- 1 -              Revr 54/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 54/2018-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz Z., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici Ž. P. i L. Z., odvjetnici u Z., protiv tuženika Centra za socijalnu skrb Z., Z., kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Z., odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-715/14-3 od 25. listopada 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-623/12-49 od 20. ožujka 2014., u sjednici vijeća od 20. svibnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-715/14-3 od 25. listopada 2017. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-623/12-49 od 20. ožujka 2014. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. 

 

              II. O troškovima nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci. 

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 316.730,79 kuna bruto sa zateznim kamatama tekućima od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, po stopi u visini pobliže navedenoj u izreci presude te naknaditi parnični trošak u iznosu od 62.437,50 kuna sa zateznim kamatama tekućima od 20. ožujka 2014. do isplate, sve u roku od 8 dana.

 

Presudom suda drugog stupnja pod točkom I. izreke odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja, dok je točkom II. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

 

Protiv navedene presude suda drugog stupnja tuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), bitne povrede odredaba parničnog postupka učinjene u postupku pred drugostupanjskim sudom iz čl. 354. st. 1. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju kao osnovanu, pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka, troškova žalbe i sastava revizije, podredno ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.   

 

Na reviziju nije odgovoreno. 

 

Revizija tuženika je osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi isplate razlike naknade plaće koju bi primala na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto koordinacije stručnih poslova općeg socijalnog rada od 29. studenoga 2002. (primjenom koeficijenta 1,75) i izmijenjenog Ugovora o radu od 14. listopada 2004. za radno mjesto diplomirani socijalni radnik I vrste (primjenom koeficijenta 1,25) za razdoblje od 14. listopada 2004. do 28. veljače 2013., obzirom da je Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 14. listopada 2004. utvrđena nedopuštenom i nezakonitom.

 

              U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice, a navedena činjenična utvrđenja je kao pravilna prihvatio i sud drugog stupnja:

 

-da je tužiteljica s tuženikom sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 29. studenoga 2002. za radno mjesto koordinacije stručnih poslova općeg socijalnog rada,

 

-da je Odlukom o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 14. listopada 2004. tuženik otkazao navedeni Ugovor o radu i ponudio tužiteljici izmjenu Ugovora o radu za radno mjesto diplomirani socijalni radnik I vrste koji je tužiteljica prihvatila s time da je protiv Odluke o otkazu pokrenula sudski spor,

 

-da je pravomoćnom i ovršnom presudom suda prvog stupnja poslovni broj Pr-21692/04 od 19. veljače 2008. Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 14. listopada 2004. utvrđena nedopuštenom i nezakonitom te je naloženo tuženiku da tužiteljicu vrati na rad i omogući joj obavljanje poslova koji su ugovoreni Ugovorom o radu od 29. studenoga 2002.,

 

-da je provedenim knjigovodstveno-financijskim vještačenjem utvrđena visina naknade plaće,

 

Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev ocjenjujući da tužiteljica ima pravo na naknadu plaće obzirom da je odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora utvrđena nedopuštenom i nezakonitom te u smislu odredbe čl. 93. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 14/03, 123/03, 142/03, 30/04, 68/05 i 137/04 - dalje: ZR) tužiteljica kao radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.

 

Sud drugog stupnja odbio je žalbu tuženika kao neosnovanu i u cijelosti potvrdio presudu suda prvog stupnja ocjenjujući da tužiteljica uslijed nezakonite i nedopuštene odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora ima pravo na naknadu plaće pri čemu navode tuženika da je radno mjesto koordinacije stručnih poslova općeg socijalnog rada ukinuto smatra neosnovanim, jer ukoliko navedeno radno mjesto i ne postoji, tada je tuženik dužan vratiti tužiteljicu na odgovarajuće radno mjesto, a tijekom postupka nije dokazao da takvo radno mjesto ne bi postojalo. Stoga je drugostupanjski sud u cijelosti prihvatio shvaćanje prvostupanjskog suda da tužiteljica u navedenoj situaciji ima pravo na naknadu plaće, pri čemu je nalaz i mišljenje vještaka financijsko-knjigovodstvene struke na temelju kojeg je utvrđena visina tužiteljičine tražbine ocijenio jasnim, potpunim i bez proturječnosti, izrađenim u skladu s pravilima struke i temeljem dostavljenih obračuna plaća tužiteljice od strane tuženika.

 

Osnovano tuženik u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 8. ZPP, jer izvedene dokaze nije cijenio na način predviđen tom odredbom te odredbu čl. 261. st. 3. ZPP, jer je unatoč primjedbama tuženika na nalaz i mišljenje vještaka financijsko-knjigovodstvene struke propustio ove otkloniti nastavnim saslušanjem vještaka, a što je utjecalo na donošenje zakonite odluke u ovom predmetu, čime je učinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 8. ZPP i čl. 261. st. 3. ZPP.

 

Time što je propustio sankcionirati bitne povrede iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 8. ZPP i čl. 261. st. 3. ZPP i sam drugostupanjski sud učinio je iste povrede.

 

Postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP i čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju sadržajno ukazuje, tuženik temelji na tvrdnji da mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom jer unatoč dostavljenim prigovorima na nalaz i mišljenje vještaka prvostupanjski sud nije raspravio navedene prigovore dostavljanjem istih na očitovanje vještaku i pozivanjem vještaka na ročište radi razjašnjenja nalaza, dok je drugostupanjski sud potvrdio prvostupanjsku presudu s obrazloženjem da je nalaz jasan, potpun i bez proturječnosti, a da se vještak dopunskim očitovanjima izričito za potrebe postupka očitovao o svim spornim pitanjima, što je netočno čime da je drugostupanjski sud učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

Odredbom čl. 261. st. 3. ZPP propisano je da ako u mišljenju jednog ili više vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnja ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, zatražiti će se mišljenje drugih vještaka.  

 

U situaciji kada je vještak iznio svoj nalaz i mišljenje, nakon toga i dopunu nalaza i mišljenja i kada je tuženik podnescima od 7. siječnja 2014. (list 235 spisa) i 8. siječnja 2014. (list 240 spisa) te predložio da se podnesak dostavi vještaku radi očitovanja, sud je pogrešno primijenio odredbu čl. 261. st. 3. ZPP, a što je moglo biti od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke, čime je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 261. st. 3. ZPP. Propustivši sankcionirati navedenu povredu i sam drugostupanjski sud učinio je istu povredu odredaba parničnog postupka.

 

Slijedom iznesenog, budući da je osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo je na temelju čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i  predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je upozoren ovim rješenjem te će donijeti novu presudu, pri čemu se ukazuje da porez na dohodak i prirezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom, što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate zbog čega tužiteljici ne pripada pravo na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak. Naime, vjerovnik ima pravo potraživati zateznu kamatu na pripadajuću novčanu obvezu od dužnika tek po dospijeću, pa tako ni radniku ne pripada pravo na zateznu kamatu na dio dosuđene bruto plaće, a koji se dio odnosi na predujam poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak (tako i ovaj sud u odluci Revr-98/2016-2 od 3. svibnja 2017.).

 

S tim u vezi valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka te je ostavljeno da se o troškovima postupka odluči u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 20. svibnja 2020.