- 1 -              Rev 1390/2014-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1390/2014-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. d.o.o. R., kojeg zastupa punomoćnik Ž. B., odvjetnik iz Z., protiv tuženika 1.S. P. d.o.o. Z., kojeg zastupa likvidator S. M. iz Z., 2. L. d.o.o. S., 3. H., Podružnica N. G. iz N. G., i 4. Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Kutini, Građansko upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice 4. Republike Hrvatske protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-2033/2011 od 15. studenog 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj poslovni broj P-88/09-58 od 30. lipnja 2011., u sjednici održanoj 20. svibnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

1. Ukida se presuda Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-2033/11 od 15. studenog 2013. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj poslovni broj P-88/09 od 30. lipnja 2011. u odnosu na tuženicu 4. Republiku Hrvatsku te prvostupanjska presuda u tom dijelu (st. I. izreke) i predmet se vraća u tom dijelu prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

2. Ostavlja se da se o troškovima revizije odluči u konačnoj odluci.

 

3. Odbacuju se podnesci - dopune revizije tuženice Republike Hrvatske od 13. ožujka 2014. i 10. travnja 2014., kao nepravodobni.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj da tužitelju K. d.o.o. R. isplati, na ime naknade štete iznos od 405.263,10 kuna uz zakonsku zateznu kamatu koja teče od 10. rujna 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine po kamatnoj stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena i naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 55.834,76 kuna uz isto zakonsku zateznu kamatu koja teče od 30. lipnja 2011. godine do isplate, a sve u roku od 15 dana.

 

Odbija se, radi nedostatka pasivne legitimacije, tužbeni zahtjev u odnosu na I. tuženika S. P. d.o.o. Z., II. tuženika L. d.o.o. S. i III. tuženika H., Podružnica N. G.

 

U odnosu na I. tuženika S. P. d.o.o. Z., II. tuženika L. d.d. S. i III. tuženika H., Podružnica N. G., svaka stranka snosi svoje troškove.“

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„Odbija se žalba tužitelja K. d.o.o. R. i žalba IV. tuženice Republike Hrvatske i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj broj P-88/09-58 od 30. lipnja 2011.“

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju i dopunu revizije je podnijela tuženica Republika Hrvatska zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, preinačiti pobijanu presudu drugostupanjskog suda na način da odbije tužbeni zahtjev u odnosu na tuženicu Republiku Hrvatsku, podredno da ukine presudu drugostupanjskog suda i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tužitelj je odgovorio na reviziju. Smatra navode revizije neosnovanim te predlaže odbiti reviziju uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

Revizija je osnovana.

 

Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u smislu odredbe čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - dalje: ZPP-a), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 57/11) primjenjuje na ovaj spor, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Iz obrazloženja revizijskog razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka proizlazi kako tuženica Republika Hrvatska ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP smatrajući da je ona počinjena time što prvostupanjski sud njezine prigovore na nalaz i mišljenje vještaka poljoprivredne struke D. O. - sačinjenog u postupku osiguranja koji se vodio pod brojem R1-30/07, nije dostavio vještaku, niti je on saslušan na glavnoj raspravi.

 

Prema odredbi čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako kojoj stranici nezakonitim, postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom. Da bi se moglo govoriti o postojanju istaknute bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP) potrebno je nezakonito postupanje suda s jedne strane i - s druge strane - nemogućnost stranke da raspravlja pred sudom koja je u uzročno posljedičnoj vezi s učinjenom nepravilnosti ili nezakonitosti u postupanju suda.

 

Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev za naknadom štete koja je tužitelju nastala u kolovozu i rujnu 2007. godine na usjevima kukuruza na više tabli na području bivše O. N.- Prema tvrdnjama tužitelja štetu na nasadu prouzročile su divlje svinje iz državnog lovišta br. ...-G. K.

 

Iz spisa proizlazi kako je prije pokretanja predmetne parnice proveden postupak osiguranja dokaza u kojem je vještak poljoprivredne struke D. O. utvrdio uzrok i visina nastale štete. Tuženica Republika Hrvatska nije sudjelovala u tom postupku osiguranje, već je kao protustranka sudjelovala S. P. d.o.o., ovdje prvotuženik.

 

Prema odredbi čl. 260. st. 1. ZPP sud određuje hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samo usmeno na raspravi ili će ih podnijeti i pismeno prije rasprave time da sud određuje rok za pismeno podnošenje nalaza i mišljenja. Dakle, vještak daje svoj nalaz i mišljenje usmeno na raspravi a može dati i pismeno prije rasprave, tj. zakon ne ograničava iznošenje vještačkog nalaza i mišljenja jedino u pisanom obliku.

 

Citirana zakonska odredba je u skladu sa načelom neposrednosti o kojoj govori čl. 4. ZPP po kojem sud u pravilu odlučuje na temelju usmene, neposredne i javne rasprave. Da se vještaci usmeno saslušavaju na glavnoj raspravi proizlazi iz odredbe čl. 302. ZPP prema kojoj nakon što sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća završi saslušanje vještaka, vještaku mogu po njegovom odobrenju stranke neposredno postavljati pitanja.

 

Kad stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka propust suda da pozove vještaka da svoj nalaz i mišljenje da i usmeno na raspravi ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP koja bi bila ili mogla biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke. Međutim, stranci je onemogućeno raspravljanje pred sudom kada njeni prigovori na nalaz i mišljenje vještaka nisu dostavljeni vještaku niti je on po njima saslušan na glavnoj raspravi.

 

U konkretnom predmetu tuženica Republika Hrvatska je u podnesku od 13. siječnja 2010. iznijela prigovore na nalaz i mišljenje vještaka poljoprivredne struke D. O. Ti prigovori nisu dostavljeni vještaku na očitovanje, niti je vještak pozvan na ročište za glavnu raspravu.

 

S obzirom na to da se u postupku osiguranja dokaza zbog prirode toga postupka ne može raspravljati (iznositi prigovore i zahtijevati izjašnjenje) o činjenicama koje su vještaci osiguravajući dokaze utvrdile, pravo stranke da iznosi prigovore i obveza suda da od vještaka zahtjeva njihovo obrazloženje prenosi se na parnični postupak u kojem će se osigurani dokazi koristiti. Stoga, prema shvaćanju ovoga suda, prigovori tuženice su morali biti dostavljeni vještaku na očitovanje i trebalo je saslušati vještaka u pogledu izjavljenih prigovora na raspravi: Na taj način bi tuženici Republici Hrvatskoj bilo omogućeno da raspravlja pred sudom u skladu s odredbom čl. 260. st. 1. i 302. ZPP.

 

Propuštanjem suda da na takav način omogući tuženici raspravljanje pred sudom učinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, koju tuženica Republika Hrvatska ističe prema sadržaju revizije.

 

Uslijed postojanja navedene bitne povrede postupka nije moguće ispitati pravilnu primjenu materijalnog prava pa je valjalo, na temelju čl. 394. st. 1. ZPP, odlučiti kao u toč. 1. izreke ovog rješenja.

 

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a. ( toč 2. izreke)

 

Međutim, tuženica Republika Hrvatska je podneskom od 13. ožujka 2014. i podneskom od 10. travnja 2014. dopunila reviziju.

 

Dopune revizije su nepravodobne.

 

Revizija se može izjavljivati i/ili dopunjavati u više podnesaka, odnosno svaka stranka može podnijeti reviziju u jednom ili više podnesaka, kao što je može i dopunjavati jednim ili više podnesaka. U tom slučaju svi se ti podnesci smatraju jednim pravnim lijekom. Međutim, da bi tome bilo tako, svi podnesci kojima se podnosi ili dopunjava pravni lijek moraju biti izjavljeni u zakonskom roku od 30 dana prema odredbi čl. 382. st. 4. ZPP.

 

U konkretnom slučaju je tuženica Republika Hrvatska drugostupanjsku odluku primila 10. veljače 2014., pa joj je zadnji dan roka za podnošenje revizije bio 12. ožujka 2014.

 

Stoga su dopune revizije nepravodobne, pa su podnesci odbačeni u smislu odredbe čl. 392. st. 1. ZPP (toč. 3. izreke rješenja).

 

U preostalom dijelu (u odnosu na ostale tuženike) nižestupanjske presude, kao nepobijane nepromijenjene ostaju na snazi.

 

Zagreb, 20. svibnja 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.