Baza je ažurirana 02.06.2025.
zaključno sa NN 76/25
EU 2024/2679
- 1 - Rev 2716/2018-3
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja D. M. iz O., OIB: …, II. tužitelja S. R. iz B. n., V. O.: …, III. tužiteljice G. P. iz V., IV. tužiteljice T. T. iz Z., i V. tužiteljice M. D. iz Z., koje zastupa punomoćnik D. M., odvjetniku u O., protiv I. tuženika D. J. iz O., OIB: …, II. tužene D. J. iz V., OIB: … i III. tuženika D. J. iz O., OIB: …, koje zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u O., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o reviziji I. do V. tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-1561/2017-3 od 15. ožujka 2018., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Đakovu, poslovni broj P-636/2017-6 od 15. ožujka 2018., na sjednici održanoj 20. svibnja 2020.,
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom. Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Đakovu, poslovni broj P-636/2017-6 od 15. ožujka 2018. suđeno je:
„ I. Ugovor o zajmu sa Sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava na nekretninama dužnika, upisanim u zemljišnim knjigama, sklopljen dana 17.listopada 2012.g. između II-tuženice D. J. iz V., OIB: … i I-tuženika D. J. iz O., OIB: …, i III-tuženika D. J. iz O., OIB: …, kojim D. J. (zajmodavac, vjerovnik) daje u zajam D. J. (zajmoprimatelj-dužnik) iznos od 750.000,00 Kn, a D. J. (založni dužnik) dozvoljava opterećenje svojih nekretnina upisanih u zk.ul.br.2930 k.o. O., kč.br.1474/1, površine 725 m2 u O., za korist vjerovnika D. J., koji Sporazum o osiguranju zasnivanjem založnog prava je upisan u zemljišnim knjigama 17.10.2012.g. br.Ov-473/13, a radi osiguranja povrata novčane tražbine u iznosu od 750.000,00 Kn za korist II-tuženice D. J. iz V., OIB: …,
gubi pravni učinak prema tužiteljima D. M. iz O., OIB: …, S. R. iz B. n., V., OIB: …, G. P. iz V., R. S., T. T. iz Z., R. S., M. D. iz Z., R. S., u dijelu u kojem je potrebno za namirenja novčane tražbine tužitelja u iznosu od 1.374.304,70 Kn, sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 22.03.2011.g. u visini eskontne stope HNB, uvećane za pet postotnih poena, pa do isplate,
te je III-tuženik D. J. kao založni dužnik dužan trpjeti da se tužitelji za svoje potraživanje namire iz iznosa zajma od 750.000,00 Kn.
II. Nalaže se tuženicima da tužiteljima naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 56.250,00 Kn, u roku od 15 dana.“
Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-1561/2017-3 od 15. ožujka 2018. djelomično je uvažena žalba tuženika, a djelomično odbijena kao neosnovana te je presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Đakovu, poslovni broj P-636/2017-6 od 15. ožujka 2018.:
- potvrđena u dijelu u kojem je presuđeno da Ugovor o zajmu sa Sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava na nekretninama dužnika, upisanim u zemljišnim knjigama, sklopljen dana 17. listopada 2012. između II-tuženice D. J. iz V., OIB: … i I-tuženika D. J. iz O., OIB: …, i III-tuženika D. J. iz O., OIB: …, kojim D. J. (zajmodavac, vjerovnik) daje u zajam D. J. (zajmoprimatelj-dužnik) iznos od 750.000,00 Kn, a D. J. (založni dužnik) dozvoljava opterećenje svojih nekretnina upisanih u zk. ul. br. 2930 k.o. O., kč.br.1474/1, površine 725 m2 u O., za korist vjerovnika D. J., koji Sporazum o osiguranju zasnivanjem založnog prava je upisan u zemljišnim knjigama 17.10.2012.g. br.Ov-473/13, a radi osiguranja povrata novčane tražbine u iznosu od 750.000,00 Kn za korist II-tuženice D. J. iz V., OIB: …, gubi pravni učinak prema tužiteljima u dijelu u kojem je potrebno za namirenje novčane tražbine tužitelja u iznosu od 687.152,35 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 22.03.2011. pa do isplate, i da je III-tuženik D. J. kao založni dužnik dužan trpjeti da se tužitelji za svoje potraživanje namire.
- preinačena u ostalom dosuđujućem dijelu te je suđeno:
„1. Tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži da Ugovor o zajmu sa Sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava na nekretninama dužnika gubi učinak u dijelu u kojem je potrebno za namirenje novčane tražbine tužitelja za daljnji iznos od 687.152,35 kn sa zateznom kamatom na taj iznos i da je III-tuženik D. J. kao založni dužnik dužan trpjeti da se tužitelji namire i za taj dio tražbine, te u dijelu kojim se traži da tužitelji tražbinu u iznosu od 1.374.304,70 kn namire iz iznosa zajma od 750.000,00 kn, odbija se kao neosnovan.
2. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“
Protiv te drugostupanjske presude, u dijelu u kojem je prihvaćena žalba I. - III. tuženika (dalje: tuženici) i preinačena prvostupanjska presuda, reviziju su podnijeli I. - V. tužitelji (dalje: tužitelji) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ista preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti. Traže naknadu troškova revizije.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije osnovana.
Postupajući u smislu odredbe čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati. Naime, drugostupanjski je sud u obrazloženju svoje presude dao jasne i neproturječne razloge na temelju kojih je činjenica sam zaključio o visini potraživanja tužitelja, a na što je ovlašten na temelju odredbe čl. 373.a st. 1. ZPP. Stoga je neodlučan revizijski navod da je prvostupanjski sud utvrdio drugi iznos tražbine tužitelja od iznosa tražbine koji je utvrdio prvostupanjski sud pa da bi stoga drugostupanjska presuda bila nerazumljiva i proturječna sadržaju isprava koje prileže spisu.
Tužitelji revizijom nadalje osporavaju pravilnost primjene materijalnog prava prilikom donošenja pobijane presude, smatrajući da nije pravilno primijenjena odredba čl. 70. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO). Ističe se da je prema navedenoj odredbi pravni učinak pobijanja da pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegove tražbine, a kako je tužbeni zahtjev prvostupanjski sud i prihvatio navodeći da pravni posao gubi pravni učinak u dijelu u kojem je potrebno za namirenje novčane tražbine tužitelja, smatraju da su tužitelji u potpunosti uspjeli s tužbenim zahtjevom neovisno o označenoj visini potraživanja tužitelja.
Institut pobijanja pravnih radnji dužnika (čl. 66. st. 1. ZOO), kada je riječ o općim pretpostavkama, definiraju četiri osnovne pretpostavke: dospjelost određene tražbine vjerovnika, pravna radnja dužnika, insolventnost dužnika i oštećenje vjerovnika, s time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje. Dakle, njihovo je kumulativno postojanje preduvjet kako bi vjerovnik uopće mogao pobijati valjano imovinskopravno raspolaganje dužnika. U tom kontekstu tražbina vjerovnika mora biti određena i po visini, a ne može biti neodređena ili tek odrediva kako to pogrešno smatraju tužitelji, jer pobijana radnja dužnika gubi učinak prema vjerovniku u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje upravo određene dospjele tražbine vjerovnika.
Stoga je pravilno drugostupanjski sud, polazeći od svrhe podnesene tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji - da radnja gubi učinak radi omogućavanja namirenja tražbine tužitelja utvrđene pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-1931/07-60 od 6. travnja 2011., utvrdio kolika je tražbina upravo tužitelja na temelju te presude, s obzirom na broj tuženika u tom postupku i činjenicu da se radi o djeljivoj tražbini u smislu odredbe čl. 41. st. 3. ZOO. Naime, u navedenoj je presudi naloženo tuženicima u tom postupku D. J. i T. M. isplatiti tužiteljima iznos od 1.374.304,70 kn sa zateznim kamatama od 22. ožujka 2011., pa tužitelji, budući da nije naložena solidarna isplata, primjenom odredbe čl. 41. st. 2. ZOO, imaju prema I. tuženiku D. J. tražbinu od 1/2 dijela iznosa utvrđenog tom pravomoćnom sudskom presudom (dakle, 687.152,35 kn s pripadajućim zateznim kamatama), i ne mogu tražiti da poduzeta pravna radnja gubi učinak prema tuženicima radi namirenja veće tražbine od one koja im pripada.
Stoga se i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava ukazuje neosnovanim.
Na temelju sveg iznesenog utvrđeno je da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena pa je, na osnovi odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno kao u izreci ove presude.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.