- 1 -              Revd 908/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 908/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. T. iz V. G., OIB: …, kojeg zastupan punomoćnik B. S., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, ministarstva, Z., OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u N. Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-1283/2019-2 od 15. listopada 2019., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Gž R-1283/2019-3 od 20. prosinca 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pr-84/16-43 od 9. svibnja 2019., u sjednici održanoj 20. svibnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženice Republike Hrvatske, kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

              Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-1283/2019-2 od 15. listopada 2019., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Gž R-1283/19-3 od 20. prosinca 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pr-84/16-43 od 9. svibnja 2019.

 

              Tužitelj je dostavio je očitovanje/odgovor na prijedlog tuženice za dopuštenje revizije. U očitovanju na prijedlog osporava dopuštenost prijedloga i pritom se poziva na praksu ovoga suda iz koje proizlazi da u odnosu na pitanje koje proizlazi iz prijedloga ne postoji neujednačena praksa sudova.

 

              Ovaj sud je, postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ocijenio da postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

              Ovo stoga što je riječ o pitanju u pogledu kojeg pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda, a niti je praksa viših sudova ili revizijskog suda u odnosu na to pitanje nejedinstvena.

 

              U odnosu na postavljeno pitanje upućuje se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci (primjerice) broj Revr-371/2017-2 od 17. listopada 2018.

 

              Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i za dopuštenost revizije, pa je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 20. svibnja 2020.