- 1 -              Revt 611/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Revt 611/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa IPK R. D. M. d.o.o., D. M., zastupanog po punomoćnici J. B., odvjetnici u O., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku, radi isplate, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-4502/2016-13 od 13. srpnja 2017. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku br. P-513/12-157 od 15. travnja 2016., u sjednici održanoj 20. svibnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-4502/2016-13 od 13. srpnja 2017. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja u toč. 1. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži od tuženice da mu naknadi štetu u iznosu od 3.203.832,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 29. svibnja 1996. do isplate, i da mu naknadi parnični trošak, sve u roku od 15 dana.

 

U toč. 2. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

 

Presudom suda drugog stupnja preinačena je gore navedena presuda suda prvog stupnja pa je suđeno:

 

"I.              Nalaže se tuženiku u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 3.203.832,00 kn (trimilijunadvjestotritisućeosamstotridesetdvije kune) sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. svibnja 1996. do 31. prosinca 2007. po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, a od 1. srpnja 2017. do isplate po stopi od 7,41% godišnje.

 

II.              Nalaže se tuženiku u roku od osam dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.196.701,65 kn (milijunstodevedesetšesttisućasedamstojedna kuna i šezdesetpet lipa)."

 

Protiv navedene presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tuženica pa se poziva na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, a tužitelju naloži plaćanje parničnog troška tuženici zajedno s troškom revizije. Podredno predlaže da se presuda ukine i vrati predmet sudu na ponovno suđenje. Traži troškove revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan ali je povodom izjavljene žalbe tužitelja drugostupanjski sud prihvatio žalbu i preinačio prvostupanjsku presudu tako što je naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.203.832,00 kn sa pripadajućom kamatom, a što predstavlja štetu koju je navodno tužitelj pretrpio uslijed toga što su se kormorani hranili ribljom mlađi ih njegovih ribnjaka u vremenu od 1. ožujka 1993. do 5. srpnja 1995.

 

Drugostupanjski je sud preinačio prvostupanjsku presudu temeljem čl. 373.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP).

 

U pobijanoj presudi drugostupanjski se sud pravilno poziva na odredbu čl. 45. Zakona o zaštiti prirode ("Narodne novine" broj 54/76 i 30/94), jer kormorani predstavljaju zaštićenu vrstu. Za štetu koju počine odgovara Republike Hrvatska. Pravilno smatra spornom i visinu tužbenog zahtjeva. No, u tom pravcu u razlozima presude nabraja provedene dokaze, vještačenja, konstatira da je na njih bilo prigovora, daje svoju ocjenu koja vještačenja smatra stručnima, a koja ne, citira odredbe ZPP i na kraju zaključuje:

 

"Tužitelj je svojom dokumentacijom, nalazom i mišljenjem sudskog vještaka J. M., kojeg žalbeni sud ocjenjuje i prihvaća stručnim i objektivnim te ocjenom dokazne vrijednosti pisanih i usmeno iskazanih navoda M. Š., dokazao postojanje svoje tražbine u utuženoj visini, što tuženik svojim djelovanjem u parnici do zaključenja glavne rasprave, nije uspio osnovano dovesti u sumnju."

 

Takvim obrazloženjem, osim pukog nabrajanja i konstatacija o slijedu provedenih dokaza, drugostupanjski sud ne daje razloge zašto smatra da je tužbeni zahtjev upravo u toj visini osnovan. Ne daje razloge što je utvrdio i kojim dokaznim sredstvima, jer ne ocjenjuje provedene dokaze, već ih samo nabraja. Takva se odluka ne može ispitati.

 

Time je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Valjalo je zato iz tih razloga prihvatiti reviziju tuženice i pobijanu drugostupanjsku presudu ukinuti te predmet vratiti istom tom sudu na ponovno suđenje, pozivom na odredbu iz čl. 394. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 20. svibnja 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Mirjana Magud, v.r.