- 1 -              U-zpz 2/2016-6

 

 

 

 

 

Broj: U-zpz 2/2016-6

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća te Željka Pajalića člana vijeća, u upravnom sporu tužitelja Gradsko komunalno poduzeće K. d.o.o. iz K., kojeg zastupaju punomoćnici K. K. i Z. K., odvjetnici u K., protiv tuženika K.- k. županije, Upravnog odjela za gospodarstvo i komunalne djelatnosti, K., radi određivanja komunalne naknade, odlučujući o zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO-96/2015-2 od 5. siječnja 2016., protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-885/15-2 od 15. srpnja 2015., kojom je potvrđena presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj UsI-4636/13-7 od 30. travnja 2015., u sjednici održanoj 20. svibnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti se usvaja, ukida se presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-885/15-2 od 15. srpnja 2015. i presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj UsI-4636/13 od 30. travnja 2015. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-885/15-2 od 15. srpnja 2015., odbijena je žalba tuženika i potvrđena presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj UsI-4636/13 od 30. travnja 2015.

 

Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj UsI-4636/13 od 30. travnja 2015., poništeno je rješenje tuženika, Klasa: UP/II-363-03/13-01/20, Urbroj: 2137/1-04/06-13-2 od 23. rujna 2013. (toč. I. izreke), a poništeno je i rješenje Jedinstvenog upravnog odjela Općine Koprivnički Ivanec, Klasa: UP/I-363-03/10-01/02, Urbroj: 2137/09-13-5 od 19. travnja 2013. (toč. II. izreke).

 

Rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-363-03/13-01/20, Urbroj: 2137/1-04/06-13-2 od 23. rujna 2013., odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Jedinstvenog upravnog odjela Općine Koprivnički Ivanec, Klasa: UP/I-363-03/10-01/02, Urbroj: 2137/09-13-5 od 19. travnja 2013.

 

Rješenjem Jedinstvenog upravnog odjela Općine Koprivnički Ivanec, klasa: UP/I-363-03/10-01/02, Urbroj: 2137/09-13-5 od 19. travnja 2013., tužitelju je od 1. siječnja do 31. prosinca 2010. određena komunalna naknada za građevinsko zemljište koje služi za obavljanje poslovne djelatnosti obrade, skladištenja i deponiranja otpada – odlagalište otpada P., kao korisniku nekretnine kč.br. 3082/60 smetište u P., površine 11 jutara, odnosno 63.360 m² u k.o. K. I. u ukupnoj mjesečnoj svoti od 91.238,40 kn, odnosno ukupno godišnje 1.094.860,80 kn.

 

Protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje ove pravomoćne presude zbog povrede zakona. Predlaže zahtjev prihvatiti, preinačiti nižestupanjske presude i odbiti tužbu tužitelja.

 

Tužitelj je odgovorio na zahtjev Državnog odvjetništva Republike Hrvatske u kojem osporava navode zahtjeva i predlaže isti, kao neosnovan, odbiti.

 

Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti je osnovan.

 

Sukladno odredbi čl. 78. st. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17 – dalje: ZUS) pobijana presuda ispitana je samo u granicama zahtjeva za izvanredno preispitivanje ove presude.

 

Drugostupanjskim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje kojim je tužitelju, kao korisniku građevinskog zemljišta koje služi za obavljanje poslovne djelatnosti obrade, skladištenja i deponiranja otpada – odlagalište otpada P., k.č.br. 3082/60 smetište u P., površine 11 jutara, odnosno 63.360 m², određena obveza plaćanja komunalne naknade za 2010. godinu.

 

U provedenom postupku utvrđeno je:

- da je tužitelj 2010. godine koristio predmetno građevinsko zemljište za obavljanje poslovne djelatnosti,

- da tužitelj nije s vlasnikom – Općinom K. I. sklopio ugovor na temelju kojega bi imao pravo koristiti navedenu nekretninu,

- da je presudom Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-1515/09 od 3. studenog 2009. naloženo tužitelju da preda Općini K. I. u isključivi posjed predmetnu nekretninu, što tužitelj odbija izvršiti, pa je doneseno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Ovrv-541/12 od 30. ožujka 2012.

 

Visoki upravni sud je potvrdio prvostupanjsku presudu kojom su poništena rješenja javnopravnih tijela uz obrazloženje da nema temelja za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade tužitelju s obzirom da je u postupku utvrđeno da tužitelj nema valjanu pravnu osnovu za korištenje predmetne nekretnine.

 

 

Iz pobijane presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske proizlazi pravno shvaćanje prema kojem se obveza plaćanja komunalne naknade, osim vlasniku, može odrediti samo korisniku koji nekretninu koristi na temelju valjane pravne osnove.

 

Suprotno tome, Državno odvjetništvo smatra da je takvo shvaćanje pogrešno jer se obveza plaćanja komunalne naknade može odrediti i korisniku zemljišta koji faktično koristi određeno zemljište za obavljanje poslovne djelatnosti, dakle neovisno o tome ima li pravni temelj za to ili ne. Stoga smatra da je Visoki upravni sud pobijanom presudom pogrešno primijenio odredbu čl. 22. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03 - pročišćeni tekst, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09 i 79/09 – dalje: ZKG), kojom je propisano da komunalnu naknadu plaćaju vlasnici odnosno korisnici: 1. stambenog prostora, 2. poslovnog prostora, 3. garažnog prostora, 4. građevinskog zemljišta koje služi u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti i 5. neizgrađenog građevinskog zemljišta.

 

Dakle, sporno je pravno pitanje je li korisnik nekretnine – građevinskog zemljišta koje služi u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti, obveznik plaćanja komunalne naknade ako nekretninu koristi bez pravne osnove.

 

Prema odredbi čl. 22. st. 1. ZKG komunalna je naknada prihod proračuna jedinice lokalne samouprave, a sredstva komunalne naknade namijenjena su financiranju obavljanja ovih komunalnih djelatnosti: 1. odvodnja atmosferskih voda, 2. održavanje čistoće u dijelu koji se odnosi na čišćenje javnih površina, 3. održavanje javnih površina, 4. održavanje nerazvrstanih cesta, 5. održavanje groblja i krematorija i 6. javna rasvjeta.

 

Iz navedene odredbe proizlazi namjena komunalne naknade kao prihoda proračuna jedinice lokalne samouprave. Zbog toga je, prema pravnom shvaćanju ovoga suda (koje je već izraženo u ovosudnoj odluci broj Uzpz-3/18 od 29. kolovoza 2018.), kod utvrđivanja obveze plaćanja komunalne naknade - u situaciji kad neka osoba nekretninu koristi bez pravne osnove - odlučno ostvaruje li ta osoba koristi od obavljanja komunalnih djelatnosti koje se financiraju iz komunalne naknade, a nije odlučno ima li ona za korištenje pravni temelj ili ne.

 

Kako korist od obavljanja komunalnih djelatnosti, prije svega, ostvaruje osoba koja nekretninu koristi i onda kada je koristi bez pravne osnove, to prema mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u konkretnom slučaju i korisnik nekretnine (tužitelj GKP K. d.o.o.) ima obvezu plaćanja komunalne naknade unatoč tome što nekretninu koristi bez pravne osnove.

 

Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu utvrđivali odlučne činjenice o tome postoji li obveza plaćanja komunalne naknade (postojanje zakonom određene komunalne infrastrukture na području na kojem se nalazi predmetna nekretnina), odnosno o kojima ovisi visina komunalne naknade (površina nekretnine), valjalo je na temelju odredbe čl. 78. st. 8. ZUS ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

 

U ponovnom postupku potrebno je utvrditi jesu li javnopravna tijela pravilno utvrdila postojanje pretpostavki za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade, odnosno jesu li javnopravna tijela pravilno utvrdila sve odlučne činjenice o kojima ovisi visina komunalne naknade.

 

Zagreb, 20. svibnja 2020.