- 1 -              Rev 782/13-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 782/13-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. D. iz J., kojeg zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika J. o. d.d., Z., kojeg zastupa punomoćnik I. G., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & p. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-773/10-2 od 23. siječnja 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Jastrebarskom poslovni broj P-338/08 od 30. listopada 2009., u sjednici održanoj 20. svibnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tužitelja M. D. i preinačuje presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-773/10-2 od 23. siječnja 2013. u dijelu pod točkom II. izreke i presuda Općinskog suda u Jastrebarskom poslovni broj P-338/08 od 30. listopada 2009. pod toč. III izreke kojom je odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni novčani iznos od 14.765,05 kuna za razdoblje od 20. siječnja 2007. do 29. listopada 2009. i za navedeno sudi:

 

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na dosuđeni iznos od 14.765,05 kn koje teku za razdoblje od 20. siječnja 2007. do 31. prosinca 2007., po stopi prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate a od 1. siječnja 2008. do 29. listopada 2009. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5%-tnih poena u roku od 15 dana.

 

Nalaže se tuženiku J. o. d.d. naknaditi tužitelju M. D. trošak revizije u iznosu od 1.875,00 kn u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

„I Tuženik J. o. d.d. Z., ... dužan je tužitelju M. D. iz Č. ..., J. isplatiti iznos od 14.765,05 kn, sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućom od dana 30. listopada 2009. godine, do isplate, sve u roku 15 dana.

 

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 49.834,95 kn.

 

III Odbija se zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni novčani iznos za razdoblje od 20.1.2007. godine do 29.listopada 2009. godine.

 

IV Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.096,30 kn sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućom od dana 30.listopada 2009. godine, do isplate, sve u roku 15 dana.“

 

Presudom suda drugog stupnja pod toč. II. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda pod toč. II, III i IV.

 

Protiv navedene presude u dijelu koji se odnosi na tijek zateznih kamata, kao i u dijelu na dosuđeni parnični trošak, reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP) s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske donese svoje jedinstveno stajalište o pravnom pitanju navedenom u ovoj reviziji te pobijanu presudu u pobijanom dijelu preinači u smislu navoda revizije.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je osnovana.

 

Revizijski je sud ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, zbog kojeg je podnesena.

 

Revizijom tužitelj postavlja materijalnopravno pitanje koje glasi:

 

„Da li zatezne kamate na nenovčanu i nerepariranu imovinsku štetu teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva u mirnom postupku na temelju odredbe iz čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, u slučajevima kad se oštećena osoba obrati osiguravajućem društvu u mirnom postupku sa odštetnim zahtjevom, a ako osiguravajuće društvo ne isplati naknadu štete u zakonom propisanom roku, a niti u istom roku od oštećene osobe zatraži nadopunu u vidu dodatne dokumentacije i sl., odnosno kad otkloni naknadu štete (ili pozivom na odredbu iz čl. 1089. st. 2. Zakona o obveznim odnosima)?“

 

Kao razlog važnosti revident se poziva na presude Županijskog suda u Zagrebu i Županijskog suda u Bjelovaru u kojem je izraženo drukčije pravno shvaćanje od shvaćanja iznesenog u pobijanoj presudi.

 

Ovaj sud ispitao je pobijanu presudu, u okviru postavljenog pravnog pitanja, koje nalazi važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer revident osnovano prigovara pravilnosti odluke nižestupanjskih sudova, po navedenom pravnom pitanju.

 

Naime, o postavljenom pravnom pitanju nekoliko županijskih sudova izrazilo je drugačije pravno shvaćanje, a o tom pitanju svoje shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama poslovni broj Rev 934/14-2 i Rev 550/14.

 

Predmet spora u revizijskom stadiju postupka predstavlja zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi zatezne kamate na dosuđenu nerepariranu imovinsku štetu na vozilu od dana podnošenja zahtjeva tuženiku pa do dana presuđenja pred sudom prvog stupnja.

 

Sud drugog stupnja zauzeo je pravno shvaćanje da je prvostupanjski sud pravilno odbio dio tužiteljevog tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 20. siječnja 2007., pa do 29. listopada 2009. jer prema shvaćanju tih sudova na naknadu nenovčane imovinske štete, koja nije reparirana, zakonske zatezne kamate teku od dana donošenja prvostupanjske presude, jer opseg naknade nenovčane imovinske štete može biti poznat tek kada nenovčana obveza dobije značenje novčane obveze, odnosno kad je na pravno obvezujući način izražena u novcu, jer je tek tada, donošenjem prvostupanjske presude, tuženik doznao za opseg svoje obveze kojom je visina naknade određena, pa od tog dana teku zatezne kamate.

 

Pritom sudovi nižeg stupnja pozivaju se na odredbe čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 - dalje: ZOO) glede dospjelosti obveze naknade štete, odnosno, pozivom na odredbu čl. 1089. st. 2. ZPP koja propisuje da se visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kada zakon određuje što drugo.

 

Sudovi nižeg stupnja, međutim, propustili su primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05 - dalje: ZOOP).

 

Čl. 12. st. 1. ZOOP propisano je da odgovorni osiguratelj dužan je u slučaju imovinske štete najkasnije u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva oštećenoj osobi dostaviti obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni, odnosno utemeljeni je odgovor, ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporni.

 

Nadalje, odredbom čl. 12. st. 4. ZOOP propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. tog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

 

Dakle, pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je zauzeti pravno shvaćanje da tuženik u konkretnom slučaju nije postupio u skladu s odredbom čl. 12. st. 1. ZOOP te da mu na temelju odredbe istog članka, stavak 4. pripadaju i zatezne kamate na glavnicu koje teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

 

Tužitelju bi pripadale zatezne kamate određene Uredbom o visine stope zatezne kamate, odnosno prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO za razdoblje od 1. siječnja 2008. pa nadalje, koje su više od 14%, međutim, kako je tužitelj zatražio nižu kamatnu stopu od 14% to mu je ista i dosuđena.

 

Iz navedenih je razloga valjalo je prihvatiti reviziju tužitelja i nižestupanjske presude preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev, u odnosu na tijek zateznih kamata, pozivom na odredbu čl. 395. st. 1. ZPP.

 

Tužitelju nije dosuđen daljnji trošak parničnog postupka, u odnosu na trošak nastao pred prvostupanjskim sudom, jer je preinačenjem odluke samo neznatno uspio u postupku. Međutim, obzirom da je tužitelj uspio s podnijetom revizijom to mu je odgovarajućom primjenom odredbe iz čl. 166. st. 2. ZPP u svezi s odredbom iz čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP valjalo dosuditi trošak revizije, a koji se sastoji od troška zastupanja po odvjetniku koji je sastavio pravni lijek.

 

Zagreb, 20. svibnja 2020.