- 1 -              Rev 2226/2018-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2226/2018-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. K. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica K. Dž., odvjetnica u Z., protiv tuženika H. T. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica N. G. R., odvjetnica u Odvjetničkom društvu R. i P. d.o.o. u Z., radi nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-419/2018-2 od 7. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-173/16-25 od 28. veljače 2018., u sjednici održanoj 20. svibnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženika H. T. d.d. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„I. Utvrđuje se da odluka o otkazu ugovora o radu broj H3-553925-271-2015 od 14. prosinca 2015. godine, kojom je tuženik H. T. d.d., Z., ..., OIB: ..., otkazao tužiteljici J. K. iz Z., ..., OIB:..., Ugovor o radu broj H3-2001245-4-2014 od 1. srpnja 2014. godine, nije dopušten te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.

 

II. Nalaže se tuženiku vratiti tužiteljicu na rad, na radno mjesto Specijalist za upravljanje ponudom, odnosno drugo radno mjesto odgovarajuće radnom iskustvu, obrazovanju i sposobnosti tužiteljice, sve u roku od 8 dana.

 

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28.2.2018.  do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 8 dana.

 

IV. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.“

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

„Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-173/16 od 28. veljače 2018.“

 

Protiv presude suda drugog stupnja tuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači pobijane presude i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka i troškova sastava revizije.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tuženika nije osnovana.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. tog zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno navodima revidenta u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju sadržajem revizije ukazuje tuženik jer pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danih u postupku i samih tih isprava i zapisnika tako da ne postoje razlozi zbog kojih se ne bi mogla ispitati pravilnost i zakonitost nižestupanjskih odluka. Činjenica da ti stavovi nisu sukladni stavovima i tumačenjima tuženika ne predstavljaju bitnu povredu odredaba parničnog postupka kako to pogrešno smatra revident.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja nedopuštenom odluke o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, da radni odnos tužiteljici nije prestao te zahtjev za vraćanjem na radno mjesto Specijaliste za upravljanje ponudom odnosno drugo radno mjesto odgovarajuće radnom iskustvu, obrazovanju i sposobnosti tužiteljice.

 

U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice, a navedena činjenična utvrđenja kao pravilna prihvatio je i sud drugog stupnja:

 

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika od 1990., a posljednji ugovor o radu sklopila  je 1. srpnja 2014. za radno mjesto Specijalist za upravljanje ponudom u Odjelu za ponudu korporativnim korisnicima,

 

- da je tuženik 14. prosinca 2015. donio Odluku o otkazu Ugovora o radu tužiteljice od 1. srpnja 2014. zbog poslovno uvjetovanih razloga,

 

- da je tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava poslodavcu na koji tuženik nije odgovorio,

 

- da je uz tužiteljicu tuženik još 15-ero radnika otkazao ugovore o radu,

 

- da se radničko vijeće tuženika protivilo otkazu ugovora o radu tužiteljici,

 

- da radno mjesto tužiteljice Specijalist za upravljanje ponudom nije ukinuto što je razvidno iz Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta kao i Pravilnika o organizaciji te da je na navedenom radnom mjestu uz tužiteljicu radilo još četiri izvršitelja, da su uz tužiteljicu još dvije radnice dobile otkaz, dok su dva radnika ostala raditi na navedenom radnom mjestu,

 

- da je tužiteljica u sklopu svog radnog mjesta Specijalist za upravljanje ponudom radila poslove vezane uz SMS Info, brigu o telefonskim govornim automatima, komunikaciju sa vanjskim poslovnim partnerima koji su povjereni vanjskim tvrtkama (N. i M. p.), međutim, da je obavljala i druge prateće poslove kao što su uređivanje sadržaja i puštanje sadržaja kroz određene aplikacije, brigu o telefonskim govornim automatima, suradnju sa tehničkim odjelima i odjelima programerske podrške, komunikaciju sa vanjskim poslovnim partnerima, kontaktiranje potencijalnih budućih korisnika, lektoriranje sadržaja za telefonske govorne automate i ostale razne tekstove te administrativne poslove za grupu koji se tiču rasporeda rada, evidenciju radnog vremena, evidenciju bolovanja i ostale poslove koji tiču ljudskih resursa,

 

- da tuženik tijekom postupka nije pokušao dokazati točan opis poslova koje je tužiteljica obavljala te da u samoj Odluci o otkazu nije navedeno koje je sve poslove tužiteljica obavljala, a koji su se prestali obavljati odnosno koju su poslovi koje je obavljala tužiteljica raspoređeni na druge izvršitelje obzirom da su na radnom mjestu na kojem je radila tužiteljica nakon otkaza ugovora o radu tužiteljici i još dvjema radnicama, ostala raditi dva izvršitelja,

 

- da tuženik nije dokazao da je tužiteljicu uspoređivao s nekim od usporednih radnika primjenom zakonskih i dodatnih kriterija.

 

Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici i vraćanju na rad s obrazloženjem da tuženik na kojem je teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 135. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14 i 127/17 - dalje: ZR) tijekom postupka nije dokazao da je došlo do smanjenja posla unutar Odjela za ponudu korporativnim korisnicima u kojem je radila tužiteljica na način da je prestala potreba za njezinim radom, niti da je kod odlučivanja o višku radnika vodio računa o kriterijima propisanima odredbom čl. 115. st. ZR-a kao i da se pravilno savjetovao s radničkim vijećem u smislu odredbe čl. 150. ZR-a (jer nije dostavio potpune podatke glede primjene kriterija prilikom otkazivanja ugovora o radu tužiteljici) zbog čega je odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljici utvrđena nezakonitom.

 

Sud drugog stupnja potvrdio je presudu suda prvog stupnja prihvaćajući stav prvostupanjskog suda da tuženik tijekom postupka nije dokazao postojanje opravdanog razloga za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici zbog čega je pravilno odluka o otkazu utvrđena nedopuštenom i tuženiku naloženo vraćanje tužiteljice na rad.

 

Suprotno navodima tuženika nije se ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Prema odredbi čl. 115. st. 1. podstavka 1. ZR-a poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju da prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno-uvjetovani otkaz). Pri odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika (podstavak 2.).

 

Dakle, da bi tuženik mogao otkazati ugovor o radu zbog gospodarskih i organizacijskih razloga potrebno je da je zbog tih razloga prestala potreba za obavljanjem određenog posla, odnosno smanjenje obima poslova, koje mora biti takvo da objektivno dovodi do nerazmjera između broja zaposlenih radnika kod poslodavca i obima poslova koji ti radnici trebaju obaviti za tog poslodavca. Smanjenjem obima poslova (što ima za posljedicu poremećaj odnosa broja radnika i obima poslova koji oni moraju obavljati za poslodavca), kao pretpostavke za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu treba dokazati poslodavac, a koji poseže za tom restriktivnom mjerom u odnosu na radnika.

 

Suprotno navodima tuženika, pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 115. st. 1. podstavka 1. ZR-a za davanje poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu tužiteljici jer tuženik u smislu odredbe čl. 135. st. 3. ZR-a nije dokazao da je zbog gospodarskih i organizacijskih razloga prestala potreba za radom tužiteljice obzirom da nije naveo koje je sve poslove tužiteljica obavljala, osim poslova vezanih uz SMS Info i opće informacije koji su povjereni vanjskim tvrtkama, a da su se prestali obavljati, odnosno nije naveo koji su poslovi koje obavljala tužiteljica raspoređeni na druge izvršitelje, a što bi ukazivalo da je opseg poslova smanjen.

 

Naime, autonomno je pravo poslodavca organizirati radni proces s ciljem postizanja što boljih poslovnih rezultata, međutim, prilikom donošenja odluke o otkazu dužan je dokazati da je došlo do smanjenja obima posla, a time i potrebe za radom radnika kojemu se otkazuje radni odnos, a isto tako da je pri odlučivanju vodio računa o kriterijima (čl. 115. st. 2. ZR-a) na način da je navedene kriterije uistinu razmotrio i primijenio prilikom odlučivanja kojem će od radnika dati poslovno uvjetovani otkaz, a što tuženik nije učinio, zbog čega se odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužiteljici ukazuje nedopuštenom.

 

Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu zbog čega je odlučeno kao u izreci ove odluke.

 

Zagreb, 20. svibnja 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.