5 k.o. B. u naravi cisterna 19 m2. Ovlašćuje se tužiteljica da na navedenoj nekretnini ishodi uknjižbu prava suvlasništva u 1/3 dijela u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Poreču, a koju uknjižbu je sadašnji zemljišnoknjižni vlasnik dužan trpjeti, sve u roku od 15 dana.

 

II. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice se odbija.

 

III. Svaka stanka snosi svoj parnični trošak.“

 

Presudom suda drugog stupnja je suđeno:

 

„Prihvaćaju se žalbe tuženika, preinačuje se presuda Općinskog suda u Poreču-Parenzo posl.br. 3P-424/13-8 od 21. kolovoza 2014. godine u pobijanom dijelu kojim je utvrđeno da je tužiteljica stekla suvlasništvo na 1/3 dijela k.č. br. zgr. 159/5 k.o. B. u naravi cisterna 19 m2 i da se tužiteljica ovlašćuje ishoditi uknjižbu prava suvlasništva u tom dijelu, koju bi upisani zemljišnoknjižni vlasnik bio dužan trpjeti, te se i u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

Tužiteljica je dužna naknaditi tuženicima troškove cijelog postupka i to tužitelju L. R. u iznosu od 11.882,50 kuna, a tuženici N. R. u iznosu od 12.417,50 kuna, u roku od 15 dana.“

 

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je na temelju odredbe članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) podnijela tužiteljica zbog procesnopravnih i materijalnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže reviziju prihvatiti i preinačiti pobijanu presudu prihvaćanjem tužbenog zahtjeva. Potražuje trošak revizije.

 

Prvotuženik je odgovorio na reviziju i predlaže reviziju odbaciti, odnosno kao neosnovanu odbiti. Ujedno i zahtijeva naknadu troška za sastav odgovora na reviziju.

 

Revizija je osnovana.

 

Predmet revizijskog postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava suvlasništva na nekretnini označenoj kao kč.br. 159/5 k.o. B. u naravi cisterna 19 m2 u 1/3 dijela.

 

U postupku pred sudovima nižeg stupnja je utvrđeno:

 

- da je tuženik L. R. upisan kao vlasnik kč.br. 159/5, zk.ul.br. 1170, k.o. B., u naravi cisterna od 19 m2, sa udjelom 1/1, a koju je stekao na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog sa tuženicom N. R. (suprugom pok. K. R.) kao prodavateljem dana 27. rujna 2005.,

 

- da je uviđajem uz sudjelovanje vještaka mjernika utvrđeno da je sporna nekretnina u naravi cisterna, s južne strane okružena dvorištem, s istočne stepeništem, a sa sjeverne se naslanja na obiteljsku kuću kč.br. 159/3, dok sa zapadne strane graniči sa terasom na kč.br. 159/2, a do nje da se pristupa stepenicama, te je moguć i pristup sa susjedne kuće preko terase ograđene visokom ogradom,

 

- da su prednici stranaka P. R., K. R. i C. R., djeca M. R., vlasnički podijelili predmetnu cisternu, na temelju usmenog dogovora iz 1925.,

 

- da je tužiteljica na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog sa Z. S. stekla nakon njene smrti svu njenu pokretnu i nepokretnu imovinu,

 

- da je primateljica uzdržavanja Z. S. (nećakinja pok. P. R.) umrla 1992., nakon čega je tužiteljica uselila u njenu kuću i nastavila koristiti nekretnine koje su bile predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju, kao i spornu nekretninu koristeći je po potrebi,

 

- da je u postupku osnivanja zemljišne knjige za k.o. B. rješenjem Općinskog suda u Poreču za P1 735 i 740, dana 26. svibnja 2001. pod točkom 87. određen upis prava vlasništva kč.br.159/5 na ime K. R.,

 

- da je tužiteljica na ročištu istakla prigovor da joj pripada 1/3 dijela predmetne nekretnine, da ju je sud upoznao da će vlasnik predmetne nekretnine biti upisan K. R., da tužiteljici nije dostavljen prijepis zapisnika (rješenje) kojim se predmetna nekretnina upisuje kao vlasništvo K. R., međutim da je ista bila upoznata sa navedenom činjenicom od strane suda dana 26. svibnja 2001. (zapisnik na listu 62-63 spisa).

 

Sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev i zaključio da iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tužiteljica stekla pravo suvlasništva na predmetnoj nekretnini nasljeđivanjem. Naime, nasljednica iza pok. P. R. je njegova nećakinja Z. S., s kojom je tužiteljica sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju, a kojim ugovorom sada pok. Z. S. je ostavila tužiteljici svu pokretnu i nepokretnu imovinu, pa tako i predmetnu nekretninu. S obzirom na navedeno, sud prvog stupnja zaključuje da je tužiteljica suvlasnica predmetne nekretnine u 1/3 dijela.

 

Sud drugog stupnja je preinačio presudu suda prvog stupnja (članak 373. točka 3. ZPP) i odbio tužbeni zahtjev s obrazloženjem da tužiteljica nije stekla pravo suvlasništva na predmetnoj nekretnini nasljeđivanjem kako to zaključuje sud prvog stupnja. Naime, ugovor o doživotnom uzdržavanju je obveznopravni ugovor kojim je stjecanje stvari i prava odgođeno samo do trenutka smrti primatelja uzdržavanja, te nije oblik nasljeđivanja. Sud drugog stupnja zaključuje i da tužiteljica nije stekla pravo suvlasništva ni dosjelošću jer da se suvlasnički dio kao idealni dio ne može posjedovati, pa sa time u vezi i tužiteljica nije mogla steći pravo suvlasništva predmetne nekretnine dosjelošću.

 

Odredbom članka 382. stavak 2. ZPP, propisano je da u slučajevima u kojima se ne može podnijeti redovna revizija iz odredbe članka 382. stavak 1. ZPP, stranke mogu podnijeti izvanrednu reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako je to primjerice naveden u točki 1. do 3. članka 382. stavak 2. ZPP.

 

Stranka u izvanrednoj reviziji podnesenoj na temelju članka 382. stavak 2. ZPP, u skladu s odredbom članka 382. stavak 3. ZPP, treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Iz sadržaja citiranih odredbi ZPP, koje su mjerodavne kod odlučivanja o dopuštenosti izvanredne revizije, proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te s tim u vezi dopuštenosti izvanredne revizije, potrebno da izvanredna revizija kumulativno ispunjava sljedeće pretpostavke: u reviziji mora biti određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je podnesena uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, mora se raditi o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u sporu koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te u reviziji revident mora određeno navesti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Revidentica u reviziji postavlja sljedeća pravna pitanja:

 

„1. Da li se pravo suvlasništva (na idealnom dijelu stvari) može steći dosjelošću?

 

2. Da li se ima smatrati nepoštenim posjednikom osoba koja je znala da nekretnina (čije pravo suvlasništva dosjelošću traži) nije isključivo u njezinu vlasništvu već da je istu posjedovala kao suvlasnik?

 

3. Da li se ima smatrati nepoštenim (su)posjednikom osoba koja je nekretninu (čije pravo suvlasništva dosjelošću traži) posjedovala kao da joj u tom dijelu pripada, ali pri tom priznajući i suvlasnički dio druge/ih osobe/a?“

 

Kao razlog zbog kojeg navedena pitanja smatra važnim za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni revidentica se poziva na pravno shvaćanje revizijskog suda izraženo u predmetu Gzz-1/07 od 7. veljače 2007. - da se pravo suvlasništva (na idealnom dijelu stvari) može steći dosjelošću, smatrajući da je odluka suda drugog stupnja utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda iz navedene odluke.

 

Ovaj sud ocjenjuje da se radi o pitanju pod 1. koje ispunjava uvjete važnosti iz članka 382. stavak 2. ZPP.

 

Ovaj sud je u odluci Gzz-1/07 od 7. veljače 2007. izrazio shvaćanje: „...Za stjecanje suvlasništva (dijela prava vlasništva) ne postoje posebni pravni osnovi (titulusi) različiti od onih temeljem kojih se stječe pravo vlasništva. Prema odredbi članka 37. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u pravnom prometu uzima se da je idealni dio stvari samostalna stvar; sve što je određeno za stvar vrijedi i za idealne dijelove, ako nije što posebno propisano. Kada je u pitanju stjecanje prava vlasništva dosjelošću nije ništa posebno propisano što bi se odnosilo samo na suvlasništvo...“

 

Dakle, suvlasnički dio nekretnine (idealni dio) može biti predmetom stjecanja prava vlasništva i to pravo može se stjecati i na temelju dosjelosti, kada se posjeduje cijela nekretnina, jer tu osnovu stjecanja prava suvlasništva Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 , 141/06 - dalje: ZVDSP) nije isključio.

 

Utoliko i tužiteljica koja tvrdi da posjeduje cijelu nekretninu, a traži da se temeljem dosjelosti utvrdi samo suvlasnicom u određenom dijelu, mogla bi suvlasništvo steći po toj osnovi.

 

Sukladno odredbi članka 159. stavak 2. ZVDSP samostalan posjednik nepokretne stvari kojeg je posjed zakonit, istinit i pošten stječe pravo vlasništva protekom 10 godina neprekinutog posjeda, a sukladno odredbi stavka 3. istog članka posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe vlasništvo protekom 20 godina neprekinutog posjeda.

 

Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja, posjed je isitnit ako nije pribavljen silom, prijetnjom ili potajice ili pak zloupotrebom povjerenja, a posjed je pošten ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed s time da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (članak 18. ZVDSP).

 

S obzirom na navedeno u postupku je potrebno ocijeniti postojanje navedenih pretpostavki na strani tužiteljice, posebno poštenje njezinog posjeda, kojim se pitanjima sud nije bavio zbog pogrešnog pravnog pristupa. U tom kontekstu je potrebno cijeniti značenje i doseg činjenice da je tužiteljica sudjelovala u postupku osnivanja zemljišne knjige za k.o. B.

 

Valjalo je zato na temelju članka 395. stavak 2. ZPP ukinuti presudu suda drugog stupnja i predmet vratiti tome sudu na ponovno suđenje.

 

S obzirom na navedeno bespredmetnim se ocjenjuju ostala postavljena pravna pitanja.

 

Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima (u smislu odredbe članka 164. stavak 4. ZPP).

 

Odluka o trošku revizije temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP (točka II izreke).

 

Zagreb, 20. svibnja 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.