- 1 -              Revr 505/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 505/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića, predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. D. iz V., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u Š., protiv tuženice O. d.d. iz Z., OIB: ... , ranije N. d.d., koju zastupa punomoćnik R. Ž., odvjetnik u O. društvu Ž. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i isplate, odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-372/2017-2 od 16. studenoga 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj Pr-192/16-36 od 21. rujna 2017., u sjednici održanoj 20. svibnja 2020.

 

p r e s u d i o  j e:

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom su presudom odbijene žalbe stranaka i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

„I. Utvrđuje se nedopuštenom i nezakonitom Odluka o otkazu ugovora o radu od 1.7.2003. kojom je tuženica otkazala sklopljeni ugovor o radu br. 03/565-2 od 1.12.2002. Ugovor o radu br. 03/562-2 od 1.12.2002. sklopljen između tužitelja i tuženice raskida se s danom 1.10.2003.

 

II. Dužna je tuženica nadoknaditi tužitelju štetu u visini prosječnih 4 bruto plaće isplaćenih tužitelju prije prestanka rada i to u iznosu od 101.038,68 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućim od dana donošenja presude (21. rujna 2017.) pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 8 dana.

 

III. U preostalom dijelu, preko dosuđenih 101.038,68 kn, do zatraženih 469.752,66 kn, tj. za iznos od 368.713,98 kn, zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, kao i u dijelu u kojem tužitelj traži da mu tuženica isplati iznos od 34.875,68 kn na ime razlike otpremnine koja mu je isplaćena temeljem Odluke o otkazu ugovora o radu od 1.7.2003. a koja ga pripada činjenicom pravomoćnog utvrđenja nezakonitom Odluke tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu koju je tuženik dao tužitelju pod brojem V-3a/01 od 13. prosinca 2001., zajedno s pripadajućom kamatom od dana 1.10.2003. do 31.12.2007. po stopi određenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008. do isplate sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, tužbeni zahtjev tužitelja odbija se kao neosnovan.

 

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“

 

Također je drugostupanjskom presudom odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbe.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 28/13, 89/14, dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predložio je ovom revizijskom sudu da preinači nižestupanjske presude tako da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan ili da ih ukine i predmet vrati prvostupanjskom ili drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tužitelj na reviziju nije odgovorio.

 

Revizija nije osnovana.

 

Pobijanu presudu ovaj je sud ispitao u dijelu u kojem se revizijom pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP), uzevši u obzir da je propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Neosnovano se tuženik u reviziji poziva na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 7., 8. i 220. ZPP počinjene u postupku pred drugostupanjskim sudom i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP počinjene u postupku pred oba nižestupanjska suda.

 

Neosnovano, naime, tuženik ukazuje na „nerazumljivost“, „nejasnost“ i „proturječnost“ pojedinih dijelova obrazloženja drugostupanjske presude. Suprotno tome, drugostupanjski je sud o spornim pitanjima, koja se odnose na pravovremenost podnošenja tužiteljeva zahtjeva za zaštitu prava tuženiku kao poslodavcu, tuženikovo postupanje u odnosu na obvezu savjetovanja o otkazu s radničkim vijećem i visini dosuđene štete dao jasne i razumljive razloge.

 

Posebno se napominje kako su nižestupanjski sudovi jasno obrazložili iz kojih sve dokaza i okolnosti proizlazi činjenica pravovremenosti tužiteljeva zahtjeva za zaštitu prava upućenog tuženiku kao poslodavcu u smislu odredbe čl. 126. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine br. 38/95, 54/95, 64/95, 17/01 i 82/01, dalje. ZR), a nisu tu činjenicu utvrdili oslanjajući se uglavnom na okolnost što je tuženik prigovor nepravovremenosti podnošenja zahtjeva istaknuo tek nakon što je prvostupanjski postupak već bio više godina u tijeku, kao što se to navodi u reviziji.

 

Obrazlažući pak revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 7., 8. i 220. ZPP tuženik samo izražava neslaganje sa sudskom ocjenom dokaza i iznosi vlastitu ocjenu izvedenih dokaza.

 

Predmet ove parnice u njenom revizijskom stupnju zahtjevi su tužitelja da se utvrdi nezakonitom odluka o otkazu ugovora o radu tužitelju koju je tuženik donio 1. srpnja 2003. zbog poslovno uvjetovanih razloga, zahtjev za sudski raskid ugovora o radu i za naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.

 

Ocjenu o osnovanosti tužbenih zahtjeva nižestupanjski su sudovi, glede spornih činjenica, obrazložili pozivanjem na to:

 

- da je tuženik propustio o predmetnoj odluci o otkazu savjetovati se s radničkim vijećem, odnosno sindikalnim povjerenikom, što za posljedicu ima ništetnost te odluke u skladu s odredbom čl. 145. st. 11. ZR,

 

- da tužitelju, pored činjenice da se tuženik ne protivi sudskom raskidu ugovora, ali da se protivi zatraženom iznosu naknade štete, pripada šteta u visini četiri prosječne bruto plaće isplaćene mu prije prestanka rada (dok je za razliku do zatraženih osamnaest bruto plaća tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan), pri čemu su iznesene okolnosti koje opravdavaju naknadu u tom iznosu, u smislu odredbe čl. 116. st. 1. ZR.

 

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava (pogrešne primjene navedenih odredaba ZR-a) tuženik obrazlaže (ponovno) vlastitom ocjenom izvedenih dokaza i iznošenjem svoje ocjene dokaza vezanih za činjenicu (ne)savjetovanja s radničkim vijećem odnosno visinom prosječne plaće isplaćene tužitelju, te tako, protivno odredbi čl. 385. ZPP, iznosi činjenične prigovore pobijanoj presudi.

 

S obzirom na navedeno, ne postoji ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti kao neosnovanu i presuđeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 20. svibnja 2020.