Poslovni broj: Gž-247/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, po sucu Krešimiru Biljanu kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S.J.iz L., OIB: …., zastupan po punomoćnicama I.P.i I.M. iz ZOU P. i M. iz V., protiv tuženika A.B. d.d. iz Z., OIB: …., zastupana po punomoćniku T. S., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: P-283/2018-6 od 7. ožujka 2019., dana  20. svibnja 2020.,

r i j e š i o j e

              Žalba tuženika se odbija kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: P-283/2018-6 od 7. ožujka 2019.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem tuženiku je naloženo da u roku od 15 dana dostavi u spis pregled prometa po partiji kredita broj 146-376/2006. od 15. prosinca 2006. solomniziranog dana 6. prosinca 2016. sa specifikacijom otplata od strane tužitelja.

              Pravodobno podnesenom žalbom tuženik osporava prvostupanjsko rješenje iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13.  89/14. i 70/19. –dalje u tekstu ZPP).

Navodeći kako je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu iz članka 354. stavak 2 . točka 11. navedenog zakona jer pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama odnosno nedostaje mu obrazloženje.

Naime sukladno odredbi članka 345. ZPP-a rješenje mora bit obrazloženo.

Nadalje tuženik smatra kako je prvostupanjski sud počinio povredu iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 186b. stavak 3. i 325a. ZPP-a.

Prema odredbi članka 343. stavak 2. ZPP-a ako je rješenje objavljeno na ročištu sud će dostaviti strankama ovjereni prijepis ako je protiv toga rješenja dopuštena posebna žalba a obzirom da je protiv pobijanog rješenja dopuštena posebna žalba prvostupanjski sud je počinio daljnju povredu jer nije strankama dostavio rješenje u ovjerenom prijepisu.

Tuženik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 186b. stavak 3. ZPP-a jer u konkretnom slučaju ne postoje pretpostavke za dostavu podataka.

Naime ne radi se o podacima koji se mogu smatrati zajedničkim za obje stranke jer je ugovor o kreditu otplaćen, traženi podaci nisu nužni za specifikaciju tužbenog zahtjeva a tužitelj osim toga raspolaže svim podacima o uplatama.

Slijedom izloženog predlaže drugostupanjskom sudu prihvaćanje žalbe i preinaku pobijanog rješenja na način da sud sukladno članku 186b. stavak 4. ZPP-a donese rješenje kojim će naložiti tužitelju postavljanje određenog tužbenog zahtjeva a podredbo ukidanje istog i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

U odgovoru na žalbu tužitelj ističe prigovor nepravodobnosti žalbe zbog proteka zakonskog roka od 8 dana kao i njezine nedopuštenosti jer se radi o rješenju protiv kojeg sukladno odredbi članka 378. ZPP-a žalba nije dopuštena.

Naime radi se o tužbenom zahtjevu postavljenom sukladno odredbi članka 186b. stavak 3. ZPP-a temeljem kojeg tužitelj ima pravo specificirati  tužbeni zahtjev nakon što mu tuženik preda potrebne podatke.

Odredbom članka 325a. stavak 1. ZPP-a je propisano da će sud u povodu tužbi iz članka 186b. stavak 1. i 2. rješenjem prihvatit zahtjev za polaganje računa, podnošenje pregleda imovine i obveza ili davanje podataka ako utvrdi da je osnovan i protiv toga rješenja tuženik može izjaviti žalbu u roku od 8 dana koja ne odgađa ovrhu.

U odnosu na tužbu iz članka 186b. stavak 3. ZPP-a nije potrebo donositi posebno obrazloženo rješenje kako to pogrešno navodi tuženik.

Osim toga iz činjeničnih navoda tužbe jasno proizlazi kako tužitelj ne raspolaže potrebnom dokumentacijom za specifikaciju tužbenog zahtjeva.

Slijedom izloženog predlaže odbacivanje žalbe kao nedopuštene.  

              Žalba nije osnovana.

Ovaj sud je ispitao pobijano rješenje sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. navedenog zakona kako to proizlazi iz sadržaja žalbe.

Uvidom u spis i zapisnik s ročišta od 7. ožujka 2019. na kojem je doneseno pobijano rješenje nespornim proizlazi da je tužitelj podnio tužbu iz članka 186b. stavak 3. ZPP-a kojim traži od suda utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu u CHF koje se odnose na promjenjivu ugovornu kamatnu stopu i deviznu klauzulu no prije toga predlaže sudu da obveže tuženika na predaju podataka o uplatama od strane tužitelja za navedeni kredit nakon čega bi bilo provedeno knjigovodstveno-financijsko vještačenje radi specificiranja tužbenog zahtjeva.

Na pripremnom ročištu je prvostupanjski sud prihvatio zahtjev tužitelja te obvezao tuženika raspravnim rješenjem na dostavu pregleda prometa po navedenoj partiji kredita.

Neosnovan je navod tužitelja da je predmetna žalba nepravodobna jer suprotno proizlazi iz prijemnog štambilja prvostupanjskog suda (list 128. spisa).

Naime pobijano rješenje je objavljeno 7. ožujka 2019. a žalba tuženika je predana preporučeno na poštu 15. ožujka 2019.

Nesporno je da prema odredbi članka 325a. stavak 1. ZPP-a protiv rješenja suda u povodu tužbi iz članka 186b. stavak 1. i 2. tuženik može izjaviti nesuspenzivnu žalbu u roku 8 dana odnosno ne navodi se odredba stavka 3. navedenog članka.

No prema odredbi članka 378. stavak 1. i 2. navedenog zakona protiv rješenja prvostupanjskog suda dopuštena je žalba osim ako odredbama toga zakona nije određeno da žalba nije dopuštena.

Nadalje ako je odredbama ZPP-a izričito određeno da posebna žalba nije dopuštena tada se rješenje prvostupanjskog suda može pobijati samo u žalbi protiv konačne odluke.

Kako odredbama ZPP-a nije određeno da protiv rješenja o dostavi potrebnih podataka radi specifikacije tužbenog zahtjeva u smislu članka 186b. stavak 3. žalba nije dopuštena odnosno da nije dopuštena posebna žalba, po ocijeni ovoga suda neosnovana je tvrdnja tužitelja kako je žalba tuženika nedopuštena.

              Neosnovan je žalbeni navod o tome da ne postoje pretpostavke za udovoljavanje zahtjevu tužitelja na predaju podataka.

Iz činjeničnog opisa tužbe nespornim proizlazi kako se tužitelj i prije podnošenja tužbe obratio tužitelju sa zahtjevom za predaju dokumentacije vezane za predmetni ugovor o kreditu čemu tuženik nije udovoljio.

Sama činjenica da je tužitelj rate kredita plaćao na šalteru poslovnice tuženika ne znači ujedno da je raspolagao svim podacima o načinu obračuna rate kredita i podacima o kamatnim stopama na osnovu kojih bi mogao točno specificirati tužbeni zahtjev.

Pri tome je neosnovana žalbena tvrdnja da se ne radi o zajedničkim podacima za obje stranke samo zbog činjenice da je predmetni ugovor o kreditu otplaćen.

Naime sama otplata ugovora o kreditu  ne utječe na činjenicu da su podaci o prometu po predmetnoj partiji kredita zajednički za obje stranke obzirom na postavljen tužbeni zahtjev.

Slijedom navedenog prvostupanjski sud je donio zakonitu odluku kada je smatrajući osnovanim zahtjev tužitelja obvezao tuženika na dostavu pregleda prometa po partiji sklopljenog ugovora o  kreditu.

Nadalje prema odredbi članka 345. stavak 1. ZPP-a rješenje mora biti obrazloženo ako se njime odbija prijedlog stranke ili ako se njime rješava o prijedlozima stranaka koji su među sobom u opreci, a može biti obrazloženo i u drugim slučajevima kad je to potrebno dok je odredbom članka 343. stavak 2. navedenog zakona prvostupanjski sud obvezan dostaviti raspravno rješenje u ovjerenom prijepisu ako je protiv istog dopuštena posebna žalba, ako se na temelju toga rješenje može odmah tražiti ovrha ili ako to zahtjeva upravljanje parnicom.

              Po ocijeni ovoga suda prvostupanjski sud je sukladno navedenim odredbama trebao obrazložiti pobijano rješenje odnosno postupiti sukladno odredbi članka 343. stavak 2. ZPP-a  no ne radi se o apsolutno bitnim povredama u smislu odredbe članka 354. stavak 1. ZPP-a koje bi utjecale na pravilnost odluke prvostupanjskog suda u pogledu  osnovanosti zahtjeva za predaju podataka.

              Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 380. točka 2. ZPP-a odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsko rješenje.

Vukovar, 20. svibnja 2020.

              Sudac

              Krešimir Biljan