- 1 -              Rev 3271/2014-5

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3271/2014-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. d.o.o. V., OIB: ..., kojeg zastupa zakonski zastupnik Š. B., a on po punomoćnici T. M.-P., odvjetnici u Z., protiv tuženice Općine Vir, OIB: ..., koju zastupaju punomoćnici - odvjetnici iz Odvjetničkog društva K. i p. d.o.o. iz Z., radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1995/14-2 od 29. kolovoza 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2780/07 od 30. travnja 2014., u sjednici održanoj 20. svibnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

1. Odbija se revizija tužitelja N. d.o.o., kao neosnovana.

 

2. Odbija se zahtjev tuženice Općine Vir za naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2780/07 od 30. travnja 2014. suđeno je:

 

„I  Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se da je tužitelj N. d.o.o. V., ... vlasnik elektro mreže javne rasvjete na području Općine Vir – za distributivno područje naselja B., K., P., R., R., P., Ž. u., L. i V. S., što je tužena Općina Vir dužna priznati.

 

2. Nalaže se tuženoj Općini Vir da tužitelju N. d.o.o. V., ... preda u posjed cjelokupnu mrežu javne rasvjete iz točke I. ove tužbe sa svim elektroenergetskim infrastrukturnim objektima te mreže kako su isti specificirani u troškovnicima elektromontažnih radova priloženim uz tužbu za svako navedeno naselje.

 

3. Nalaže se tuženoj Općini Vir sa sjedištem u V., ..., da tužitelju  N. d.o.o. V, ..., isplati iznos od 3.116.275,93 kn uvećan za zakonsku zateznu kamatu, računajući od dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i da tužitelju naknadi cjelokupne troškove spora uvećane za zakonsku zateznu kamatu računajući od dana presuđenja do isplate".

 

II Dužna je tužiteljica naknaditi troškove parničnog postupka tuženici u iznosu od 183.917,00 kn u roku od 15 dana.

 

III U preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa  od 183.917,00 kn, a do zatraženog iznosa od 290.885,15 kn odbija se zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška.“

 

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-1995/14-2 od 29. kolovoza 2014. odbijena je žalba tužitelja N. d.o.o. kao neosnovana i potvrđenoga je presuda Općinskog suda u Zadru broj P-2780/07 od 30. travnja 2014. u toč. I. i II. izreke, preinačena je u toč. III. izreke te je naloženo tužitelju da tuženici naknadi trošak vještačenja od 4.460,45 kuna u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

 

Protiv ove drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj iz razloga propisanih odredbama čl. 385. i 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), odnosno zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev, odnosno podredno da se ukinu nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Tuženica je odgovorila na reviziju. Predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu i potvrditi nižestupanjske presude uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Pobijana drugostupanjska presuda ispitana je sukladno ovlaštenju iz odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP. Prema navedenoj odredbi, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Uvodno pozivanje na revizijski razlog bitnih povreda odredaba postupka tužitelj ničim navedenim u obrazloženju revizije ne obrazlaže, pa ne postoji određeno navedeni razlog u okviru kojeg bi ovaj sud, sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, mogao ispitivati postojanje bitnih povreda postupka u postupanju drugostupanjskog suda, odnosno u pobijanoj presudi.

 

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 3.116.275,93 kuna za koji smatra da tužena protupravno naplaćuje od komunalnih korisnika temeljem Zakona o komunalnom gospodarstvu, te utvrđenje da je tužitelj vlasnik elektro mreže javne rasvjete na području Općine Vir – za distributivno područje naselja B., K., P., R., R., P., Ž. u., L. i V. S., kao i da se naloži tuženici predaja elektro mreže javne rasvjete sa svim elektroenergetskim infrastrukturnim objektima (eventualni tužbeni zahtjev).

 

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužitelj izgradio mrežu javne rasvjete na otoku V. za područja naselja B., K., P., R., R., P., Ž. u., L. i V. S. i to na temelju pravomoćne građevinske dozvole u svojstvu investitora i izvođača radova u razdoblju od 1991. do 2001. godine bez sklopljenog ugovora s tijelima javne vlasti u smislu naručioca posla, već samo uz suglasnost Općine Vir s obzirom da je ista vlasnica površina na kojima se gradila predmetna trasa;

 

- da je tužitelj izgradio i elektroenergetske objekte kabelske mreže niskog napona za navedena područja, ali je istu mrežu niskog napona prodao HEP-u temeljem Protokola o preuzimanju od 15.02.2004. i kupoprodajnog ugovora br. 18/04/T od 24.02.2004. s aneksom ugovora od 08. travnja 2005.;

 

- da je tužitelj u cijenu priključaka na niskonaponsku mrežu inkorporirao troškove izgradnje objekata infrastrukture javne rasvjete pa je na taj način povratio uložena sredstva;

 

- da tuženica upravlja spornom javnom rasvjetom bez konkretno dogovorenog načina rješavanja imovinskopravnih posljedica prelaska mreže u nadzor i upravljanje tuženici i za javnu rasvjetu ubire komunalnu naknadu;

 

- da tuženica od početka funkcioniranja mreže javne rasvjete plaća potrošenu električnu energiju H.-u. d.o.o.

 

Na temelju utvrđenih činjenica, nižestupanjski sudovi su pravilnom primjenom materijalnog prava odbili tužbeni zahtjev zaključivši:

 

- da tužitelj kao investitor i izvođač radova mreže javne rasvjete, sukladno odredbama čl. 1., 29. te čl. 30. st. 4. i 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03 – pročišćeni tekst, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 49/11 i 144/12 – dalje: ZKG) te odredbi čl. 2 Zakona o javnim cestama ("Narodne novine" broj 180/04 – dalje: ZJC) nije postao niti može postati vlasnikom mreže javne rasvjete jer se radi o javnom dobru u općoj uporabi kojim upravlja jedinica lokane samouprave pa posljedično ne može tražiti naknadu (komunalnu naknadu) koju obveznici plaćaju jedinicama lokalne samouprave;

 

- da tuženik ne koristi protupravno mrežu javne rasvjete koja je temeljem zakona prešla u vlasništvo jedinice lokane samouprave pa time nisu ni ispunjeni zakonski uvjeti iz odredbe čl. 210. i 219. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08 i 125/11- dalje: ZOO) za vraćanje stečenog bez osnove, odnosno da nema neosnovanog bogaćenja na strani tuženice i da nije došlo do umanjenja imovine tužitelja.

 

Revizijskim prigovorima nije dovedena u pitanje pravilnost primjene materijalnog prava.

 

S obzirom na to da revizijski prigovori u cjelini predstavljaju ponovljene žalbene prigovore o kojima se drugostupanjski sud vrlo razložno i detaljno izjasnio, to ovaj sud u svemu ostalom u cijelosti prihvaća razloge drugostupanjske presude, pa se tužitelj (umjesto ponavljanja razloga u ovom obrazloženju) upućuje na razloge drugostupanjske presude.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP dano je ovlaštenje ovome sudu da se u slučaju kada odbija reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja, pozove na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske odluke. U tom je slučaju dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti i odluku na koju se poziva (čl. 396.a st. 2. ZPP).

 

Na internetskim stranicama uz ovu presudu objavit će se presuda Županijskog suda Zadru, poslovni broj Gž-1995/14 od 29. kolovoza 2014.

 

Odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova odgovora na reviziju, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP), pa je stoga odlučeno kao u toč. 2. izreke presude.

 

Zagreb, 20. svibnja 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.