Broj: Gž-1818/13

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

                        Županijski sud u Slavonskom Brodu, u ime Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda IRENE DIKANOVIĆ  TERZIĆ kao predsjednice vijeća, te ZDRAVKA ŠKALABRIN kao suca izvjestitelja i ZLATKA MIRKOVIĆ kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HP – Hrvatske pošte d.d., zastupana po punomoćniku Z. Ž., protiv tuženice O. O., zastupana po punomoćniku J. L. odvjetnici u S. B., radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 29. srpnja 2013. godine, broj P-1401/11-13., u sjednici vijeća održanoj dana 31. siječnja 2014. godine,

p r e s u d i o   j e

                        O d b i j a     se žalba tužiteljice HP – Hrvatske pošte d.d. kao neosnovana i        p o t v r đ u j e   presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 29. srpnja 2013. godine, broj P-1401/11-13.

Obrazloženje

                        Presudom suda prvog stupnja tužiteljica je odbijena s tužbom i tužbenim zahtjevom kojim je tražila da se utvrdi da je pravni prednik tužiteljice na temelju Odluke o prijenosu zgrada i idealnih dijelova zgrada opće narodne imovine pod upravnom Narodnog odbora općine O. na privredne organizacije od 10. rujna 1962. godine stekao valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva posebnog dijela zgrade izgrađene na kč.br. 942/4 površine 2064 m2 (574 čhv.), te naloži tuženici da tužiteljici izda valjanu tabularnu ispravu podobnu za prijenos prava suvlasništva od 255/10000 dijelova nekretnine upisane u z.k. ul. broj 1301 k.o. O., kč.br. 942/4 sa 2064 m2 (547 čhv.) ili će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda.

                        Istom presudom tužiteljici je naloženo da tuženici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 12.442,41 kn sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude.

                        Protiv presude tužiteljica je pravovremeno podnijela žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se presuda preinači i tužbeni zahtjev usvoji ili ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

                        Odgovor na žalbu nije podnesen.

                        Žalba nije osnovana.

                        Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud nije našao da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st . 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 – dalje: ZPP), na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema čl. 365. st . 2. ZPP-a.

                        Tužbeni zahtjev za stjecanje prava vlasništva i izdavanje tabularne isprave podobne za prijenos prava suvlasništva od 255/10000 dijela nekretnine upisane u z.k. ul. broj 10301 k.o. O. kč.br. 942/4 sa 2064 m2 temelji se na Odluci Narodnog odbora općine O. o prijenosu zgrada i idealnih dijelova zgrada opće narodne imovine pod upravom Narodnog odbora općine O. na privredne organizacije od 10. rujna 1962. godine (dalje: Odluka od 10. rujna 1962. godine).

                        Stjecanje prava vlasništva odlukom državnog organa prema čl. 388. st . 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 – dalje: ZOV) u vezi čl. 20. st . 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 9/92, 77/92) je originarno stjecanje prava vlasništva koje se stječe temeljem same odluke.

                        Za stjecanje prava vlasništva odlukom državnog organa potrebno je da ta odluka bude podobna za stjecanje prava vlasništva.

                        Po mišljenju ovog suda Odluka od 10. rujna 1962. godine nije podobna za stjecanje prava vlasništva jer u njoj nije točno identificirana nekretnina koja se prenosi u vlasništvo, nije naveden zemljišnoknjižni uložak, broj katastarske čestice, površina čestice, suvlasnički dio koji se stječe, a niti postoji identifikacija poslovnog prostora (površina, broj prostorija, lokacija u zgradi i drugo). Osim toga, iz povijesnog z.k. ul. broj 163 k.o. O., sada z.k. ul. broj 1301 k.o. O., ne proizlazi da je Narodni odbor općine O. bio vlasnik ili nositelj prava korištenja kč.br. 942/4, na kojoj je izgrađena zgrada u kojoj se nalazi sporni poslovni prostor, pa nije mogao ni prenijeti vlasništvo poslovnog prostora na tužiteljicu. Tužiteljica nije dokazala suprotno, a bila je dužna prema čl. 7. st . 1. i čl. 219. st . 1. ZPP-a.

                        Time što je tužiteljica poslovala u spornom poslovnom prostoru od 1965. godine, kako tvrdi svjedok A. P., na njemu nije mogla steći pravo vlasništva.

                        Tuženica je postala vlasnik kč.br. 942/4, sada upisane u z.k. ul. broj 1301 k.o. O., dana 22. veljače 1995. godine temeljem pravomoćnog rješenja Ureda za imovinsko pravne poslove S. B. od 13. rujna 1994. godine (dalje: Rješenje od 13. rujna 1994. godine), što proizlazi iz povijesnog z.k. ul. broj 163 k.o. O..

                        Dakle, i tuženica je pravo vlasništva na nekretnini iz z.k. ul. broj 1301 k.o. O., pa time i spornog poslovnog prostora, stekla na temelju odluke – rješenja državnog organa.

                        Ovim Rješenjem od 13. rujna 1994. godine derogirana je ranija Odluka od 10. rujna 1962. godine. Tužiteljica nije pokrenula postupak radi ukidanja, poništenja ili stavljanja izvan snage Rješenja od 13. rujna 1994. godine i time brisanja uknjižbe prava vlasništva tuženice u zemljišnoj knjizi na predmetnoj nekretnini.

                        Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ne sadrži odredbu, kao što je u čl. 127. st . 2. sadrži Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, o postupanju u slučaju kada su dvije pravne ili fizičke osobe stekle vlasništvo na istoj nekretnini odlukama državnih organa.

                        Upravo da je Odluka od 10. rujna 1962. godine pravno valjana, prema sudskoj praksi u vrijeme važenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, i tada bi tuženica bila vlasnik nekretnine upisane u z.k. ul. broj 1301 k.o. O., a time i spornog poslovnog prostora, jer se prva upisala kao vlasnik u zemljišnoj knjizi. Obzirom da je vlasništvo upisano u zemljišnoj knjizi temeljem rješenja državnog organa, ne stoji prigovor tužiteljice da tuženica nije postupala u dobroj vjeri.

                        Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio.

                        Odluka o troškovima parničnog postupka pravilno je utemeljena na odredbi čl. 154. st . 1. ZPP-a, a njihova visina pravilno odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 148/09) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 26/03 – pročišćeni tekst), što se žalbenim navodima posebno ni ne osporava.

                        Zbog navedenih razloga žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno čl. 368. st . 1. ZPP-a.

U Slavonskom Brodu, 31. siječnja 2014. godine