- 1 -              Rev 7/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 7/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. R. iz R., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici V. M., odvjetnici u R., protiv prvotuženika J. K. OIB: ..., drugotuženice T. K. OIB: ... i trećetuženika I. K., OIB: ..., svi iz  V., prvo i trećetuženici zastupani po punomoćnici M. T., odvjetnici u R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji prvo i trećetuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžo-523/14 od 22. rujna 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda Krku poslovni broj P-530/09 od 24. listopada 2013., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

Prihvaća se revizija prvo i trećetuženika, preinačuju se presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžo-523/14 od 22. rujna 2016, u dijelu u kojem je potvrđen dio toč. I. izreke presude Općinskog suda Krku poslovni broj P-530/09 od 24. listopada 2013. koji se odnosi na zatezne kamate od podnošenja tužbe do donošenja prvostupanjske presude, kao i toč. I. izreke presude Općinskog suda Krku poslovni broj P-530/09 od 24. listopada 2013. u tom istom dijelu, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev na ime zateznih kamata od podnošenja tužbe do donošenja prvostupanjske presude, na način da se sudi:

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu zatraženih zateznih kamata koje teku na iznos glavnice od 165.623,40 kn od podnošenja tužbe pa do donošenja prvostupanjske presude po stopi od 14 % godišnje,  a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo  tekućem  polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena.

 

Odbija se zahtjev prvo i trećetuženika za naknadu troškova sastava revizije, kao neosnovan.

 

 

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

I.  Nalaže se tuženicima  J. K. iz V., OIB:... i I. K. iz V., OIB: ..., da tužitelju M. R. iz R., OIB: ... solidarno isplate iznos od 165.623,40 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe pa do isplate po stopi od 14 % godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena.

 

II.  Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na tuženu T. K. iz V., OIB: ...

 

III. Nalaže se tuženicima J. K. iz V., OIB:...  i I. K. iz V., OIB: ..., da  tužitelju solidarno nadoknade parnični trošak u iznosu od 22.441,86 kn (dvadesetdvijetisućečetiristočetrdesetjednukunu i osamdesetšestlipa ), u roku od 15 dana, dok se s ostalim dijelom  zahtjeva za  naknadu troška tužitelj odbija.“

 

Prvostupanjskim  su rješenjem oslobođeni tuženici od plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu.

 

              Drugostupanjskom je presudom, u toč. I. izreke, odbijena je kao neosnovana žalba prvo i trećetuženika te je potvrđena toč. I. izreke prvostupanjske presude i dio toč. III. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, dok je u toč. II. izreke drugostupanjske presude odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju su, pozivom na odredbu čl. 382. st. 2.  Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13. 28/13 i 89/14  – dalje: ZPP) podnijeli prvo i trećetuženik zbog materijalnopravnog pitanja koje je prema njihovoj ocjeni važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a riječ je o slijedećem pitanju:

 

„Da li zakonske zatezne kamate, dosuđene na imovinsku nenovčanu štetu koja nije sanirana, teku od presuđenja ili od dana podnošenja tužbe?“

 

U odnosu na postavljeno pitanje tuženici, kao razloge zbog kojega pitanje smatraju važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, navode da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o tim pitanjima različito od shvaćanja zauzetog u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj II Rev-95/96 od 14. siječnja 1997., Rev-151/91 od 30. listopada1991., Revx 400/10 od 6. srpnja 2011., u odlukama Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-392/03-2 od 27. ožujka 2003., Gž-90/03-2 od 27. siječnja 2003., Gž-488/03-2 od 22. travnja 2003., Gž-548/13 od 17. rujna 2014. te u odluci Županijskog suda u Splitu broj Gžnš-333/14 od 1. listopada 2015. Predlažu da revizijski sud pobijanu presudu u dijelu koji se tiče zateznih kamata preinači u smislu revizijskih navoda, podredno da se ukine nižestupanjske presude u tom dijelu i predmet vrati na ponovno suđenje nadležnom sudu. Traže troškove na ime sastava revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je dopuštena i osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 392.a st. 2. ZPP).

 

Odlučujući o dopuštenosti izvanredne revizije vijeće je ocijenilo da je pravo pitanje prvo i trećetuženika postavljeno u izvanrednoj reviziji važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U revizijskoj fazi postupka sporna je pravilnost drugostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen tužiteljev zahtjev  za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade štete iz štetnog događaja koji se dogodio krajem studenoga 2008., kada su ovce tuženika ušle u maslinik tužitelja i uništile mu dio nasada, a za razdoblje od podnošenja tužbe (5. svibnja 2009.) do presuđenja (24. listopada 2013.), pri čemu tuženici tvrde da je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo odbiti zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete upravo od podnošenja tužbe do presuđenja.

 

Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- da je prvotuženik nositelj obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva (OPG) dok je trećetuženik član tog OPG-a.

 

- da se štetni događaj zbio tako što su ovce u vlasništvu OPG-a tuženika, u vrijeme dok su bile bez nadzora, ušle u inače ograđeni maslinik tužitelja te uništile tužiteljeve sadnice maslina - 782 komada, kao i 40 komada sadnica smokava.

 

- da ukupna šteta iznosi 165.623,40 kn od čega se na običnu štetu zbog uništenih nasada odnosi iznos od 56.879,80 kn, za kupnju novih sadnica maslina, troškova sadnje i dopreme maslina te troškove sadnice smokava, troškove sadnje i dopreme smokava u iznosu od 2.150,00 kn, dok se iznos od 97.593,60 kn odnosi na izgubljenu dobit za jednu godinu na 782 stabla masline, a iznos od  9.000,00 kn za jednogodišnju izgubljenu dobit za 40 stabala smokava.

 

Slijedom navedenog nižestupanjski sudovi su, primjenom odredbe čl. 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, dalje: ZOO) prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja, ocijenivši da su prvo i trećetuženik odgovorni tužitelju za štetu, jer su ovce, koje predstavljaju u ovom konkretnom slučaju opasnu stvar, ostavili bez nadzora. Pritom dosuđuju tužitelju zatezne kamate na utvrđeni iznos ukupne štete od podnošenja tužbe do isplate, po stopi kako je naprijed opisano, ne pozivajući se u tom dijelu ni na koji materijalnopravni propis.

 

              Pravilno se revizijom ističe da materijalno pravo u pogledu zateznih kamata koje na navedeni iznos glavnice teku od podnošenja tužbe do presuđenja po gore navedenoj stopi nije pravilno primijenjeno.

 

Naime, prema odredbi st. 1. čl. 1089. ZOO oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete tako i izmakle koristi. Prema odredbi iz st. 2. tog čl. visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo.

 

Tužitelj je u ovom postupku ostvario naknadu obične štete i izmakle koristi, koja se sastoji u umanjenoj vrijednosti nasada zbog uništenih sadnica maslina i smokava i nemogućnosti ostvarenja dobiti za jednu godinu za 782 stabla maslina i  40 stabala smokava, a visina koje štete je utvrđena vještačenjem u postupku, dakle visina štete je utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske presude. Pritom tijekom postupka nije bilo dovedeno u sumnju da tužitelj predmetne nasade nije obnovio, odnosno da nije sam predmetnu štetu popravio.

 

Zatezne kamate po svojoj pravnoj naravi su sankcija zbog zakašnjenja u ispunjenju novčane obveze. U konkretnom slučaju obveza prvo i trećetuženika na isplatu dosuđene naknade štete tužitelju koja nije popravljena određena je prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke dospjele danom presuđenja, od kada tek počinje obveza prvo i trećetuženika na isplatu zateznih kamata.

 

Svako drugo tumačenje početka tijeka zatezne kamate na dosuđenu naknadu nereparirane (nepopravljene), dakle nenovčane imovinske štete bilo bi suprotno smislu i svrsi postojanja zateznih kamata (tako i u odluci ovoga suda broj Rev 1096/06-2 od 9. srpnja 2008.).

 

Iz navedenih razloga valjalo je, na temelju st. 2. čl. 1089. ZOO u vezi st. 1. i 2. čl. 29. ZOO, odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na dosuđeni iznos štete od dana podnošenja tužbe do dana  donošenja prvostupanjske presude i, na temelju čl. 395. st. 1. ZPP, prihvatiti reviziju prvo i trećetuženika te preinačiti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu u tom dijelu.

 

              Odluka o visini parničnih troškova nije izmijenjena, a ni troškovi na ime sastava revizije nisu dosuđeni prvo i trećetuženiku, imajući u vidu uspjeh u parnici i s obzirom na to da u odnosu na neznatnu visinu zateznih kamata u kojem dijelu je revizija prihvaćena nisu nastali posebni troškovi (st. 3. čl. 154. ZPP).

 

 

              Stoga je odlučeno kao u izreci.

 

 

Zagreb, 20. svibnja 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.